Na “Jastog samitu" ništa nije rešeno u vezi sa statusom Kosova i Metohije. Predsednici dve svetske sile prepustili su dalje razgovore na nivou ministara inostranih poslova Rusije i državnog sekretara SAD.
U medjuvremenu, pojavljuje se podatak da je dve trećine ukupne metohijske zemlje još u srpskom posedu I još neke zanimljive ideje Udruženja “Stara Srbija”.
METOHIJA na Dunavu. Ili, bilo gde, tu, nadomak Beograda. U Grockoj, možda, ili preko Pančevačkog mosta. Peć - za 50.000 ljudi prognanih sa ognjišta, rasutih po Srbiji, mnogi još u kolektivnim centrima i iz snova ispratili vozove povratka, očajni i poniženi.
Možete li da zamislite jedan takav grad, nalik na njihov nekadašnji - Peć? Grad u kome će prognanička deca imati novu nadu u budućnost. Udruženje "Stara Srbija" u kome je okupljena sve sama metohijska elita, ne samo da o tome ramišlja - smatraju da je davnašnja ideja realna i sasvim ostvariva.
Luč je podignuta, buknula je neverovatna energija, probudila nadu i "Stara Srbija" je postala pokret. Na spisku onih koji podržavaju ovaj projekat već je oko 40.000 metohijskih Srba.
Kako oživotvoriti ovu lepu zamisao? Advokat Ninoslav Rajević, predsednik Udruženja, rodom Pećanac, odgovara:
- Vidite, mnogi srpski domaćini iz Metohije nisu prodali svoje, niti žele da prodaju imanja, i to je, možda, gotovo i nepoznato: dve trećine ukupne metohijske zemlje još je u srpskom posedu. E, tu imovinu: zemlju, vinograde, voćnjake, kuće... želimo da deponujemo Republici Srbiji za finansijsku pomoć u izgradnji. I, ovu mogućnost predočićemo ovih dana nadležnima u Vladi. Mislim da bi korist bila obostrana: državi naša imovina, istovremeno, manje izdvajanja za prognanike u kolektivnim centrima i kojekude, a pognanicima mir i ljudsko dostojanstvo.
Ninoslav Rajević razmišlja i o mogućem kreditiranju, donacijama, koje su ih do sada rešavale tek malih, prognaničkih, beskućničkih muka. Ideja bi, smatra, mogla da bude prihvatljiva i izvan granica Srbije, pogotovo što među prognanicima, zainteresovanim da na ovaj način reše konačno utočište, nisu samo kosmetski Srbi.
- Na spisku imamo i oko pet hiljada Albanaca, Jevreja, Goranaca i Rusa, bivših radnika institucija države Srbije kojima ostanak, posle uspostavljanja kosovske vlasti u pokrajini, nije bio moguć - objašnjava Ninoslav Rajević, čija se imovina u Peći (sedam kuća, plac u gradu i hektar i po zemlje u okolini) meri milionima evra. U to ne računa raskošnu Rajevića baštu, kultno mesto Pećanaca, čiji ih miris prati gde god krenu, i sika kočija koje i sad čuju gde god da se probude... Šetalište i uspomene. To cenu nema.
Snažnu podršku Ninoslavu Rajeviću daju i potpredsednici "Stare Srbije" Dragiša Saveljić i Slavko Vukotić, obojica iz Peći. Aduti su im da nijedan, takođe, nije prodao ni pedalj imovine u Metohiji: Vukotić je vlasnik dva hektara najbolje zemlje i lokala u gradu. Saveljić - 15 hektara.
- Sve to, evo dana, dajem državi za pomoć da gradimo grad, našu novu Peć - govore nam.
Da li će iko želeti da barem čuje ove ljude? Pruži ruku pomoći.
- Do sada, može se reći, imamo razumevanja. Iz Grocke, na primer, već ima ponuda da nam opština ustupi deo državne zemlje. Mi ćemo ovih dana da razgovaramo i u Paliluli, ali i sa predstavnicima drugih opština. Naš konkretan predlog je da, recimo, nadležni razmisle o mogućoj nadoknadi vlasnicima davno oduzete zemlje, koja je u planu povraćaja, za lokaciju na kojoj bi mogli da budu temelji novog grada.
Lepa ideja. Možda i ostvariva. To, međutim, ne zavisi samo od entuzijasta iz "Stare Srbije".
(Rajevića bašta na Dunavu, http://www.novosti.co.yu/code/navigate.php?Id=10&status=jedna&vest=105687&datum=2007-07-03)
Hajdemo, bez emocija i nacional-romatničarske zanesenosti, da bar sebi samima na ovom podforumu, ali i onima koji naidju pa ostanu u raspravi, ili odu.. svejedno, pokušamo da pojasnimo nastajanje oba pokreta, i šiptarkog i srpskog.
Ali bih zamolio da ne zadiremo daleko u prošlost, ništa nećemo postići. Mislim da je dovoljno da krenemo iz poslednje decenije XVII veka za Srbe, i od Prizrenske lige za Šiptare… lingvistiku i ostale “pomoćne” argumente bilo bi dobro da ostavimo po strani…
U medjuvremenu, pojavljuje se podatak da je dve trećine ukupne metohijske zemlje još u srpskom posedu I još neke zanimljive ideje Udruženja “Stara Srbija”.
METOHIJA na Dunavu. Ili, bilo gde, tu, nadomak Beograda. U Grockoj, možda, ili preko Pančevačkog mosta. Peć - za 50.000 ljudi prognanih sa ognjišta, rasutih po Srbiji, mnogi još u kolektivnim centrima i iz snova ispratili vozove povratka, očajni i poniženi.
Možete li da zamislite jedan takav grad, nalik na njihov nekadašnji - Peć? Grad u kome će prognanička deca imati novu nadu u budućnost. Udruženje "Stara Srbija" u kome je okupljena sve sama metohijska elita, ne samo da o tome ramišlja - smatraju da je davnašnja ideja realna i sasvim ostvariva.
Luč je podignuta, buknula je neverovatna energija, probudila nadu i "Stara Srbija" je postala pokret. Na spisku onih koji podržavaju ovaj projekat već je oko 40.000 metohijskih Srba.
Kako oživotvoriti ovu lepu zamisao? Advokat Ninoslav Rajević, predsednik Udruženja, rodom Pećanac, odgovara:
- Vidite, mnogi srpski domaćini iz Metohije nisu prodali svoje, niti žele da prodaju imanja, i to je, možda, gotovo i nepoznato: dve trećine ukupne metohijske zemlje još je u srpskom posedu. E, tu imovinu: zemlju, vinograde, voćnjake, kuće... želimo da deponujemo Republici Srbiji za finansijsku pomoć u izgradnji. I, ovu mogućnost predočićemo ovih dana nadležnima u Vladi. Mislim da bi korist bila obostrana: državi naša imovina, istovremeno, manje izdvajanja za prognanike u kolektivnim centrima i kojekude, a pognanicima mir i ljudsko dostojanstvo.
Ninoslav Rajević razmišlja i o mogućem kreditiranju, donacijama, koje su ih do sada rešavale tek malih, prognaničkih, beskućničkih muka. Ideja bi, smatra, mogla da bude prihvatljiva i izvan granica Srbije, pogotovo što među prognanicima, zainteresovanim da na ovaj način reše konačno utočište, nisu samo kosmetski Srbi.
- Na spisku imamo i oko pet hiljada Albanaca, Jevreja, Goranaca i Rusa, bivših radnika institucija države Srbije kojima ostanak, posle uspostavljanja kosovske vlasti u pokrajini, nije bio moguć - objašnjava Ninoslav Rajević, čija se imovina u Peći (sedam kuća, plac u gradu i hektar i po zemlje u okolini) meri milionima evra. U to ne računa raskošnu Rajevića baštu, kultno mesto Pećanaca, čiji ih miris prati gde god krenu, i sika kočija koje i sad čuju gde god da se probude... Šetalište i uspomene. To cenu nema.
Snažnu podršku Ninoslavu Rajeviću daju i potpredsednici "Stare Srbije" Dragiša Saveljić i Slavko Vukotić, obojica iz Peći. Aduti su im da nijedan, takođe, nije prodao ni pedalj imovine u Metohiji: Vukotić je vlasnik dva hektara najbolje zemlje i lokala u gradu. Saveljić - 15 hektara.
- Sve to, evo dana, dajem državi za pomoć da gradimo grad, našu novu Peć - govore nam.
Da li će iko želeti da barem čuje ove ljude? Pruži ruku pomoći.
- Do sada, može se reći, imamo razumevanja. Iz Grocke, na primer, već ima ponuda da nam opština ustupi deo državne zemlje. Mi ćemo ovih dana da razgovaramo i u Paliluli, ali i sa predstavnicima drugih opština. Naš konkretan predlog je da, recimo, nadležni razmisle o mogućoj nadoknadi vlasnicima davno oduzete zemlje, koja je u planu povraćaja, za lokaciju na kojoj bi mogli da budu temelji novog grada.
Lepa ideja. Možda i ostvariva. To, međutim, ne zavisi samo od entuzijasta iz "Stare Srbije".
(Rajevića bašta na Dunavu, http://www.novosti.co.yu/code/navigate.php?Id=10&status=jedna&vest=105687&datum=2007-07-03)
Hajdemo, bez emocija i nacional-romatničarske zanesenosti, da bar sebi samima na ovom podforumu, ali i onima koji naidju pa ostanu u raspravi, ili odu.. svejedno, pokušamo da pojasnimo nastajanje oba pokreta, i šiptarkog i srpskog.
Ali bih zamolio da ne zadiremo daleko u prošlost, ništa nećemo postići. Mislim da je dovoljno da krenemo iz poslednje decenije XVII veka za Srbe, i od Prizrenske lige za Šiptare… lingvistiku i ostale “pomoćne” argumente bilo bi dobro da ostavimo po strani…