I kod mene je isto...posto sam zadnjih 4-5 meseci pod jakim stresom sve mi se nekako izvrnulo. Teze mi je da se opustim, posto sam perfekcionista smetaju mi stvari koje su lose pa se onda ubijam od razmisljanja kako da ih popravim, kako da sve bude bolje...i non stop sam zamisljena i iskljucena...moj decko se tada nekako povlaci i u svemu mi ugadja jer vidi da mi je tesko. Tada sam nervozna i neprijatna, a sto je najgore uvidjam kakva sam i onda mrzim sebe jer sam odvratno drustvo. Onda me on ubedjuje da nema za tim potrebe i da je on tu za mene uvek i da nisam grozna i da me voli...a ja samo zelim da negde odem gde nema nikog i da budem neko vreme sasvim sama. Zajedno smo 4 godine i vidjamo se skoro svaki dan, ali u poslednje vreme imam zelju da odem negde da se odmorim od svega...ne zelim drugog muskarca...znam da bi sa drugim u pocetku sigurno bilo uzbudljivo, ali kasnije kad padnu maske opet ostajemo oni koji jesmo sa svim svojim manama i problemima...
...onda cim taj stres malo popusti, ja sam opet ona stara, raspolozena i vesela...
...ali mi se desilo ono sto nikad nisam verovala da moze da mi se desi....neki dan dodjem kod njega, bila sam na ispitu, ispit otkazan, ja iznervirana...on ima praznu gajbu, sto se retko desava i onda obavezno iskoriscavamo te prilike, posto su stvarno retke...i ja ne mogu...ne mogu pa ne mogu...sve bih drugo radila samo ne to...osecala sam se verovatno isto kao i impotentan muskarac...znaci nisam bila u stanju cak ni da se izgrbavim tipa da legnem i da odradimo to...
...ne znam, ne znam sta da kazem...definitivno se u ovom periodu izmenio i moj stav prema njemu i moja percepcija veze, ponekad je dozivljavam kao teret, ponekad kao spas, u toku dana promenim petsto puta misljenje o tome da li treba ili ne treba da budem u vezi, da li treba da stisnem zube i preguram kroz ovaj teski period ili da raskinem i da se izolujem, tj. da pobegnem...
...ranije sam svoje stresne periode resavala tim nekim kratkotrajnim avanturama koje tad za mene odrade posao i bude mi super, ali nakon par dana sam opet na polaznoj tacki i jos gore se osecam.
Vezu ponekad dozivljavam kao jos jednu stvar koja mi crpi energiju koje ionako nemam, pa kao da tim begom zelim da se "postedim", a ponekad sam Bogu zahvalna sto smo zajedno. Sto se tice tog stresa, konkretno je u pitanju fax, pri kraju sam pa je sve nekako teze i porodicna situacija koja...onooo...sucs!
eto!