Meditacija

hirajgoagain:
ljudi kad se bakcete indijom i istokom oprezno vi niste ni indusi ni kinezi.... drugaciji su oni od nas...

pa i ta meditacija.. to JESTE deo religije... oni tamo meditiraju... ok, mozda pomaze... ali sve ima svoje

ti nemash ovde nikog da te vodi osim samog sebe...

znaci kad uzimash neku kontam da bi trebalo biti oprezan, odakle jei ko je preporucuje i da li je bash tako radis... znam neke kao blage
To što ti kažeš bi stari Grci preveli sa: "Opreznost je majka mudrosti."
Potpuno si u pravu. I meni je to omiljena deviza.

Ali zato i imaš mozak da sam razmisliš šta ti koristi, a šta ne. Nemoj toliko da sebe podcenjuješ. Otvoriš oči i uši, uključiš glavu i probaš da rešavaš sopstvne probleme. Ako koristi, koristi. Ako ne, ima i drugih stvari u životu
:)
 
ukupno:
...
Baš me raduje da si se javio/la, pošto imaš toliko iskustva sa meditacijom. Jel možeš malo više da napišeš kako si otkrio/la meditaciju, kako vežbaš i sa kojim ciljem. Zaista me zanima.
:D

Otkrila sam meditaciju davno... u srednjoj skoli mislim...
Otac mi je isao kod nekog bioenergeticara (problemi sa ledjima) i taj covek vise nije bio na raspolaganju, pa je moj otac cuo za nekog lika u NS koji te uci "da se isceljujes". I ja sam bila radoznala da saznam kako mozes da se sam "isceljujes"... i tu naucih prve stvari o meditaciji. Od onda sam naucila razne 'vrste' meditacije od raznih ljudi iz raznih drzava.
Ne bih nazvala moje meditiranje kao "vezbanje". Meditiram kad osetim potrebu za tim. Cilj mi je da smanjim stres, bolje se koncentrisem... da se odmorim (psihicki i fizicki).
Da li sam odgovorila na tvoja pitanja? Pitaj ako te jos nesto zanima :)
 
Otkrila sam meditaciju davno... u srednjoj skoli mislim...
Otac mi je isao kod nekog bioenergeticara (problemi sa ledjima) i taj covek vise nije bio na raspolaganju, pa je moj otac cuo za nekog lika u NS koji te uci "da se isceljujes". I ja sam bila radoznala da saznam kako mozes da se sam "isceljujes"... i tu naucih prve stvari o meditaciji. Od onda sam naucila razne 'vrste' meditacije od raznih ljudi iz raznih drzava.
Ne bih nazvala moje meditiranje kao "vezbanje". Meditiram kad osetim potrebu za tim. Cilj mi je da smanjim stres, bolje se koncentrisem... da se odmorim (psihicki i fizicki).
Da li sam odgovorila na tvoja pitanja? Pitaj ako te jos nesto zanima :)
Odgovorila si mi na dva pitanja od tri. trece je kako vezbas, koji je metod ako ga ima, a vidim i Jabukicu zanima, tako da ces jednim udarcem ubiti dve muve :)
 
Ih sad... zar smo do ubijanja (muva) stigli??? :)

Nego... nacin meditacije:
Posto sam naucila razne metode, primenjujem ih u zavisnosti od raspolozenja... verujem da svaka 'deluje na svoj nacin'.
Dobila sam mantru kad sam ucila Transcendentalnu Meditaciju i nekad koristim mantru... nekad koristim ono sta neki zovu koncentracija...tj. koncentrisem se na ono sta me zanima (deo tela, misao i sl.).
Probala sam i da primenjujem metodu kada 'ispraznis glavu i ne mislis ni na sta'... ali to ne mogu - uvek mi misli odlutaju i ja zavrsim razmisljajuci o necemu. Zato uglavnom koristim koncentraciju.
Koje vi metode koristite?
 
ukupno
"...Prestavsi tako da govorim, i moj um je postao manje sklon da kritikuje,
ne samo druge, vec i mene samog. I bilo je to veliko olaksanje. .."

alles_gut
"...Potrebno je da covek ostvari u sebi savrsenstvo reci I jezika. ..."


A najposle budite svi slozni, smireni, bratoljubivi, milostivi, ponizni;
Ne vracajte zla za zlo, ni psovke za psovku; nego nasuprot blagosiljajte,
znajuci da ste na to pozvani da nasledite blagoslov.
Jer koji je rad da zivi i da vidi dane dobre, neka zadrzi jezik svoj od zla,
i usne svoje, da ne govore prevare;
Neka se ukloni od zla, i neka ucini dobro; neka trazi mir i neka se drzi njega.
----- 1 Petrova poslanica 3:8-11

ukupno
...
E sad, ako se vratimo malo unazad i ponovo pogledamo taj sled, videcemo da postoji mesto
gde se taj nepovoljni sled moze prekinuti. On je u tacki kada je um primio informaciju,
ali jos uvek nije doneo odluku kako da postupi. Tu postoji sansa da se snagom volje
odupremo pritisku navike da reagujemo na stari, uobicajeni nacin i da sebi otvorimo
prostor za malo vise kreativnosti. ...


Nerazumem potpuno, sto podrazumevate kad spominjete cetvrtinke.
No, na izbor neke odluke uticu stavovi koji u tom trenutku osoba sadrzi.
Stavovi, se sastoje od ukupnog (duhovnog) znanja, i nacina posmatranja okoline i sebe.
Ispravno znanje i ispravan nacin posmatranja okoline rezultira i ispravnom odlukom.
Meditacija, uvid stvari i punoUmnost su putevi i sredstva za postizanje ispravnog
zananja i posmatranja okoline i sebe. Tako otprilike, na neki nacin stoji veza izmedju
prakticiranja (meditacije) i licnog izbora (u datoj situaciji).
Meditacija donosi zdrav razum i ispravne odluke u odredjenoj situaciji.
 
@Redsonia + @Almsivi

Ne razumem potpuno, sto podrazumevate kad spominjete cetvrtinke.
Ne pratiš redovno predavanja :)
Da ne bih mnogo dužio, samo ću citirati ono što sam napisao gore u poruci #106 i to je ujedno odgovor i Redsonia kako i šta vežbam:

"Um se ogleda u samome sebi. Dakle, čovek pazi na samoga sebe. Šta govori i šta radi. I koje misli, kakva namera stoji iza toga. Jer zna da šta god da uradi, uvek time ojačava naviku u sebi da to i sledeći put uradi. Tako se zaglibljujemo u strah, zavist, bes, u mrak. Ili ako drugačije odlučimo, izdižemo u hrabrost, dobronamernost, ljubav, u svetlost. Naravno, kad kažem odlučimo, to izgleda jednostavno, ali nije. Jer treba uloviti onaj delić sekunde u kojem se odluka donosi, a mi nošeni inercijom ga vrlo, vrlo lako previdimo. Uradimo nešto i onda se posle pokajemo. Ali delić sekunde je prošao. Gotovo je. Ostaje samo da budno pazimo na sledeću šansu, koja zapravo vrlo brzo dolazi. Ali mi je opet ne primećujemo, jer još uvek mislio o onom prethodnom. I tako u krug. Zato je važno da je ogledalo uvek jasno, a ne mutno, da ga s vremena na vreme obrišemo negde u tišini, sami sa sobom..

Eto, alat već imamo. U sebi. I oduvek smo ga imali, samo što možda toga nismo bili svesni. Jedino još da shvatimo da možemo i da ga upotrebimo."

Za razradu ovoga pogledati gore i post #108

:D
 
PRAVILAN PRISTUP MEDITACIJI


„O meditaciji se govore razne stvari i ljudi imaju različite predstave o njoj. Mnogi osjećaju i strah, boje se da meditiraju. Boje se da se zbog meditacije postaje veoma introvertan, da se gube svjetovna osjećanja i tome slično. Da, istina je da se usljed meditiranja postaje veoma smiren, međutim postati smiren ne znači postati introvertan.
Druga pogrešna predstava je da onaj ko intenzivno meditira mora postati monah ili nekud otići, možda neće osnovati porodicu, u smislu dobijanja đece, i da će ostati sam. To je, takođe, ograničeno mišljenje. Činjenica je da je uvijek bilo, ima i biće velikih Jogija koji žive porodičnim životom. A oni koji su ostali sami ne odlučuju se na to zbog nekih dogmi ili zabrana, nego imaju mnogo dublje razloge proistekle iz sopstvenih iskustava i spoznaja.

Na sanskritu se meditacije naziva Dhyana, što je nemoguće doslovno prevesti. Kad je beba gladna i date joj bočicu s mlijekom, ona, čim primi mlijeko, zaboravlja glad i sve drugo i koncentriše se samo na pijenje mlijeka. I takav proces, kao to pijenje mlijeka, otprilike je nešto kao meditacija. Um je obično vrlo nemiran i umoran od svjetovnih stvari. Njemu je potreban mir i spokojstvo. A meditacija je upravo takav proces u kojem nalazite unutrašnju smirenost i u kojem se um odmara. Ali, ođe odmor ne znači nešto kao spavanje, nego znači ispunjenje želje. Kao što bebe utoljava glad, tako um dobija svoje zadovoljenje. A kada je um zadovoljan, tada nema misli, nema Chitta Vritija. Vritiji su nemiri uma i sve dok se oni ne mogu kontrolisati, ne može se meditirati. A za kontrolu nemira uma postoje razne tehnike, od kojih je jedna i Mantra. U suštini, Mantre su dobre, pozitivne, božanske riječi, koje imaju svoj određeni smisao. Riječi imaju veliku snagu. Riječima možete učiniti nekoga veoma sretnim ili veoma nesretnim. Čak ni životinje ne vole kad se prema njima loše postupa i osjete kad ima se kaže nešto rđavo. I tako, vi ponavljate tu dobru, moćnu, božansku riječ. Uzmimo, za primjer, da vam dam kao Mantru riječ – ruža. Vi sjedite da meditirate, zatvorenih očiju, i neke neprijatne misli vam se pojavljuju u umu. Kako se boriti protiv tih neprijatnih misli? Vi tada kažete mentalno: ruža, ruža, ruža... Ljepota i mir koji daje ružin cvijet će se pojaviti, a neprijatne misli će nestati. Na taj način druga uznemirenja odlaze, a jedinstvo i koncentrisanost se javljaju u umu. I to vas vodi korak bliže sebi.

Meditacije se ne može vježbati, ona dolazi sama od sebe. Jedino koncentraciju možete vježbati. To je isto kao sa snom. Kad uveče odlazite na počinak i kažete: sad ću da spavam, sad hoću da zaspim... Što će se dogoditi? Nećete zaspati. Štaviše, bićete još nemirniji. Isto tako, kad kažete: hoću da meditiram, hoću da meditiram... – ne možete. U tome joga-aspiranti uglavnom griješe. Stoga, kad sjedete, nikad ne recite da hoćete da meditirate. Naravno, vi se spremate da meditirate, ali kako? Jednostavno, smjestite se u udoban položaj, zatvorite oči, opuštite tijelo i mentalno ponavljajte Mantru. I viđećete da se u vama iznenada javlja svjetlost, počinje meditacija. A kad meditirate, kad uronite duboko u sebe, u svoje unutrašnje biće, tada se vaše individualno biće rastvara. Vaši problemi, vaša Karma, sve se to rastvara, i ništa, ništa ne ostaje od njih. Ostaje samo vaša suština. To je najpribližnija definicija meditacije.

Jedan od problema pri vježbanju je što neki sjede sa nadom da će iskusiti neku svjetlost, neke likove ili vizije. Ako se vizije ne pojave, poslije nekog vremena oni zaspu ili napuštaju vježbanje govoreći: ma to ništa ne vrijedi. A ako se desi da se pojave neke čudne stvari, simboli ili bljeskovi, onda se čovjek uplaši i više se ne usuđuje da zatvori oči. Neki očekuju levitaciju i slične stvari. A neki poslije godinu-dvije vježbanja Asana (fizičke vježbe) i Pranajame (tehnike disanja), kažu: pa nema nikakvih promjena u meni. Kakve to promjene biste željeli? Hvala Bogu da nema promjena. A one promjene koje se zaista dešavaju nijeste u stanju da osjetite. Kad gradite kuću, ne možete je odmah viđeti gotovu, možete samo da zamislite kako će ona izgledati. A kad je kuća konačno gotova, tada možete reći: O, da, divno izgleda. Ali tome je prethodio veliki rad. Zato nemojte samo da maštate. Ne pokušavajte da slijedite i imitirate stvari iz knjiga u kojima se pominje kako jogiji lete i imaju ove ili one sidije (natprirodne moći), ovo ili ono. Ti jogiji nesumljivo imaju te sidije, ali oni nijesu zbog njih vježbali. Sidiji, savršenstva, dolaze sama po sebi, oni su samo usputni plodovi na putu ka samorealizaciji. I ti sidiji dolaze samo onima koje ne vježbaju sa ciljem da ih steknu. Ali nemojte ni ići u drugu krajnost i reći: ja ništa ne želim, ništa ne zamišljam, ne želim sidije, zato će sidiji doći... to je takođe greška. Pa šta onda da radimo, pitaćete. Ništa. Vježbajte svakodnevno, vježbajte svoje Asane, svoju Pranajamu, vježbajte svoje opuštanje, svoju koncentraciju. Kad god imate vremena jednostavno sjedite, jedno za drugim zatvorite vrata svojih čula, samo budite jedno sa svojim unutrašnjim biće. To je sve. Jednostavno pokušajte da budete svjedok svog tijela, svoga daha, svoga uma, svoje svijesti. Osjetite kako sjedite u svom unutrašnjem hramu isa zatvorenim vratima čula i tako ste srećni što ćete se neko vrijeme odmoriti. Ništa ne radite na silu i ništa ne potiskujte. Ako misli dođu, neka dođu; ako vizije dođu, neka dođu. A ako ne dođu, ne moraju da dođu, nemojte ih prizivati. Bitno je samo da sjedite mirno i ponavljate svoju Mantru. I viđećete, bez ikakvih zamišljanja, mogu se pojaviti divne stvari, mogu dići i sidiji. I na taj način se u vama ponovo obnavlja energija i snaga volje.

Dakle, meditacija je tehnika pomoću koje možete pročistiti svoj duh. To je nešto što pročišćava vašu Karmu, vaša djela, nešto što vam pokazuje ko ste i kakvi ste. A rezultat meditacije da u sebi pronađete mir. Kad sjedete da meditirate, ne činite ništa sem jednog – nastojte da se opuštite, samo da se opuštite. Ništa više. Treba da ste svjesni, fizički i mentalno. I viđećete, iz dana u dan biće sve manje misli, sve manje razmišljanja će vam dolaziti. Takođe, vaše fizičko stanje biće sve bolje i osjetićete da se u vama nešto popravlja, čitavo vaše biće se mijenja u pozitivnom smjeru. Korak po korak se primičite Božanskom...Samospoznaji. I to je ono što se doslovno naziva meditacija“.

(Iz predavanja indijskog jogija Paramhansa Sri Svami Mahešvaranande)
 
PRAVILAN PRISTUP MEDITACIJI

Samo jedan mali komentar. Meditacija ima jako mnogo. Uvek je bitno znati okvir u kojem se meditacija koristi kao praksa samousavršavanja.
Dakle, pre svega treba znati šta nam je cilj, a prema cilju se prilagođava i alat. Zato ne postoji samo jedan "pravilan pristup" meditaciji.
Tek toliko da se izbegnu nesporazumi.

:D
 
Интересантан разговор...
Зависност од интернета. То је прво од чега ћу се одвезати...
Поздрав.
Видимо се на неком другом интернету...
 
21. Monasi, ne znam ni za jednu drugu stvar tako neprilagodljivu kao što je to neizvežban um. Neizvežban um je, monasi, zaista jako neprilagodljiv.
22. Monasi, ne znam ni za jednu drugu stvar tako prilagodljivu kao što je to izvežban um. Izvežban um je, monasi, zaista jako prilagodljiv.

29. Monasi, ne znam nijednu drugu stvar koja je toliko puna patnje kao što je to neizvežban i retko korišćen um. Neizvežban i retko korišćen um, monasi, prepun je patnje.
30. Monasi, ne znam nijednu drugu stvar koja je toliko puna sreće kao što je to izvežban i često korišćen um. Izvežban i često korišćen um, monasi, prepun je sreće.

Buda

:D
 
Privid stvarnosti

Ako praktikujemo istrajnu sabranost pažnje, možemo dopustiti strahovima u
nama da se ispolje, ali ne moramo nužno i da verujemo u njih. To što se
bojimo da će se nešto dogoditi, ne znači da će se to zaista i dogoditi.
To što se osećamo krivim zbog nečega, ne znači nužno da smo i uradili
nešto pogrešno. To što nešto želimo, ne znači da će nas baš to i usrećiti
kada ga dobijemo. Svi smo već toliko puta videli kako nas privid stvarnosti može zavesti.

:D
 
Да ли су жеље наше или су нам наметнуте? Остварење наметнутих жеља не усрећује нас, већ онога ко их намеће.
То што страхујемо такође радује онога ко је страхове пројектовао.
Кривица такође може бити наметнута.
Истрајном сабраношћу пажње можемо уочити шта је привид.
Ко ствара привид стварности?
 
Да ли су жеље наше или су нам наметнуте? Остварење наметнутих жеља не усрећује нас, већ онога ко их намеће.
То што страхујемо такође радује онога ко је страхове пројектовао.
Кривица такође може бити наметнута.
Истрајном сабраношћу пажње можемо уочити шта је привид.
Ко ствара привид стварности?

svako sam za sebe rezira svoj film :)
svako sam za sebe odlucuje o zeljama, strahovima, krivici, ......
Ja stvaram svoju stvarnosti i Moj zivot je u Mojim rukama
Ti stvaras Tvoju, i Tvoj zivot je u Tvojim rukama, kao i svaki Vid, Privid, .... :)

Pozdrav Kojice :)
 
Мој живот јесте у мојим рукама, али не одувек. Да није тако, како бих могла да знам за обе стране медаље?
Да ли баш свако одлучује о свом животу?
То би значило потпуну слободу а није тако. Да је тако нико не би трагао за слободом.
Велика већина људи живи туђе страхове, жеље... Ходају кроз живот као зомбирани. Мисле туђе мисли.
Неко има Вид а неко Привид. ;-)
 
Neizvezban um
izvezban um
privid stvarnosti
taj neko je um
um stvara privid
Ukupno, uceniku se sve pomesalo :) :) :)
Mogao bi malo da objasnis, jabukica nije tako bistra da to sve poveze
molim lepo :) :) :)
 
Taj Neko se zove tvoj um. On stvara taj privid.
Ali onog trenutka kad, posle dugog, upornog i pažljivog posmatranja, shvatiš da je to samo privid, tad si i progledala.

:D

Поштовање. :)

Можда сам мало прогледала, а можда и нисам...
Мој ум није створио новац, моралне норме, веру, болест...
Мој ум прихвата привиде из околине и на основу њих ствара сопствене. Многима се тај процес чини као процес размишљања...
Нисам љута. Срећна сам што видим.
Дакле? Ко ствара привиде?
 
Neizvezban um
izvezban um
privid stvarnosti
taj neko je um
um stvara privid
Ukupno, uceniku se sve pomesalo :) :) :)
Mogao bi malo da objasnis, jabukica nije tako bistra da to sve poveze
molim lepo :) :) :)
Ma ništa komplikovano. Već smo govorili da vežbamo ostajanje u sadašnjosti, u sadašnjem trenutku, jer je to jedina stvarnost. Sve ostalo, prošlost i budućnost, samo su senke. Nekako kao za inat, naš um bi najradije baš tamo, među te senke, a nikako da ostane ovde, u sada. To je dakle neizvežban um. Kao i neukroćen konj, jurca gde mu je volja.

Ako vežbamo um, sve će nam lakše polaziti za rukom da ga usmerimo ka informacijama koje nam stalno pristižu i da se u skladu sa njima i ponašamo. I eto ti izvežbanog uma. Uzjašeš ga i on onako krotak nosi te tamo gde mu kažeš.

Privid stvarnosti. I o tome smo govorili a u vezi je sa ovim malopre rečenim. Mi zapravo i ne vidimo stvarnost kakva jeste, jer smo stalno opet među onim senkama. Uz to smo puni predubeđenja, strahova, stavova koji nisu plod našeg zaključivanja već nam ih je sredina nametnula, davno naučenih reakcija koje možda više i nisu najprikladnije za situacije u kojima se danas nađemo. Sve to boji našu percepciju i ako nismo svesni da nosimo te naočare na vrh nosa, one ostaju tu zauvek. Naravno, pogađaš, kroćenje uma je i uočavanje tih nevidljivih stanara koji boje naše opažanje, pa onda i naše stavove, a na kraju i naše ponašanje zasnovano na tim stavovima.

Jel može neki primer? Može!
Želimo nešto za sebe. Možda dobra kola, jer nas preko TV-a ubeđuju da je upravo to što nam treba da bismo konačno bili srećni. Ako nemamo para da ih kupimo, patimo, umesto da budemo realni i kažemo. OK, nemam para i to je dovoljan problem samo po sebi. Zašto bih ga još uvećavao sam sebi dodajući patnju.

Ako ih kupimo, verovatno se posle godinu dana na njih toliko naviknemo da nam više ne donose ono uzbuđenje koje smo osettili prvog dana kad smo ih kupili. Što je još gore, počeli smo da gledamo novi model koji se upravo pojavio i na TV-u kažu da je upravo to onaj pravi. I onda patimo što njega nemamo! Dakle, stalno neki privid, sve dok ne zastanemo i pogledamo um koji nas jaši i kažemo mu: hajde malo smanji gas, a ne da stalno gledamo u onu šargarepu na štapu kojom nam mlati ispred nosa.

Big pozdrav i za Jabukicu i za Kojicu. Nadam se da nije bilo suviše zapetljano.
:D
 
Sve sto si napisao je jasno kao prakticno znanje :)
Samo ima jedna "teorijska" finesa, koju bih volela da rasvetlis :)
Kazes da smo puni strahova, predubedjenja, stavova koji nisu plod naseg zakljucivanja, dakle ,ako dobro razumem, nije ih stvorio nas um, i da oni stvaraju privid stvarnosti. Sa druge strane ranije si rekao da um stvara privid stvarnosti. Opet kazes da je krocenje uma to koje pomaze da se primeti to sto je nametnuto. Pa jel to um onaj koji stvara privid stvarnosti ili onaj koji od tog privida oslobadja?
To mi nesto ostalo nejasno.
Primer odlican :) sasvim razumljiv :)
Pozdrav
 
Kazes da smo puni strahova, predubedjenja, stavova koji nisu plod naseg zakljucivanja, dakle ,ako dobro razumem, nije ih stvorio nas um...
Jabukice ne razumeš dobro :( I ti strahovi, predubedjenja i sve ostalo je u umu. A gde bi drugde moglo biti?
Nije u njemu samo ono što je plod zaključivanja, dakle (raz)uma.
Razne su stvari tamo, zato malo spremanja nikad nije naodmet...
:D
 
Privid stvarnosti. I o tome smo govorili a u vezi je sa ovim malopre rečenim. Mi zapravo i ne vidimo stvarnost kakva jeste, jer smo stalno opet među onim senkama. Uz to smo puni predubeđenja, strahova, stavova koji nisu plod našeg zaključivanja već nam ih je sredina nametnula, davno naučenih reakcija koje možda više i nisu najprikladnije za situacije u kojima se danas nađemo. Sve to boji našu percepciju i ako nismo svesni da nosimo te naočare na vrh nosa, one ostaju tu zauvek. Naravno, pogađaš, kroćenje uma je i uočavanje tih nevidljivih stanara koji boje naše opažanje, pa onda i naše stavove, a na kraju i naše ponašanje zasnovano na tim stavovima.
:D

Запетљано?
Не сме бити запетљано. Зато сам и инсистирала да се мало прецизније изразиш.
Задатак оних којима је јасно је да истину приближе и осталима.
Дакле, мени је јасно и већ сам написала у претходним постовима шта ја мислим, а сада си рекао и ти.
Није наш ум усамљен у свемиру, па тако лута и ствара привиде... Можда је ова теорија прихватљива егоцентрицима, али има и оних који увиђају колико су малени.
Стварност постоји и није привид, али постоји и привид стварности, који нам је наметнут. ;-)
 

Back
Top