Moj brat je vedra, pozitivna, draga osoba koju svi obožavaju, ali svi, i stariji i mlađi! I uvek je glavni u društvu, jedan od onih koji podižu atmosferu! Inače, operisan je pre 7 godina, i još uvek ima problema, ali to niko ne zna, niko to ne može da pretpostavi jer se ne žali nikada! Negde u to vreme najbolji drug mu je umro...
Ima 24 godine i druga je godina na fakultetu, jer ga je kasnije upisao, ali se ne predaje! I kako da ne obožavam svoga brata, volim ga više od života! Ali, ta moja ljubav i preterana briga su ga na neki način oterali od mene! U suštini, nas dvoje štedimo jedno drugo, nikada ne govorimo o problemima jer znamo da će to ovo drugo još gore podneti. Uz to, više i ne živimo u istom gradu, ali se zato često čujemo i viđamo koliko to obaveze dozvoljavaju. Vezani smo ali to nije ona patološka veza da ja svakog časa moram da znam šta se sa njim dešava ili da sam ljubomorna na njegove devojke i slično, a ima i takvih!
I na kraju, znam da smo oboje spremni da uradimo sve jedno za drugo, pa ću tako i svoju decu vaspitavati jednog dana!