Da, naravno, i razvedena žena sa detetom je samohrana majka,i na to sam ujedno mislila.Po meni,to je još teža situacija.Pogotovo što je jako teško razvesti se od nasilnika jer, obično, takvi se ljudi trude da onemoguće ženi da bude finansijski nezavisna i samim tim je mnogo teže osloboditi se okova nesrećnog braka sa batinama ili bar samo psihičkog maltretiranja (i taj vid maltretiranja je poprilično gadan). Naravno,pošto žena nema od čega da živi i izdržava i sebe i dete, ona mora da ostaje u tom braku i trpi sve što trpi.Sad će većina žena reći da postoje brojni načini da se izađe iz tog pakla,ali lako je to reći od strane nekoga ko nije u koži te žene.
Zato je, po meni, žena koja se odluči na takav korak,izuzetno hrabra i jaka i njen put je pun prepreka i teških trenutaka.Ali,verujem da,ako uspe na tom putu, ona može postići sve što želi.Takvim ženama ja se iskreno divim i mislim da zaslužuju odlikovanje.
Takođe se ne bih složila sa Lexom da te žene svoju decu pretvaraju u kućne ljubimce.Jednostavno mislim da za tako nešto nemaju vremena ni uslova jer svu svoju energiju moraju usmeriti na egzistencijalne probleme,a tu onda nema mnogo mesta za neko maženje dece i ispiranje njihovih mozgova i pretvaranje istih u kompenzovane objekte svojih frustracija.Naravno,moguće je sve, samo bih rekla da je to retko.Mislim da je najvažnije imati jasno definisan cilj u životu.I mnogo snage...i sreće, bar malo...