Intervju Solženjicina u Der Spiglu (Gorbačov naivan a Jelcin neodgovoran)

Majka Rusija

Zainteresovan član
Banovan
Poruka
323
Solženjicin smatra kako je Gorbačov bio naivan, a Jeljcin neodgovoran

Nobelovac Aleksandar Solženjicin, najpoznatiji živući ruski pisac, u najnovijem intervjuu njemačkom tjedniku Spiegel ocijenio je Mihaila Gorbačova kao naivnog političara, a Borisa Jeljcina kao neodgovornog jer je "dopustio veliku pljačku". "Kad sam se vratio u Rusiju 1994., ovdje sam zatekao gotovo obožavanje zapadnog svijeta i državnog uređenja. Treba priznati da se to obožavanje nije temeljilo na znanju, nego na odvratnosti prema boljševičkom režimu i njegovoj antizapadnoj propagandi. Situaciju je izmijenilo žestoko NATO-ovo bombardiranje Srbije. To bombardiranje je povuklo crnu nezaboravnu crtu", izjavio je autor Jednog dana Ivana Denisoviča i dodao kako na Zapadu hvale one ruske političare koji su razorili svoju zemlju, a Vladimira Putina, koji je nastoji podignuti, napadaju.
 
Aleksandar Solženjicin (ruski: Aleksandr Isaevič Solženicыn, Kislovodsk, 11. decembar 1918.), ruski prozaista.

Studirao na Fizičko-matematičkom fakultetu u Rostovu na Donu, vandredno i u Institutu za istoriju, filozofiju i književnost u Moskvi. Nakon napada nacističke Nemačke na Sovjetski Savez dobrovoljno se prijavio u vojsku, gde je napredovao od običnoga vojnika do zapovednika artiljerijske brigade. Godine 1945. je, zbog pisama u kojima je indirektno kritikovao Staljina, uhapšen kao oficir sovjetske vojske u Istočnoj Prusiji, te osuđen i zatočen u sibirskom logoru, od 1953. u progonstvu u srednjoj Aziji. Nakon rehabilitacije 1956. učitelj u Rjazanu.

Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1970., čija je literatura obeležena iskustvom iz sibirskih logora u kojima je proveo devet godina. Na robiju je odveden 1945. pravo s fronta, na kojem se u Otadžbinskom ratu istakao kao vrhunski oficir sovjetskih inženjerijskih jedinica. Proganjan je i kasnije, čak mu je oduzeto i državljanstvo, pa je emigrirao 1974., vrativši se u otaddžbinu posle dve decenije. U decembru 1998. odbio je najvišu državnu nagradu, Orden svetog apostola Andreja Prvozvanog, kojim ga je odlikovao predsednik Boris Jeljcin, rekavši: "Ne mogu da primim nagradu od vrhovne vlasti, koja je dovela Rusiju do sadašnjeg pogubnog stanja". Pripovetkom "Jedan dan Ivana Denisoviča" u književnost je uveo temu Staljinovih logora, ostavši joj veran u najvećem delu opusa. Na osnovu emigrantskog iskustva u zapadnoj Evropi i u SAD, ispoljio je javni prezir prema vulgarnom materijalizmu Zapada. Ostala dela: pripovetka "Matrjonini dani", romani "U krugu prvom", "Onkološka klinika", "Avgust Četrnaeste", "Crveni točak", "Rusija u provaliji", kritička autobiografija "Borio se šut s rogatim", drame "Gozba pobednika", "Zarobljenici", "Republika Rada", "Svetlost koja je u tebi", publicistička dela "Lenjin u Cirihu", "Dva vek zajedno I-II", scenariji "Tenkovi znaju istinu", "Parazit".
Evo,tema. :roll:
 
Arnold_Layne:
a najveća fora što je dotični pobegao glavom bez obzira iz 'onakve države' kako je zovu komuno-nostalgičari na forumu, i okupljao Reganiste u SAD koji su i srušili 'onakvu državu'. realno, on je jedan od jačih faktora koji su doprineli padu.

Ово захтева мало шири коментар. Наиме, из твог поста би се могло закључити да се Солжењицин борио против Русије (да је побегао јер му Руси нису повољи) или бар неке руске хегемоније, империјализма или неке тенденције ка диктатури прирођене Русима. Ништа од свега тога - он је био против комунизма, и до свог антикомунизма је дошао емпиријски.

Да ли је Реган био против комунизма? Јесте, и то је у оно време било чак позитивно. Ја њега и данас ценим, ако ни због чег другог, онда што је једини био профи глумац од америчких председника, док су од Кенедија на овамо сви глумци-аматери ;-)
Дакле, требало је, рецимо да се Солженицин томе надао, да после комунизма се у Русији успостави једна релативно конзервативна држава, чији ће конзервативизам бити прирођен карактеру руског (словенског и православног човека). Јер либерални капитализам можда чучи протестантима, а Руси то нису.

И ту је негде природа сукоба. Јер слично се догодило и са Бушом. Да ја сам "навијао" за њега против Керија. И данас би тако, ако ни због чег другог зато што урнише Америку. Било је за очекивати да ће у другом мандату он наставити да рока муслије (што је и наставио, истина неуспешено), а Русија као савезник добија своју интересну сферу. Србија, да видимо корист за нас, добија алтернативу "евроатлантским интеграцијама" ако нас зајебавају, а зајебавају нас - и за случај да те интеграције глобално пропадну. А што се тиче ЕУ, оне баш и нису 100% сигурне.
Али, гле врага, неоконзервативци "уводе демократију" у Украјину. Па нећено тако Дино!!! Шта мислиш, Русија после и даље да их подржава. Јок, него ће да их зајебава.

Има и друга ствар. Ако неки искусни човек од нечега одустане, рецимо Солженицин од своје вере у Запад, постављаш ли питање зашто је одустао? Сложићемо се да је имао поштене намере, па одкуд то да промени ставове.
Солженицин ту и није најбитнији. Бжежински је одустао од својих идеја за америчку хегемонију у Евроазији. Сада каже мултиполарни свет или глобална антиамеричка револуција. Ни Фукујама није више неокон. Откуд то?!?
 
maltene svaka ti je na mestu, kontam te skroz.

a odgovor na poslednje pitanje
zato što Buš (a i velika većina onih mejnstrim neokonzervatiuvaca) ne žele da se zamere nikome. konkretno o njemu sada govorim (čitao sam da on na konferencijama za štampu odgovara i priča samo sa onim novinarima koji predstavljaju medije koji ga ne vole, pokušava da ih ubedjuje u nešto, to je skroz bezveze, budi svoj, rokaj). mogao je da bude jedan od najvećih američkih predsednika u istoriji samo da se držao Ramsfeldove i Volfovicove (i donekle Čejnijeve) politike. nažalost, i Ramsfeld i Volfovic su smenjeni, obojica iznenada, i obojica onako žešće ispljuvani u Americi. sad je samo predmet sprdnje, sam je kriv
nadao sam se iskreno u njega da će razbiti ove lažljivce i neotrockiste koji se okupljaju na drugoj strani, i kojkih je sve više i koji kvare Ameriku kakvu ja znam. lažni kosmopolitizam, dvostruki standardi, liberalni i smrtonosni u isto vreme.
postoji velika razlika izmedju (trenutno) demokrata i republikanaca (većine). jedni su zli, a drugi su samo tunjavi. nažalost, Palpatinske Holbrukove i Klarkove fore prolaze, i mislim da će ubuduće biti samo gore, dok ne bude bolje. jer, ničija nije do zore gorela, cenim ima više opcija. doći će do podizanja svesti u Americi, jer, ako se nastavi ovako, neka Marksova shvatanja stvarno mogu da se obistine (skontaćeš koja). vrlo je moguće da se čak republikanska partija raspadne, ili jedan deo oformi novu, iskrenu stranku, koja će biti slaba, ali nekim rezonom mora da napreduje. da ti vidiš komentare republikanaca u vezi Buša na njihovom forumu. pa Džeri, mita i laci ga hvale u poredjenju sa onim.

ali ima tu još nešto. čitao sam negde skoro (neki sajt, da li je jerusalem post ili jbg stvarno ne znam). da je ruski ambasador u Vašingtonu izjavio nešto u stilu da je američka i ruska politika (trenutno) jako bliska i da samo dolazi do ponekih varnica i ispada, uglavnom zbog ponosa i jednih i drugih, ali to je normalno, nešto u tom stilu... i to me je dosta onako ohrabrilo, mislim da će biti okej.

inače, jedna zanimljivost. Reganov sin želi da tuži NewYorkTimes (bliski demokratama) za izdaju države i starih ideala Amerike. samo napred!
 

Back
Top