Veza za ceo zivot, moja sestra i ja

gost 79626

Iskusan
Poruka
5.869
Sta za tebe znaci rec brat ili sestra?
Da li su to osobe koje nas obogacuju, prave od nas plemenitije ljude, spremne na saradnju i saosecajnost?
Koliko uticu na nas takmicarski duh?
Da li posle stvaranja sopstvenih porodica, preseljenja, sestra postaje neka poznanica koja te posecuje dvaput godisnje sa musavom decurlijom i sa kojom nemas zajednicke teme?
Da li je krvna veza sa bratom ili sestrom, veza do groba, veza sa najbliskijim bicem na svetu, za koje biste zivot dali?
 
To valjda zavisi od osobe do osobe. Posmatrajući sebe i svoje bliske prijatelje, svako ima drugačiji odnos sa bratom/sestrom. Ja sam npr. sa svojom sestrom izuzetno bliska. Ali mislim da mi nije rod da nikada ne bismo bile prijateljice. Malo je kontradiktorno al tako je. Jednostavno, neke njene osobine mi ne odgovaraju. Al valjda ljubav to nadomesti, štajaznam. S druge strane, imam prijatelje koje doživljavam kao da su mi rod-rodjeni. :D


bug.gif
 
Kad smo bile male sestra i ja smo se stalno tukle.
A ako neko makar u sali kaze nesto protiv nje, odmah skacem u njenu odbranu. Ali ja sam takva i u odnosu sa prijateljima. Mozda nas to sto imamo brata ili sestru oblikuje i u smislu prijateljstva.
Da li ste navikli da delite sve sa nekim?
Kad je moja sestra ( mladja 4, 5 godine) bila mala i kad bi joj u gostima ponudili neki slatkis, uvek je pitala: "A za ....?", trazeci i za mene :).
 
Kada bejah mali ja, prvo bih pojeo svoje slatkiše, a zatim sam tražio od brata da podelimo njegove.

Šta ja znam, ne doživljavam brata kao nekog prijatelja - ili ne prijatelja. Jednostavno, on je najbliži rod, tu je da nerviramo jedan drugoga i povremeno se ispomognemo. Niti mi je niti razumem kako brat ili sestra mogu biti neko najbliži ikad: taj odnos čuvam za svoju porodicu, eventualno. Ali mi je drag, i radujem se i zabrinem zbog njega, no ipak smo isuviše različiti da bi mogli biti bliski da nismo rod. I dovoljno nalik jedan drugom da iako jesmo rod ne osećamo potrebu za tim. Znam ga, zna me, šta više reći.
 
Zanimljivo je koliko mozemo biti razliciti, iako imamo iste roditelje, isto vaspitanje...
Znam dosta brace medju kojima vlada veeeliko rivalstvo...
Neki se pak pod stare dane posvedjaju oko nasledstva...
Neke se sestre svadjaju oko momaka:)
Je l' ste primetili da se ako imate mladeg brata ili sestru ponasate kao da ste im roditelj? Zastitnicki?
 
Nemam brata ni sestru(rodjene), zivim sa batom i sekom od tetke... volimo se kao rodjeni...ne bih volela da se to ikada promeni...

a imam i najbolju drugaricu koju volim kao najrodjeniju(jedna drugu zovemo sekama)...

kod tih osoba najvise volim to sto te nikada nece izneveriti, ostaviti... krvno srodstvo je jace od svega...
 
Pa da, najlepse u svemu je to da ce vas ta osoba uvek voleti, bez obzira na to cime se bavite, kakav muzicki ukus imate...bez obzira na razlike.
Znaci, prijatelji moraju imati razlog da vas vole, braca i sestre moraju imati dobar razlog da vas ne vole:)
I ja se razlikujem od moje sestre dosta. Ona je na prvi utisak ljubaznija, bolje ume s ljudima, a ja vise direktna i ne volim da lazem:).
 
xiaoyu:
To valjda zavisi od osobe do osobe. Posmatrajući sebe i svoje bliske prijatelje, svako ima drugačiji odnos sa bratom/sestrom. Ja sam npr. sa svojom sestrom izuzetno bliska. Ali mislim da mi nije rod da nikada ne bismo bile prijateljice. Malo je kontradiktorno al tako je. Jednostavno, neke njene osobine mi ne odgovaraju. Al valjda ljubav to nadomesti, štajaznam. S druge strane, imam prijatelje koje doživljavam kao da su mi rod-rodjeni. :D


bug.gif


ovo je lepo receno-sve zavisi od osobe do osobe...znam brace i sestre koje su jedni drugima najvise zla naneli....ali naravno i obrnuto.....
ja kao sestra znam koliko volim...jer sestrina ljubav je posebna kategorija...ali braca , pogotovo kada se ozene -a pogotovo kada se ozene sa izrodom-ne znam na koje mesto u zivotu ce te staviti......i u kakvom cete odnosu biti......
a naravno.....moze se desiti i da su sestra i brat straaasno vezani...;-)..no matter what
 
Imam brata i obozavamo se.U mladosti smo se puno svadjali,jednom se desilo da i godinu dana nismo razgovarali,ali sada smo zaista kao najbolji prijatelji.U svim teskim trenucima on je bio uz mene.Cak i kad sam gresila,pa ispastala nakon nacinjenih gresaka on me je tesio i bodrio,kao i ja njega.za njega bih sve ucinila,i mislim da ne postoji neko ili nesto sto bi moglo da nas posvadja ili pokvari nas odnos.U mnogo cemu smo isti,samo sto je on deset puta vise tvrdoglav nego ja,desi se da se pokacimo,ali brzo zaboravimo.........ma obozavam mog batu!!
 
super je imati starijeg brata........nikad nije bilo rivalstva..... bilo je klinačkih čarki..... ali nikad oko svojine....što je kod drugih najčešća stvar.........stariji je od mene....oduvek smo bili bliski.....jedino u periodu kad je on ušao u pubertet, a ja bio još dete..........tako da smo bili neinteresantni jedan drugome tada......nisam ga birao ...pa mi nije najbolji prijatelj nego najbliži rod........ što ne znači da nismo požrtvovani jedan za drugoga..........inače...njegovi uticaji su da mi je mnogo značilo šta je slušao od muzike...stripovi...knjige.....delom sam formirao ukus zahvaljujući njemu...........strašna mi je frka što je sada daleko......jedno vreme nisam ni mislio o tome........sad mi strahovito nedostaje..............
 
moj brat i ja smo se uvijek svadjali i tukli i to je i dan danas ostalo (ne tucemo se vise, nismo djeca :)) sad smo i daleko, imamo porodice ali njegov zivot, njegove ideje o zivotu, njegova logika i filozofija su meni potpuno nejasni i nelogicni...ja ne znam kako da vam objasnim...mi smo stvarno losa kombinacija. Brat mi je volim ga...daleko od toga...pomazem mu kad mogu (i nekad i kad ne mogu) ali nemam (nikako!) blisku vezu sa njim. i zao mi je. bas mi je zao zbog toga.
 
moj brat i ja se često svađamo, priznajem, ali ni sa kim ne mogu tako opušteno da pričam već nekoliko minuta posle svađe, kao da se ništa nije desilo...mi smo još relativno mladi tako da živimo zajedno..mada se ponekad ne vidimo i po dva dana...ali znam da ćemo se viđati ako jednog dana budemo živeli odvojeni, jer ako za nekoga mogu da kažem da ga volim najviše na svetu celom, onda je to on, mada mu to ni u ludilu ne bih priznao..;)...
 
Ja imam starijeg brata, razlika 4 god. Totalno smo razliciti, ali....
Nisam bila svesna koliko smo vezani dok sticajem okolnosti nisam otisla na drugi kontinent. Oduvek smo sve delili i o svemu pricali. Imamo bas lep odnos (naravno sa sve svadjama, koje su bile aktuelne dok smo bili mladji). Skoro svaki dan se cujemo ili dopisujemo preko neta.... Jedva cekam da vidim mog batu, nedostaje miiiiiiiiiiiiiii :)
 

Back
Top