Problemi sa roditeljima

tamara1

Aktivan član
Poruka
1.423
postoje čitav život, od kada znam za sebe. I sada ih podjednako tragično doživljavam (a imam dosta godina) kao i kada sam bila mala, možda zato što sam jedinica pa nisam imala sa kim da ih podelim.
Među mojim roditeljima nikada nije postojalo slaganje u braku, i jednom su bili na ivici da se razvedu ali nisu verovatno zbog mene. Znam da nisam prva u čijoj porodici se tako nešto dešava ali problem je još veći što u svemu tome ja ispaštam. Otac želi da me pridobije na svoju stranu, nikad mi se ne suprotstavlja. Majka je zbog takvog braka izgubila živce i misli da sam ja na strani svog oca, da nam ona ne treba, da nikad ne prihvatamo njeno mišljenje, i da nam je bolje bez nje. To mi je hiljadu puta rekla. Uvek kada se oni posvađaju ona ne razgovara ni samnom i to može da traje i jako dugo. I pored tolikih svađa sa njom ja je razumem i nikad nisam bila ni na čijoj strani samo sagledavam sve to iz mog ugla. Jedva sam čekala da se udam i odem iz kuće jer nisam mogla više da podnesem napetu situaciju u kući i to da niko ni sa kim ne priča. Sada više ne živim sa njima ali ne ni tako daleko da me ne upliću u svoje probleme. Zbog svega toga jako teško doživljavam svađe, sve me to dosta potresa i svoje neraspoloženje prenosim na svoju sadašnju porodicu i bojim se da ne postanem kao i moja majka. A opet nisam takva osoba da im okrenem leđa i da me baš briga za sve jer ih mnogo volim i ipak su oni moji roditelji.
 
Коначно сад имаш могућности да се поставиш према њима не као дете према родитељима, него као одрасли према одраслима!
Стави им до знања да их волиш обоје, али да ниси дужна да се мешаш у њихове међусобне размирице, да они то решавају сами јер су ипак сами одабрали једно друго.
Саслушај их кад им је тешко, али не вреднуј ничије поступке, не стављај се ни начију страну, сваким даном им стављај до знања да ниси више дете и да имаш свој живот и своје проблеме. Не удубљуј се у њихове сукобе и не изигравај мировно веће... Одраслу су, време је да науче да решавају своје личне сукобе који немају везе са тобом!
 
Već sam im rekla da ne želim više da me mešaju u njihove probleme, posebo sada kada sam u drugom stanju i ne treba mi da se nerviram. Ali jedna moja reč dovoljna je da se moja majka naljuti na mene i ne razgovara samnom. Nikada nisam smela da joj se suprotstavljam jer sam znala kako će to da se završi. Kad pogledam šta sve neki moji prijatelji kažu roditeljima ja to ne bih smela ni da pomislim.
 
Па не мислим да треба ружно да им се обраћаш... Знам да је тешко јер те и они и даље третирају као своје дете, а не као одраслу особу са својим животом, бригама и проблемима.
Ако знаш да је таква, потруди се да то прихватиш и да се не неривраш баш много... Она се неће променити. Што су старији биће још гори...Ако се увек тако дурила, онда се помири са тим да је таква. Реци јој да је волиш и поштујеш, али да имаш своју породицу и да мораш да мислиш на своје дете.
Верујем да те све то јако боли....али такви су... На теби је само да покушаш да се што мање уплићеш у њихове проблеме и да не дозволиш себи да се много неривраш.
 
Slazem se sa Hellen,pustije neka se duri,nemoj prva da joj se javljash.Ona vrlo dobro zna kako to utice na Tebe kao shto zna da ti teshko pada kad nece da razgovara sa Tobom, mislim da te na taj nacin drzi pod nekom svojom kontrolom iz samo njoj znanih razloga.Preseci to shto pre,zbog sebe,zbog Tvog braka,zbog bebe.Nemoj dozvoliti da te ucenjuje i da se osecash potcinjeno u odnosu na nju,cini mi se da je jaka samo kad je po njenom.Vreme je da se suprostavish glasno i jasno kazesh svoje mishljenje.Pocni da igrash svoju igru bez obzira na nju,javicesh joj se kad stignesh,doci cesh kod nje kad nadjesh slobodnog vremena,ukoliko krene po starom ustani,poljubi je i idi svojoj kuci uz put kupi sebi neshto lepo,obraduj sebe nishta nije bolje za zivce od kupovine.
Imaj vremena za sebe i svog muza,gledaj da izbegnesh njene greshke.Ne treba da im okrenesh ledja vec treba da se okrenesh sebi.
 
draga tamarice
koka i pile su napisali ono što i ja mislim
kad porasteš život osim slobode donese i neke obaveze
nisi više dete neke odluke o svom životu moraš i sama da donosiš a to nije uvek lako
izvini ali imam utisak da tražiš opravdanje za situaciju u kojoj se trenutno nalaziš
kakvi god da su ti roditelji oni su svoj deo "posla" sa više ili manje uspeha završili sa prolaznom ocenom a sada je na tebi da budeš bolja od njih
dakle sada sve na žalost ili na sreću od tebe zavisi
 
Prvo, hvala vam svima na dobronamernim savetima.
Trenutno se nalazim u opisanoj situaciji i juče sam baš popizdela pa sam otvorila ovu temu. Htela sam samo da kažem da moja majka nije loša žena, uvek se žrtvovala za mene i brinula o meni ali ima svoje momente koji su postali jako česti. Mislim da je izgubila živce i možda joj je čak i potrebno lečenje ali ne znam kako da joj to kažem. Pre nekoliko godina je ostala i bez posla i sada osim toga što brine o kući i meni, zaglupljuje se španskim serijama. Mislim da sve to loše utiče na nju. Otac je čitav život na terenu tako da je ona sama a ja baš nemam vremena da stalno budem sa njom. Juče smo se ponovo zbog gluposti posvađale i pukle obe i sada je samo na meni, kao i uvek, da pokušavam da sredimo stvari. A to izgleda tako što ja pređem preko svega i pokušavam da progovorim sa njom bilo šta i to traje i po nekoliko nedelja. Posle jučerašnje svađe nisam pokušavala da razgovaram sa njom jer je i meni dosta svega i ne znam više šta bih joj rekla. Znam samo da ne želim da prolazim kroz isto svakih mesec dana.
 
Tamara, ja sam jedinica ,ceo zivot moja majka je posvetila meni, tata je radio po ceo dan. Nasha kuca i ja su joj bile najvece preokupacije,sve je moralo biti po njenom, ona najbolje zna shta je dobro a shta loshe.
A onda je doshlo vreme da se okrenem sebi i svom zivotu.Pa sam uradila ono shto sam Ti vec napisala.Ti nisi kriva shto je ostala bez posla,ona je ta koja mora naci nacin da ubije svoje slobodno vreme.Ja je shvatam Tvoj otac nikad nije kuci,ona je fakticno sav teret tvog podizanja,brige o kuci ponela sama,ti sad gradish svoj zivot ona se oseca odbacenom,a gde je tu sva njena pozrtvovanost,borba itd.Ja se nisam svadjala,jednostavno bih je poljubila i rekla da je volim i izgubila se.Nikad je nisam prva nazvala jer ona je ta koja pocinje svadju.Nisam joj pricala o svojim problemima,uvek je bilo osmeh na lice i kod mame na kafu.Kad mi se dete rodilo mama je bila ta koja mi je dosta pomogla i koja je pocela po starom ona ipak najbolje sve zna pa sam i tu morala da primenim roditeljske mere na rodjenoj majci.Sada imamo dobar odnos,obe znamo granicu preko koje
ne prelazimo.
 
Tvoji roditelji su jedno drugo IZABRALI. Oni se nikada nisu dobro slagali, a ipak su IZABRALI da ostanu zajedno. Kakav god da je problem u pitanju, ocigledno je da su procenili da im je ipak bolje da ostanu zajedno i to traje duze od 20 godina!!!
Otac manipulise tobom.
Otac želi da me pridobije na svoju stranu, nikad mi se ne suprotstavlja.
Tvoja majka te emocionalno ucenjuje. Emocionalno ucenjivanje strasno iscrpljuje, ljudi su pod velikim stresom i zato se to tako lose osecas. Ona te ocigledno veoma uspesno ucenjuje sto se vidi vec na osnovu ova dva tvoja posta:
jednom su bili na ivici da se razvedu ali nisu verovatno zbog mene.
Ovo (naravno) nije tacno. Nisu se razveli ni ranije ni sada zato sto to NJIMA NE ODGOVARA. Ipak, kada se kaze "nisam se razvela zbog tebe", to znaci "dobra sam, zrtvujem se zbog tebe". Ponasa se kao da si ti odgovorna za njihove konflikte i veoma uspesno ti nabija OSECAJ KRIVICE.
Iz svake tvoje recenice izbija osecaj krivice. Da li si svesna toga?
Uvek kada se oni posvađaju ona ne razgovara ni samnom i to može da traje i jako dugo.
Ucena. Ona je ljuta, a ti se osecas krivom
Nikada nisam smela da joj se suprotstavljam jer sam znala kako će to da se završi.
Ucena. Ona je ljuta, a ti se osecas krivom
Ali jedna moja reč dovoljna je da se moja majka naljuti na mene i ne razgovara samnom.
Ucena. Ona je ljuta, a ti se osecas krivom
Htela sam samo da kažem da moja majka nije loša žena, uvek se ZRTVOVALA za mene i brinula o meni ali ima svoje momente koji su postali jako česti
Hej, nije se zrtvovala!!! Samo je obavljala svoju roditeljsku DUZNOST. Samo je cinila za tebe ono sto cine i svi ostali roditelji, ono sto ces i ti ciniti za svoje dete!(Niko ne kaze da je losa, i verovatno nije svesna sta ti radi, i ni sama ne ume da se snadje.)
nisam takva osoba da im okrenem leđa i da me baš briga za sve jer ih mnogo volim i ipak su oni moji roditelji.
Hajde procitaj ovu svoju recenicu jos jednom, molim te

Ti verujes da je chin ljubavi prema roditeljima taj sto pokusavas da resis nesto sto ti ne mozes da resis (njihov konflikt). Kome pomazes? Koga branis? Od koga? Sta znaci okrenuti im ledja? Cak ni sada kada si trudna nisi vazna ti i beba vec opet oni?!

Njihov brak je postao jedna pozorisna predstava u kojoj oni igraju svoje uloge. Niko tu nije nicija zrtva.

Neces moci sebi da pomognes dok dobro ne rascistis za sta jesi, a za sta nisi odgovorna. Iz tvojih postova se vidi da ti osecas odgovornost za njihov sukob i dok ne shvatis da bi isto bilo i da se nisi rodila, i da imas 5 godina i da imas 25 i da si na Marsu, neces moci sebi da pomognes.

btw hormoni koji se luce tokom stresa ulaze i u bebin krvotok i skode njenom zdravlju - naucno dokazano!
 
Razbaruseno pile:
Tamara, ja sam jedinica ,ceo zivot moja majka je posvetila meni, tata je radio po ceo dan. Nasha kuca i ja su joj bile najvece preokupacije,sve je moralo biti po njenom, ona najbolje zna shta je dobro a shta loshe.
A onda je doshlo vreme da se okrenem sebi i svom zivotu.Pa sam uradila ono shto sam Ti vec napisala.Ti nisi kriva shto je ostala bez posla,ona je ta koja mora naci nacin da ubije svoje slobodno vreme.Ja je shvatam Tvoj otac nikad nije kuci,ona je fakticno sav teret tvog podizanja,brige o kuci ponela sama,ti sad gradish svoj zivot ona se oseca odbacenom,a gde je tu sva njena pozrtvovanost,borba itd.Ja se nisam svadjala,jednostavno bih je poljubila i rekla da je volim i izgubila se.Nikad je nisam prva nazvala jer ona je ta koja pocinje svadju.Nisam joj pricala o svojim problemima,uvek je bilo osmeh na lice i kod mame na kafu.Kad mi se dete rodilo mama je bila ta koja mi je dosta pomogla i koja je pocela po starom ona ipak najbolje sve zna pa sam i tu morala da primenim roditeljske mere na rodjenoj majci.Sada imamo dobar odnos,obe znamo granicu preko koje
ne prelazimo.
Veoma mi se dopada nacin na koji si uspela da resis problem koji nije mali. Jasne granice ko dokle sme da ide, ko je odgovoran za svadju, odgovoran je i za prvi korak ka pomirenju, svako je sam odgovoran za kvalitet svog zivota, svesno upravljanje odnosom sa majkom, a opet sa neznoscu. Svaka cast!
 
Razbaruseno pile:
Ja se nisam svadjala,jednostavno bih je poljubila i rekla da je volim i izgubila se.

Mi nikad u porodici nismo znali ili nam je bilo glupo da pokazujemo jedno drugom da ga volimo. To važi i za mene

Razbaruseno pile:
Nikad je nisam prva nazvala jer ona je ta koja pocinje svadju.

Ako je ne bih prva nazvala ona i ja ne bi smo više nikad progovorile. U takvim situacijama je izuzetno tvrdoglava pa čak i onda kada zna da škodi i sebi i drugima.

Razbaruseno pile:
Kad mi se dete rodilo mama je bila ta koja mi je dosta pomogla i koja je pocela po starom ona ipak najbolje sve zna

Već znam da ovo čeka i mene da mi za svaku sitnicu nameće svoje navike i mišljenja.
 
tamara1:
Ako je ne bih prva nazvala ona i ja ne bi smo više nikad progovorile. U takvim situacijama je izuzetno tvrdoglava pa čak i onda kada zna da škodi i sebi i drugima.
Zato sto zna da ces ti prva popustiti. Njeno ponasanje je agresivno iako se na neki nacin predstavlja kao zrtva tvoga oca i tebe. Videces da ce progovoriti, ali budi uporna - ne zato da bi joj terala inat vec zato sto je i tebi i njoj potrebno da izadjete iz svojih uloga, zato sto je tebi potrebno da shvatis da nije ona bas tako nepokolebljiva u svojoj ljutini i da ona shvati da ti imas svoju licnost, svoju volju i svoje dostojanstvo. Bilo bi lekovito za obe da prekinete tu igru macke i misha.

Niti je ona bespomocna zrtva svog muza i tebe, niti si ti bespomocna. Kada IZABERES ulogu odrasle osobe umesto da budes bespomocna devojcica sve ce biti reseno.
 
Odrasti. To je sve sto mogu da ti kazem.

Kod mene je bila identicna sitacija, samo da su bile uloge obrnute. Tata je bio taj koji nije pricao ni samnom, kad se posvadjao sa mamom. No, moji su se roditelji pre nekoliko godina razveli i ako mi je bilo to u pocetku neobicno i mozda sok, posle sam shvatla, da je to bilo najbolje sto su mogli da urade.
ja sam se distancirala od njihovih svadja i nesuglasica, rekla i jednom i drugom, da su to njihove stvari i da me ne interesuje. Naravno, da su se osecali izdanima sa moje strane ali tako je. Ja tu nista ne mogu i nije moja stvar, oni su ti koji moraju ili nece da zive zajedno. Kad to razcistis u glavi, lakse ti je. Zato odrasti i pusti roditelje da sami sebi kroje zivot. Budi zahvalna sto su ustrajali u braku zbog tebe, a sad neka zive kako jim odgovara.
 
Tvoja majka se svesno udala za Tvog oca,gradila zivot kako je htela,umela i znala - to je bila njena odluka.
Ti si se udala da bi pobegla od svadja - to je Tvoja svesna odluka,gradish zivot kako zelish,znash i umesh.Ako si vec tako reshila onda znash i da reshish problem zvani velika sebicna mama.Kad ti se rodi beba ona je i onako mala vec licnost za sebe i nece biti Tvoje vlasnishtvo za ceo zivot, kao shto ni ti nisi vlasnishtvo Tvoje majke.Ona je prozivela svoju mladost,udaju,kakav takav zivot pored Tvog oca, Ti imash svoj zivot i sa tim Tvoja majka niti bilo ko ne moze tu za zalazi,nema vishe njenih navika i mishljenja - KRAJ.Shta god da kaze reci joj DOBRO i nastavi po svome.Ako divlja - neka divlja,ako nece da se javi - ne mora.
ili prekini ili cesh biti kao ona - da li bi to bilo dobro za Tvoju decu,muza i Tebe
 
Хармони, свака част! Одлично написано, врло директно (стога можда болно за Тамару, али надам се да ће она то прихватити на прави начин и да ће јој помоћи).
 
Ma ne ljutim se ja zbog toga što pišete i smatram da ste donekle u pravu, samo ne znam kakve bi efekte sve to imalo sada posle toliko godina. Možda bi imalo samo kontra efekat i situacija bi bila još gora. Svesna sam da treba da počnem da mislim na sebe i svoju porodicu i da ne treba da dozvolim da bude kao što je meni bilo sa mojim roditeljima. Ali znate kako je, sve što smo mrzeli kod svojih roditelja, mi poprimimo njihove osobine i to još izraženije.
 
Ovako bar svađu prevaziđemo posle nekoliko nedelja a kad ja ne bih pokušavala da imam bilo kakav kontakt sa njom, ona i ja ne bi smo nikad progovorile. Kao što je radila sa mojim ocem tako radi i sa mnom. Smatram da sam uvek bila dobro dete i baš zato, ponekad kada me nešto iznervira, samo malo ako kažem nešto glasnije ili nešto što nije po njenom ja sam onda bezobrazna, protiv nje, nepoštujem je, nikad ne slušam šta mi ona kaže. Kad čitam sve ovo izgleda mi kao da piše neka mala devojčica koja se plaši roditelja i njihove kazne. I jeste tako, nikad nisam smela stvarno da joj se suprotstavim.
 
tamara1:
Ovako bar svađu prevaziđemo posle nekoliko nedelja a kad ja ne bih pokušavala da imam bilo kakav kontakt sa njom, ona i ja ne bi smo nikad progovorile.
Nemoj da se ljutis, molim te, ali "durenja" koja prodju posle nekoliko nedelja ako se ti dovoljno ponizis da je molis za pomirenje predstavljaju VEOMA AGRESIVNO PONASANJE!!!
Kao što je radila sa mojim ocem tako radi i sa mnom.
Zato sto pristajete na njena pravila igre. kada bi nastavila da se ponasas sasvim obicno i kada se duri, garantujem da bi sa tim bilo gotovo. Kada izadjes iz tog modela nece imati pred kim da se duri. Za durenje je potrebna publika!
Kad čitam sve ovo izgleda mi kao da piše neka mala devojčica koja se plaši roditelja i njihove kazne. I jeste tako, nikad nisam smela stvarno da joj se suprotstavim.
Ona te emocionalno kaznjava. Ti imas potrebu da ti ona na neki nacin prizna da si dobra cerka, ali do toga ocigledno nece doci. I sta sad? Da beskonacno ponavljas isti obrazac ili da kazes sebi da iako tvoja majka to nece da prizna ti JESI dobra cerka.

Ona ima neki problem kad se tako ponasa ali nema bas nikakvog razloga da osecas krivicu. Nije problematicno tvoje ponasanje prema njoj, vec njeno prema tebi. Izadji iz tok kruga i pomocices i njoj i sebi.
 
Kad čitam sve ovo izgleda mi kao da piše neka mala devojčica koja se plaši roditelja i njihove kazne. I jeste tako, nikad nisam smela stvarno da joj se suprotstavim.

Ponekad razmišljam kakva ću to ja biti majka kada sam i sama još uvek toliko zavisna od svoje majke

Добро је што си овога свесна. То је већ први корак. Сад одлучи да ли желиш да цео живот остане тако, да никад не одрастеш и не преузмеш одговорност за себе и своју личну породицу?

То ''одлепљивање'' од ауторитета родитеља је увек болно, неко то преживи са 15, неко са 25, неко никад... Али, никад није касно. Када то рашчистиш у себи, онда ћеш имати једна нови осећај који је заиста добар, а то је осећај да си одрасла особа и да сама држиш свој живот у својим рукама.
 
Tamara, imala sam isti problem...A onda:
1. na prvo mesto sam postavila sebe i decu (supruga naravno ne ubacujem u ovu pricu, jer je taj deo komplikovan)
2. rekla sam sebi: ti bez njih MOZES, ako treba
nisam htela da im se javljam posle velikog sukoba (sve to je trajalo oko 2 meseca, sestra je pokusala da se umesa, pa joj je receno da zivi svoj zivot i da ne bude njihov postar, onda se baba umesala 'ti hoces da ubijes svoju majku, znas da joj je opet pozlilo'...) da ti ne pisem dalje
puno mojih suza, stres na sve strane, pomoci nigde, deca mala, fakultet, ... ne znam sta da kazem, jedino sto me je drzalo je to da ja to sve radim da niko ne bi mogao da me ucenjuje, jer dok samo ja trpim, to je samo moj problem...ali, trpela su deca, suprug...moralo je biti okoncano!
Da sumiram, mama i ja sada imamo definisan odnos - shvatila je da sam odrasla, razgovaramo normalno o svemu, bez zatezanja i prenemaganja. Ne pokusavaju vise da me ucene, raduju se mojoj sreci i pomazu mi koliko god mogu. Sada mislim da pored toga sto ih neizmerno volim (sto se ni u jednom trenutku nije promenilo) mogu u potpunosti da ih postujem kao potpuno odrasle!
Nadam se da ce sazrevanje moje dece u odnosu na mene biti manje bolno.

Tamara, puno srece! I ne zaboravi, majka ne moze da okrene ledja svome detetu! Pa makar tako izgledalo ponekad! (mislim da je suprotna situacija samo za neku kliniku)
Ako ti treba jos neki detalj, javi na pp, ne bih ovde...
 
Potpuno se slazem sa Harmony.

I, mozda sam previse isljuciva sto ovo pitam, ne moras da odgovoris, ali, zasto ti u zivotu uopste treba takav usisivac energije, pa makar to bila i majka? Iscrpljuje te svojom glupostima i stvara stres cak i dok si trudna, da li ce takva osoba zaista zeleti da ti pomogne sa detetom kada ga rodis? Sve vreme navodis da ona nece pricati sa tobom ako je ti ne pozoves prva. Pa sta onda?
Izvini ako sam gruba, nije mi namera da te povredim.
 
Opet kažem ona je izuzetno požrtvovana majka, i kad nije takva kakvom sam je opisala, zna da bude jako dobra i sve da učini za mene. I ne mislim da mi ne bi pomogla oko bebe ali bi mi nametala svoje neke stavove i načine kako brinuti o bebi, a ja se verovatno neću slagati sa svim i eto razloga za svađu. Još jedan razlog zašto je ne bih ostavila samu je to što brinem za nju, jer je na neki način ostala sama, i što zna da pada u depresije i kad bi je još i ja ostavila to bi je skroz dotuklo. Ja samo želim da joj pomognem a i sebi.
 

Back
Top