andeli apokalipse
Aktivan član
- Poruka
- 1.926
Srednji vijek
Srbi naseljavaju ravnicu od 6. stoljeća. Na Kosovu 1072. godine obnavljaju nekadašnje Bugarsko Carstvo. Trajno osvajaju ovo područje od Bizantinaca u 11. i 12. stoljeću. Ono postaje središte srpske monarhije i pravoslavlja u 13. stoljeću i ostaje sve do Kosovske bitke 1389. godine i pada pod tursku vlast u 15. stoljeću. U 14. stoljeću došli su trgovci iz Dubrovačke Republike i dobili velike povlastice od srpskih vladara (današnji hrvatski Janjevci).
Turska vlast
Kosovo kao sandžak postoji od 1455. godine kao sastavni dio Rumelije, a 1878. reformirano je u vilajet. Za vrijeme turske vlasti kršćansko stanovništvo biva islamizirano, iseljava i općenito biva zamijenjeno muslimanskim Albancima, Turcima, ali i drugim narodima muslimanske vjere.
Od 1910. do 1912. traje albanski narodni ustanak protiv turske vlasti na Kosovu.
1912.-1913. u Balkanskim ratovima Srbija osvaja Kosovo, a Crna Gora Metohiju (veći, zapadni dio), u čijim sastavima ostaju do 1918., a djelomično i u kasnijim državnim oblicima.Na Kosovu već stoljećima žive Hrvati Janjevci. To su stanovnici mjesta Janjeva i okolnih naselja, u blizini Prištine, kao i sela oko Letnice u blizini Vitine (Papare, Vrmez, Vrnavo Kolo).
Janjevci su jedna od dvije katoličke zajednice na Kosovu. Uglavnom potječu od hrvatskih trgovaca iz Dubrovačke Republike i dubrovačkih zajednica u Srednjoj Bosni, koji su se naselili u kosovskim naseljima tijekom 14. stoljeća.
Prvi pisani spomen o Janjevcima je tekst pape Benedikta XII. iz 1303., koji je naveo Janjevo kao sjedište katoličke župe Sveti Nikola.
Od 1991., zbog etničkih nemira i rata na Kosovu, Janjevci su se iseljavali s Kosova, i to uglavnom u Hrvatsku.
Prije 1991. na Kosovu je bilo 8.062 Janjevaca. 1998. ih je ostalo oko 1.300. Nakon rata na Kosovu, u samom je Janjevu ostalo samo oko 350 Janjevaca, a ostali su uglavnom otišli u Hrvatsku.
Janjevci su regionalna hrvatska manjina na Kosovu. Ime su dobili po gradu Janjevu u blizini Prištine, gdje danas većina njih na Kosovu i živi.
Potječu od trgovaca i rudara iz Dubrovnika i obližnje Bosne i Hercegovine, koji su se tokom 14. stoljeća naselili na Kosovu. Katoličku vjeru i hrvatski identitet su uspjeli zadržati kroz stoljeća.
Prvo pismeno spominjanje je godine 1303. od strane pape Benedikta XII., koji Janjevo spominje kao centar katoličke župe Svetog Nikole.
Od 1991. nadalje, ponajprije zbog povišenog pritiska Albanaca, a zatim od 1998. zbog nemira na Kosovu je većina njih iselila, ponajviše u Hrvatsku. U Hrvatskoj su im uglavnom dodjeljivana od Srba napuštena i danas prazna područja.
Godine 1948. bilo je 5.290 Hrvata ( 0.7 % stanovništva Kosova ), prema službenom popisu tadašnje Jugoslavije. 1971. bio je 8.264 a 1981. 8.718 Hrvata na Kosovu (0.6% stanovništva), a 1991. 8.062 (0.4% ukupnog stanovništva), dok ih je 1998. bilo još samo 1.800. Danas ih u Janjevu ima otprilike 350.
Trenutna stanje je takovo, da se na Kosovu osjećaju neugodno i ugroženo. Hrvatska u suradnji s katoličkom crkvom razmišlja o mogućnosti cjelovitog preseljenja u Dubrovnik i Zagreb. Da albanci nisu prešli na radikalni islam danas bi naši Hrvati ostali na Kosovu.
Srbi naseljavaju ravnicu od 6. stoljeća. Na Kosovu 1072. godine obnavljaju nekadašnje Bugarsko Carstvo. Trajno osvajaju ovo područje od Bizantinaca u 11. i 12. stoljeću. Ono postaje središte srpske monarhije i pravoslavlja u 13. stoljeću i ostaje sve do Kosovske bitke 1389. godine i pada pod tursku vlast u 15. stoljeću. U 14. stoljeću došli su trgovci iz Dubrovačke Republike i dobili velike povlastice od srpskih vladara (današnji hrvatski Janjevci).
Turska vlast
Kosovo kao sandžak postoji od 1455. godine kao sastavni dio Rumelije, a 1878. reformirano je u vilajet. Za vrijeme turske vlasti kršćansko stanovništvo biva islamizirano, iseljava i općenito biva zamijenjeno muslimanskim Albancima, Turcima, ali i drugim narodima muslimanske vjere.
Od 1910. do 1912. traje albanski narodni ustanak protiv turske vlasti na Kosovu.
1912.-1913. u Balkanskim ratovima Srbija osvaja Kosovo, a Crna Gora Metohiju (veći, zapadni dio), u čijim sastavima ostaju do 1918., a djelomično i u kasnijim državnim oblicima.Na Kosovu već stoljećima žive Hrvati Janjevci. To su stanovnici mjesta Janjeva i okolnih naselja, u blizini Prištine, kao i sela oko Letnice u blizini Vitine (Papare, Vrmez, Vrnavo Kolo).
Janjevci su jedna od dvije katoličke zajednice na Kosovu. Uglavnom potječu od hrvatskih trgovaca iz Dubrovačke Republike i dubrovačkih zajednica u Srednjoj Bosni, koji su se naselili u kosovskim naseljima tijekom 14. stoljeća.
Prvi pisani spomen o Janjevcima je tekst pape Benedikta XII. iz 1303., koji je naveo Janjevo kao sjedište katoličke župe Sveti Nikola.
Od 1991., zbog etničkih nemira i rata na Kosovu, Janjevci su se iseljavali s Kosova, i to uglavnom u Hrvatsku.
Prije 1991. na Kosovu je bilo 8.062 Janjevaca. 1998. ih je ostalo oko 1.300. Nakon rata na Kosovu, u samom je Janjevu ostalo samo oko 350 Janjevaca, a ostali su uglavnom otišli u Hrvatsku.
Janjevci su regionalna hrvatska manjina na Kosovu. Ime su dobili po gradu Janjevu u blizini Prištine, gdje danas većina njih na Kosovu i živi.
Potječu od trgovaca i rudara iz Dubrovnika i obližnje Bosne i Hercegovine, koji su se tokom 14. stoljeća naselili na Kosovu. Katoličku vjeru i hrvatski identitet su uspjeli zadržati kroz stoljeća.
Prvo pismeno spominjanje je godine 1303. od strane pape Benedikta XII., koji Janjevo spominje kao centar katoličke župe Svetog Nikole.
Od 1991. nadalje, ponajprije zbog povišenog pritiska Albanaca, a zatim od 1998. zbog nemira na Kosovu je većina njih iselila, ponajviše u Hrvatsku. U Hrvatskoj su im uglavnom dodjeljivana od Srba napuštena i danas prazna područja.
Godine 1948. bilo je 5.290 Hrvata ( 0.7 % stanovništva Kosova ), prema službenom popisu tadašnje Jugoslavije. 1971. bio je 8.264 a 1981. 8.718 Hrvata na Kosovu (0.6% stanovništva), a 1991. 8.062 (0.4% ukupnog stanovništva), dok ih je 1998. bilo još samo 1.800. Danas ih u Janjevu ima otprilike 350.
Trenutna stanje je takovo, da se na Kosovu osjećaju neugodno i ugroženo. Hrvatska u suradnji s katoličkom crkvom razmišlja o mogućnosti cjelovitog preseljenja u Dubrovnik i Zagreb. Da albanci nisu prešli na radikalni islam danas bi naši Hrvati ostali na Kosovu.