Uzdizanje uma do hiperlogičnog uma

Hyperlogical Mind

Početnik
Poruka
19
Tema o hiperlogičnom umu.

Hiperlogični um shvatam kao spoj hiperinteligencije i hiperznanja.
Um shvatam kao moć apstraktnog mišljenja. Znači moć mišljenja preko pojmova.
Pojam shvatam kao spoj termina i predstave. Znači terminom označenu prestavu.

Mislim da svi ljudi, bez izuzetka, žele uzdizanje svog uma do hiperlogičnog uma.
Mislim i da je uzdizanje uma do hiperlogičnog uma svrha života.

Mislim i da su nauka, stvaralaštvo, seks, potomstvo, bogastvo, raskoš, izobilje, moć, ugled, slava i priznanje samo jedna od sredstava za dostizanje hiperlogičnog uma. Dokaz tome je što sve ove stvari vremenom dosade. Ili mislite da ne dosade?

Mislim i da je uzdizanje uma do hiperlogičnog uma isto što i evolucija uma.

Šta vi mislite o ovome?
 
Hyperlogical Mind:
Tema o hiperlogičnom umu.

Hiperlogični um shvatam kao spoj hiperinteligencije i hiperznanja.
Um shvatam kao moć apstraktnog mišljenja. Znači moć mišljenja preko pojmova.
Pojam shvatam kao spoj termina i predstave. Znači terminom označenu prestavu.

Mislim da svi ljudi, bez izuzetka, žele uzdizanje svog uma do hiperlogičnog uma.
Mislim i da je uzdizanje uma do hiperlogičnog uma svrha života.

Mislim i da su nauka, stvaralaštvo, seks, potomstvo, bogastvo, raskoš, izobilje, moć, ugled, slava i priznanje samo jedna od sredstava za dostizanje hiperlogičnog uma. Dokaz tome je što sve ove stvari vremenom dosade. Ili mislite da ne dosade?

Mislim i da je uzdizanje uma do hiperlogičnog uma isto što i evolucija uma.

Šta vi mislite o ovome?

Ima ovo logike... :D

To mi dodje kao ono sto kaze Friedrich Nietzsche "Gde god sam nasao zivo bice, nasao sam i volju za moc; cak i u volji sluge nasao sam volju da bude gospodar"
 
Kako dobro postavljena tema....
Contra: Ne kažem da je dobra tema.

Ne slažem se sa boldovanim....
Contra: Gde bi nam bio kraj kad bi vrhunski kvalitet bio težnja ka usavršavanju i istini

Gledano prema pojedincima ova tema nije tačna i nema smisla.
Contra: Ali može da se posmatra kao dobra tema kod pojedinaca kojima je to opsesija ili težnja.

Iz postavke teme direktno sledi da je jedini hedonizam , hedonizam intelekta ili duše.
Contra : Hedonizam svako tumači prema svom nivou razvoja, od ležanja do zabave, do hobija.
------------------------------------------------------------------
Za one koji su u ovome.
Problem je put.
Radjamo se poluprazni.
Treba to popuniti.
Treba vremena..
Treba poštovati neki redosled....jer sve mora ravnomerno da se puni , inače postaje dogma....refleks mišljenja....
Potrebno je sve preispitati , i kada to preispitati i plus za to treba vremena...
Sledi neko je viši na nivou razvoja.....
Uticaj sujete.
Uticaj hijararhijskog.
Uticaj prihvatanja i preispitivanja.
Sinergija.

Uglavnom moje mišljenje je da se poništavanjem hijararhije može svima koji su unutar ovakvog cilja omogućiti najbrži razvoj.....

Danas , niti su svi u tome, niti oni koji jesu nisu operisani od zločina i kriminala , u smislu podmetanja , ometanja, kradje, uništenja, ubistva......licemerja....što je očigledno suprotnost sa početnim pretpostavkama i postaje samo sebi laž.
 
Jary:
Hiper um je teznja ka uzvisenijem stanju uma bez granica .Moglo bi se reci bez pritiska suprotno od hiperbaricne komore npr.
I mislim da jeste uzvišenije stanje uma.
Mislim i da je stanje sa znatno manje pritiska ili možda čak i bez pritiska.
Ono što mene interesuje je i u kom se obliku javlja pritisak (pod kojim se nalazi obični um) i šta je uzrok pritisku: Pitanja bez ogovora? Sumnje? Frustracije?
Mislim da je hiperlogični um prilično otporan na sve to jer je spoj hiperinteligencije i hiperznanja, pa ili brzo sazna odgovor na pitanje, ili shvati put do odgovora.
Zatim pojmljenje sumnji, što je vrlo bitno jer onda se ne javljaju kao pritisak. Mislim da se pritisak na um (dušu) javlja samo onda kada sumnje nisu pojmljene. Ako su do kraja pojmljene nema razloga da budu pritisak.

Još jedno moje shvatanje hiperlogičnog uma je to da je hiperlogični um moć apstraktnog hiperzaključivanja. Takvo shvatanje objasnilo bi značajno smanjenje pritiska kod hiperlogičnog uma jer zadaci bivaju urađeni ili se shvati da je rad na zadacima uzaludan pa se uopšte i ne rade. Ljudi bi trebali znati kada su borbe izgubljene jer se onda ne bi trudili oko nečeg prilično uzaludnog. Tako hiperlogični um zna ili da borbu dobije ili da je borba uzaludna pa se i ne trudi ili je barem oslobođen od tereta velikih očekivanja tako da pritisak nema priliku da se ispolji.

Moć apstraktnog hiperzaključivanja shvatam vrlo široko. Znači ne samo u smislu logike, filozofije i nauke već i kad god treba nešto da se shvati, misli i zaključi. Čak i zaključivanja čiji je predmet bogastvo, zarada, seks, ljubav, uživanje, hobiji, životni ciljevi i td. Znači bilo šta.
 
Mislim i da su nauka, stvaralaštvo, seks, potomstvo, bogastvo, raskoš, izobilje, moć, ugled, slava i priznanje samo jedna od sredstava za dostizanje hiperlogičnog uma. Dokaz tome je što sve ove stvari vremenom dosade. Ili mislite da ne dosade?
Sve te stvari vremenom dosade jer je čovek programiran za umerenost. Sve u čemu se pretera ima stop dugme, nakon toga sledi kompenzacija, no niko ne reče da je kompenzacija u bilo kom obliku viši stepen gubljenja vremena.....
 
Enfroz2891.:
Koga pitash?
Pa zavisi koliko je shtap dugachak i shargarepa primamljiva...
Qpiš digitalni fotoaparat i, kao, to je ono što želiš poslednjih 5 godina, ide ti voda na usta kada ga vidiš u tuđim rukama, nekoliko puta dođeš u iskušenje da ukradeš... onda ga jednog dana jednostavno kupiš i..... izgustiraš za mesec dana.
I šta sad? Stremimo većem? Kamera? :lol:

Ljudska nezasitost može se generalno podeliti na onu prema materijalnom zajedno sa onom koja podržava ego i na onu za znanjem... Ova druga teško dolazi do izražaja od prve, ali je strogo možemo odeliti. I postoji u svima nama, bar mislim da postoji.
 
To vi o običnom umu....
Čovek je naglasio hiper logičan um.
To znači da takav um će hteti ne hteti krenuti u analizu unutrašnjeg funkcionisanja svoje ličnosti , duše, psihe, psihologike , ili kako ko već zove.
I onda će recimo u slučaju aparata pre nabavke doći do toga da mu je zgodan za imati.
A posle nabavke će razmišljati o preprekama za korišćenje i verovatno će doći do toga da je neportabilnost veliki problem.
Uvek postoje situacije u kojima je zgodno imati foto aparat, samo je on dovoljno veliki da ne bude za džep i stoga se ne nosi stalno .
Rešenje problema je , napraviti mogućnost da se nosi stalno , a ne samo za specijalne prilike.
Minijaturizacija je jedno rešenje, ili ako je već kupljen pogodna futrola je drugo rešenje , ali da se ne nosi u rukama.....

Rad sa računarskom opremom ima izuzetno dejstvo na ljude.
Zato što kod nabavke računarske opreme , osoba ne bi trebalo da razmišlja standardno.
Ne da li mi treba, već koliko mi treba i da li je nabavka isplativa gledano kroz $+t.
Isto tako kad se kupuje , ne kupuje se kao krčma za ceo život već ako kupujete žute računare onda je to na dve godine , a ako kupujete od dobrog znalca onda je to na 5,6 godina što će reći da vam je to kao kupovina sapuna ili patika.
Ili vam odmah treba jači i bolji , ili može i lošiji da odradi posao.
Tu se po meni prvi put čovek susreće sa projekcijom svojih želja, tj nisu bitne samo želje nego i kako će se one razvijati kad krene ostvarivanje njihovo.....i ulaz u psihologiku za neke....
 
Tuzni_patak:
Ne slažem se sa boldovanim....
Contra: Gde bi nam bio kraj kad bi vrhunski kvalitet bio težnja ka usavršavanju i istini
Bio bi u pravu jedino pod pretpostavkom da je istina jedna i da je ta jedna istina, istina o suštini života.
Međutim, niti je istina jedna a još manje je ta jedna istina, istina o suštini života. Istina ima onoliko koliko ima stvari o kojima možemo shvatiti istinu. I istine o toliko popularnom seksu su takođe istine.
Tuzni_patak:
Gledano prema pojedincima ova tema nije tačna i nema smisla.
Contra: Ali može da se posmatra kao dobra tema kod pojedinaca kojima je to opsesija ili težnja.
Možda gledano prema tome šta neki pojedinci misle da žele, ali ne i prema tome šta pojedinci stvarno žele. Ako pojedinci želju nisu uzdigli do nivoa pojma to ne znači da nemaju tu želju (za uzdizanjem uma do hiperlogičnog uma).
Tuzni_patak:
Iz postavke teme direktno sledi da je jedini hedonizam , hedonizam intelekta ili duše.
Contra : Hedonizam svako tumači prema svom nivou razvoja, od ležanja do zabave, do hobija.
Prvo i drugo nije u suprotnosti. Nimalo.
Tačno je da mislim da je na kraju krajeva jedini hedonizam, hedonizam uma ili ko više voli intelekta ili duše. Znači na kraju krajeva.
Zadovoljstvo prilikom ležanja ili zabave ili hobija nije zbog njih samih nego zbog onoga što je njihova svrha a svrha je uzdizanje uma do hiperlogičnog uma ili istina i saznanje o njima. Tačno je da ljudi hedonizam tumače prema nivou svoje umne razvijenosti, ali tumačenja kao i sva tumačenja ne moraju imati mnogo veze sa onim šta se tumači. Znači ne moraju biti ispravna tumačenja.

Ljudi čim shvate neku stvar gube interesovanje za nju. Ta istina dokazuje čitavo moje mišljenje o hiperlogičnom umu. Mislim da ništa ne može oboriti tu istinu.

Problem je u ekstremno uskom shvatanju značenja saznanja i spoznaje.
Život je škola, saznavanje, spoznavanje. Ekstremno je pogrešno mišljenje da je saznanje rezervisano samo za nauku. Kada negiraš to da ljudi teže ka istinama, znanju i spoznaji ti se ograničavaš samo na oblast naučnog. I to na oblast zvanično naučnog. Život je jedna velika škola. Neki moj drugar sa završenom osnovnom školom po nekim je spoznajama znatno ispred mene, a mislim i ispred velike većine drugih. Neko se može pohvaliti time da je pročitao tone knjige a on time da ih je prošao. Čija je spoznaja bolja? Onih koji čitaju priče ili onih koji ih žive? A ako ćemo da pričamo o želji za istinom onda imam još jedno pitanje. Čija je želja za istinom veća, onih koji je traže u knjigama ili onih koji ''žive svoje istine''? Zaista ne znam šta bi takvog lika moglo da podstakne na čitanje jer teško da će u knjigama naći išta više od onoga što je sam prošao. A možemo se dotaći i filozofije. Zanimljivo je da je taj lik sa završenom osnovnom školom filozofiju čitao sa 12 godina. To mi nikad ne bi ni rekao da slučajno nisam prokrenuo priču o filozofiji. On sam je nikad ne pokreće, i zato ne možemo mi znati koliko ko zna i koliko ko teži ka istini, znanju i hiperlogičnom umu. Njegov slučaj podstakao me je na istraživanje i shvatio sam da nije jedini.

Svi ljudi žive za neku svoju spoznaju, neke svoje istine, ili kako ja kažem teže ka hiperlogičnom umu.
Tuzni_patak:
Danas , niti su svi u tome, niti oni koji jesu nisu operisani od zločina i kriminala , u smislu podmetanja , ometanja, kradje, uništenja, ubistva......licemerja....što je očigledno suprotnost sa početnim pretpostavkama i postaje samo sebi laž.
Moja priča se odnosila na ono šta ljudi žele i ono šta je svrha života.
Tvoja priča o zločinu i kriminalu se odnosi na sredstva, i to čak indirektna sredstva koja su skroz različita od želja i svrhe. Znači različita od onoga na šta se moja priča odnosila.
Ne misliš valjda da ljudi žele zločin i kriminal radi njih samih?
Zločin radi zločina? Kriminal radi kriminala?
 
Lexa:
Sve te stvari vremenom dosade jer je čovek programiran za umerenost. Sve u čemu se pretera ima stop dugme, nakon toga sledi kompenzacija, no niko ne reče da je kompenzacija u bilo kom obliku viši stepen gubljenja vremena.....
Dosade jer su sredstvo a ne svrha i ne ono što ljudi žele.
Dosada je u ovom slučaju unutrašnji znak da se sredstvo pokušava postaviti za svrhu, što je apsurdno. Logično je da je apsurdno.

Ljudi od svih tih stvari žele samo da ih shvate. Ljudi čim shvate neku stvar gube interesovanje za nju. Ako im te stvari ne trebaju za neku drugu spoznaju, saznanje, shvatanje i istinu prilično sam siguran da će oni izgubiti interesovanje za njih.
 
Mnogo si ti daleko od logičnog uma, ali ok to ne smeta da pričamo o hiperlogičnom....

Na kraju teksta ustanovljavaš hedonizam uma kao jedini suštinski cilj u životu , a na početku odbijaš mogućnost da je težnja ka usavršavanju duha smisao života (što i nije).
Te tako mistika i fantazija logične igre postaje postulat tvog igrača....igra sa sobom....sa svojim vizijama.....
-------
I tvoja priča o istini nema veze sa logikom.
Ako ne možemo znati istinu ili da je nešto istina, onda to moramo stalno preispitivati , sa svakom promenom celokupnog znanja o svetu.Tako istina hoda ka istini.Relativizam koji si uveo za istinu je klasična zamka banalista i nihilista, kad ne može apsolutno onda je nebitno što može uz izvesna ograničenja, nego sve relativizuj, učini nebitno, ravnopravno, sve svedi na istu suštinu , kao mogućnost izbora , ličnog izbora....
------------
Pošto se ljudi i ljudski životi ponavljaju, pošto može da se kaže da ljudi imaju slične potrebe, pošto su im ponašanja kanalisana odredjenim šabonima , i forsiraju druge da se krežu tim šablonima, uzeo sam slobodu da izdvojim šta bi to bilo stvarni suštinski pokretač svih akcija ljudi.
Suština života, kako bi neko rekao, ne iz ugla razmišljanja , već iz ugla delovanja.
I dodjoh do biološkog , društvenog, hedonističkog, i još jednog.
Većina čini radnje kojima je cilj da ostave potomstvo i da obezbede uslove za život potomstva.
Većina čini radnje kojima je cilj da ostave neizbrisiv trag posle svoje smrti , istorijski trag , velika dela.
Većina čini da uživa u životu, u ispunjenju svojih želja , hirova, potreba, u ispunjenju sekundarnih želja,moći......

Neko će imati jedan , neko dva , neko tri smisla života, neko i onaj nepomenuti četvrti.
Nekome će vremenom značaj nekog od ciljeva izgubiti važnost ili mogućnost ostvarenja, pa će se usredsrediti na ono što je moguće ili što procenjuje da je moguće.....
-----------
Čovek čim shvati neku stvar , izgubi interes za nju , a kasnije lexi odgovaraš da je to slučaj samo kad zamenimo suštinu i sredstvo, uzrok i metodu....
Tako da po tvojim rečima hiperlogika postaje oznaka za čoveka koji je izgubio sav smisao , i pretvorio metodu logičkog razmišljanja u smisao , zamlaćivanje izgubljenog čoveka.....
 
hiperlogična esencija paralogistike entiteta može u adekvatnim logofunkcionalnim slučajevima biti uniformisani entitet bez obzira na razlike koje nastaju u prividnom relativitetu fenomenologije bića.
tako je slučaj u kome antropocentrizam poprima formu humanističkog idividualizma potvrda kosmopolitizma i dokaz nominalizma pri čemu pozitivizam (p)ostaje jedini pravi put.
 

Back
Top