tamara1
Aktivan član
- Poruka
- 1.423
postoje čitav život, od kada znam za sebe. I sada ih podjednako tragično doživljavam (a imam dosta godina) kao i kada sam bila mala, možda zato što sam jedinica pa nisam imala sa kim da ih podelim.
Među mojim roditeljima nikada nije postojalo slaganje u braku, i jednom su bili na ivici da se razvedu ali nisu verovatno zbog mene. Znam da nisam prva u čijoj porodici se tako nešto dešava ali problem je još veći što u svemu tome ja ispaštam. Otac želi da me pridobije na svoju stranu, nikad mi se ne suprotstavlja. Majka je zbog takvog braka izgubila živce i misli da sam ja na strani svog oca, da nam ona ne treba, da nikad ne prihvatamo njeno mišljenje, i da nam je bolje bez nje. To mi je hiljadu puta rekla. Uvek kada se oni posvađaju ona ne razgovara ni samnom i to može da traje i jako dugo. I pored tolikih svađa sa njom ja je razumem i nikad nisam bila ni na čijoj strani samo sagledavam sve to iz mog ugla. Jedva sam čekala da se udam i odem iz kuće jer nisam mogla više da podnesem napetu situaciju u kući i to da niko ni sa kim ne priča. Sada više ne živim sa njima ali ne ni tako daleko da me ne upliću u svoje probleme. Zbog svega toga jako teško doživljavam svađe, sve me to dosta potresa i svoje neraspoloženje prenosim na svoju sadašnju porodicu i bojim se da ne postanem kao i moja majka. A opet nisam takva osoba da im okrenem leđa i da me baš briga za sve jer ih mnogo volim i ipak su oni moji roditelji.
Među mojim roditeljima nikada nije postojalo slaganje u braku, i jednom su bili na ivici da se razvedu ali nisu verovatno zbog mene. Znam da nisam prva u čijoj porodici se tako nešto dešava ali problem je još veći što u svemu tome ja ispaštam. Otac želi da me pridobije na svoju stranu, nikad mi se ne suprotstavlja. Majka je zbog takvog braka izgubila živce i misli da sam ja na strani svog oca, da nam ona ne treba, da nikad ne prihvatamo njeno mišljenje, i da nam je bolje bez nje. To mi je hiljadu puta rekla. Uvek kada se oni posvađaju ona ne razgovara ni samnom i to može da traje i jako dugo. I pored tolikih svađa sa njom ja je razumem i nikad nisam bila ni na čijoj strani samo sagledavam sve to iz mog ugla. Jedva sam čekala da se udam i odem iz kuće jer nisam mogla više da podnesem napetu situaciju u kući i to da niko ni sa kim ne priča. Sada više ne živim sa njima ali ne ni tako daleko da me ne upliću u svoje probleme. Zbog svega toga jako teško doživljavam svađe, sve me to dosta potresa i svoje neraspoloženje prenosim na svoju sadašnju porodicu i bojim se da ne postanem kao i moja majka. A opet nisam takva osoba da im okrenem leđa i da me baš briga za sve jer ih mnogo volim i ipak su oni moji roditelji.