cerka tinejdzerka

Zena s greskom

Iskusan
Poruka
5.712
Mislim da je bilo nesto slicno ali ne mogu da pronadjem.... Kako izlazite na kraj sa vasom decom koja su u pubertetu... meni nesto bas tesko ide... ajde malo pisite, dajte neki savet, ideju kako sa njima....
Ja imam cerku od 14 godina i u poslednje vreme nikako da nadjemo zajednicki jezik, a ranije nije bilo tako...Cinimi se ponekad da me niti cuje niti vidi...
 
Moj sin ima 12 godina i , mada kazu da decaci kasnije stignu do faze puberteta, mislim da je vec tu negde. Mozda jos uvek imam zivaca za ispade jer smo tek na pocetku.
Uhvatim sebe kako pricam i drvim o nekim stvarima za njegovo dobro, a on me i da gleda kroz mene a misli su mu ko zna gde. I u tom pogledu procitam svoj pogled u vreme kada sam i ja bila u pubertetu i onda stanem, nasmejem se glasno i pocnem da se zezam na svoj racun kako sam ja matora zvocalica , a on onda ne zna sta da kaze i da uradi pa se i on nasmeje.
Naravno, po stoti put pricam iste stvari i nadam se da ce bar jedna uci u tu jegovu glavu, ali sam svesna da on samo zeli da bude drugaciji nego sto smo mi. To je i normalno. Neka gradi svoju licnost, ja cu uciniti sve da ga kanalisem koliko je u mojoj moci. A nema tu mnogo pomoci. Ako kojim slucajem imate snimak svog deteta sa dve, tri godine u nekim situacijama kada mu nije bas lepo, opazicete da se i nakon deset godina ponasa vrlo slicno, da ima slican pogled i nacin na koji zeli da resi problem. To je genetika, karakter i s tim se dete delom radja. Ne moze se mnogo uticati na to. To su pokazala i genetska ispitivanja.
Pokusaj kroz zafrkanciju da joj ukazes na neke stvari i nikad nemoj pokusavati da joj budes drugarica istih godina. Deca to ne zele, nisam nikada volela kada je to moja mama pokusavala. Ispricaj joj neki svoj primer, ali ne ono, bila sam dobra i poslusna, nego, -napravila sam glupost. Deca zele da se razlikuju od svojih roditelja i verovatno nece zeleti da bude ista kao i ti.
Kod mog sina cesto upali ovo; za vreme rucka, onako usput mu postavim pitanje pa dok je raspolozen za pricu , a to je dva tri odgovora glumim kao da to bas i nije tako vazno i pustim da prica dok hoce. Ne postavljam mu pitanje za pitanjem, cak napravim pauzu od par minuta do drugog. Ako vidim da se nervira- stanem. Onda pred spavanje onako u prolazu pokusam da nabacim neku temu pa ako upali- dobro je.
Primetila sam da nevoli razgovore- sedi da pricamo o necem vaznom. To nikako ne prolazi.
 
Ne mogu da verujem da smo samo ja i Margo se decom u pubertetu, nema nikog drugog ili su vasa deca sva mala ili nemate nikakvih problema...
U poslednje vreme sam je nekoliko puta uhvatila da me slaze, nisu to neke krupne stvari ali ipak tako se pocinje, laz je laz. Pokusala sam da razgovaram sa njom i ona mi sve potvrdjuje kao ono u pravu si mama, ali opet tere po svom, i ja onda poludim, i nerviram se ali vidim da nju nije bas preterano briga za to.
Razumem je ja sve i ja sam bila u to vreme radoznala, i sve me je zanimalo ali sam ipak imala drugaciji odnos sa roditeljima, neko postovanje, pa cak i malu dozu straha a kod nje to uopste ne vidim.... I ne samo kod nje vec i kod druge dece, i kad razgovaram sa drugim roditeljima uvidim da su otprilike svi oni slicni samo su nijanse u pitanju...
Zato sam i ovde stavila temu da cujem vasa iskustva i ako ste prosli taj period sa vasom decom kako je bilo, kako ste se vi sa tim nosili itd.... Pozz
 
Cerka mog muza (koja zivi sa nama) ima 11 godina i vec je krenulo da je "drma". Ali nas dve se zasad odlicno razumemo po svim pitanjima. Vec je krenula da mi postavlja razna pitanja o "zenskim stvarima", ja joj to sve lepo objasnim da moze da razume, i stalno ponavljam da sta god je zanima da me obavezno pita, da ne treba da se stidi bilo cega. Postala je nervoznija nego obicno i jako osetljiva, tako da se ja trudim da je ne pritiskam bas previse kad je u tim fazama. Ali sa tatom nikako ne ide. On prosto nema razumevanja i onda krenu oboje da vicu jedno na drugo, ona se uglavnom rasplace, pa ja tu dodjem kao medijator. I on stalno ponavlja da mi nismo bili takvi u pubertetu da su "ova danasnja deca" poludela! Kao da je pao sa druge planete! Tako da sam uglavnom ja ta koja sa njom resava probleme, prica o svemu, simpatijama, skoli, drugaricama.... Nadjem uglavnom momenat kad je dobro raspolozena i kad smo same da zapocnem neke ozbiljne razgovore, jer sam primetila da joj je ponekad neprijatno da prica pred drugima. Uhvatila sam je jednom da me laze, i rekla joj da joj na celu pise da laze, da joj se to vise ne ponovi, jer ako jednom izgubim poverenje u nju, to je kraj, necu joj verovati vise nista. Kad sam ja bila u pubertetu vise sam pricala sa nasom komsinicom, maminom jako dobrom prijateljicom, nekako sam bila slobodnija, mozda je ona slobodnija samnom jer joj nisam prava majka. Zna ponekad prosto da izignorise sta pricam, i da gleda kroz mene, a misli o necem drugom, onda ja stanem, jer vidim da nema smisla, i sacekam bolji trenutak. Mislim da tu nema nekih pravila, bitno je da se setimo kakvi smo mi bili, nepodnosljivi. Pozdrav.
 
@7sins Svaka ti čast.
Moji su mali, ali sa uživanjem čitam i pratiću temu. Meni su dok sam bila u pubertetu svakakve gluposti prolazile kroz glavu, najviše zbog viška sl.vremena. Kad sam počela više da se angažujem oko drugih stvari (ne samo škola i knjiga) sve je došlo na svoje mesto. Mene je strah od mene jer se lako iznerviram čak i sada dok su mali (stariji sin 4,5 i mlađi 1,5).
 
Ma dok su mali sve je lakse,meni su lepo govorili da je sve teze kako su deca veca a ja nisam verovala.Sve je ja razumem, i da ima simpatiju i da voli da svrlja po gradu ali smatram ako joj ja dozvolim slobodu da ne treba to maksimalno da koristi. Jbg bila je i odlican djak a sada je bas popustila, ali to nije iz razloga sto ne moze nego nece da uci, dok je ja ne opomenem ona ni ne vidi knjigu... A tek telefoni, mobilni telefon ne ispusta iz ruku, o fiksnom da i ne pricam....
Onda i tata to ne shvata pa nastane haoticna situacija, a ja ne znam na cijoj strani da budem, jer on je u pravu mada ponekad zna i da pretera a meni je tada zao i onda sam ni na nebu ni na zemlji...
 
Pazi, uvek sam smatrala da decu ne treba kaznjavati batinama nego raznim zabranama, pogotovu stariju decu. Secam se sebe, pa bolje mi je bilo ponekad da su me dobro izudarali, nego sto su mi zabranili izlazak. To i ja primenjujem. Zabrane su cudo, i stalno ponavljam, da kako rade tako ce im se i vratiti. Pa nije joj bilo gore kazne kad joj je bio oduzet mobilni na 2 meseca. Poludela je! Ali je i naucila lekciju, pa nece ponoviti gresku. Treba im dati slobode ali sve to pomno pratiti, i naglasiti, ako prokockas poverenje koje ti je dato to je kraj! Ja to stalno ponavljam, da necu da budem policajac i da ih pratim i nadgledam, ali da moraju da postuju ukazano im poverenje jer sto one ozbiljnije shvataju i postuju datu slobodu, tako im ja povecavam polako istu. Ja se strasno bojim droge, tako da stalno o tome pricam, zvocam, ponavljam vise sam sebi dosadila. Ali ti si roditelj a ne drugarica i taj odnos mora da se postuje. Ma ne pitajte ja sam na sto strana, imamo jos jednu devojcicu koja je 1. razred (takodje iz njegovog prvog braka), i jos jednu nasu od 4. godine! Kod mene je uvek akcija! Tri devojcice u kuci, moj muz kaze da mu je kao u haremu :) A ja se pomalo bojim treba to izvesti na pravi put i uvesti u zivot.
 
Посао ми је да радим са пубертетлијама..и добро се капирамо, али како ће бити кад моје шмизле стигну у пубертет...брррр......
 
kako striji ljudi kazu. mala deca mali problemi velika deca veliki problemi(mala deca jedu hleba a velika dzigericu(nasu)) principe svako dete treba da ima individualan prilaz.cim se rodi ono je vec sa svojim karakterom tako sto od prvog dana morate da lovite pristup detetu.a kad ono stigne do tog uzrasta vec je kasno.sad vi njemu se prilagdjavajte.
 
Moja cerka je jos mala,tako da nemam za sad tih problema.Normalno je to nerazumevanje,moja bliska rodjaka ima 15 godina,i njeni roditelji zaista imaju gomilu problema sa njom.Devojka je u super odnosima samnom,pricamo o svemu,otvoreno,postavlja mi razna pitanja,poverava mi se,stanujemo blizu tako da cesto imamo priliku da pricamo.Pricajuci sa njom,ukapirala sam da su deca u tom periodu zbunjena i nesigurna,i dodatna popovanja naravno uz kojekakve strasne primere njih jos vise sputavaju.Naravno treba ih upozoriti na neke stvari,ali njima sve to deluje kao da ih mi odrasli smatramo jos klincima.Treba im pruziti priliku da sami idu kroz zivot,naravno uz stalan nadzor,ali da oni misle da su samostalni.Jer,bolje je i to,nego da se bore za tu samostalnost.Prvo ce to krenuti sa svadjama,a zatim mogu pronaci i mnoge gore nacine.ja sam licno imala veoma tezak pubertet.Zaista sam bila neobuzdana i nije bilo nikakve sile koja bi me mogla zaustavuiti.Naravno nije to bilo uvek dobro po mene,iskusila sam mnogo toga sto ne treba,ali ziva sam.I reci cu jos nesto,nemojte se stideti da trazite strucnu pomoc za svoju decu,jer bolje spreciti nego leciti.
 
Zena s greskom:
Mislim da je bilo nesto slicno ali ne mogu da pronadjem.... Kako izlazite na kraj sa vasom decom koja su u pubertetu... meni nesto bas tesko ide... ajde malo pisite, dajte neki savet, ideju kako sa njima....
Ja imam cerku od 14 godina i u poslednje vreme nikako da nadjemo zajednicki jezik, a ranije nije bilo tako...Cinimi se ponekad da me niti cuje niti vidi...

Ja nikada nisam imo ta pubertet.
Stra me za moju decu
Šta mu to dodje?
Ima neki čajevi?
 
То ме тек чека ... старији има 7 година, али некад помислим као да је тај "чувени" пубертет стигао раније! Немам појма како ћу да се изборим са тиме, али ћу радо пратити ову тему.
 
Milly73:
То ме тек чека ... старији има 7 година, али некад помислим као да је тај "чувени" пубертет стигао раније! Немам појма како ћу да се изборим са тиме, али ћу радо пратити ову тему.

Kako to mislite: "Stig'o ranije"?
 
Без персирања!
Имам утисак као да га је ухватио пубертет, иако је доста рано за то! Скроз је поблесавео! Не кажем да је у пубертету, него често помислим тако, када ме довољно излуди.
 
Ma jeste Hani ali mislila sam da cu ja sa njom to drugacije da prodjem, jer je i nas odnos totalno drugaciji nego izmedju mene i moje majke. Ali negde sam ocigledno pogresila....:-( Mada sve se da ispraviti... a videces i ti kad detence poraste...:lol:
 
Очигледно се сви тога плашимо! Ја сам имала супер однос са мамом, али и буран пубертет. Пружила ми је максимум разумевања, али сам морала да прођем кроз то. Треба све то издржати.
 
Milly73:
То ме тек чека ... старији има 7 година, али некад помислим као да је тај "чувени" пубертет стигао раније! Немам појма како ћу да се изборим са тиме, али ћу радо пратити ову тему.


u zadnje vreme sam nekoliko puta procitala termin PREDPUBERTET...moja smizla ima 8 g. i ako je sad ovakva kakva je, ja sam ga ugasila kad dodje pubertet!
 
Milly73:
То ме тек чека ... старији има 7 година, али некад помислим као да је тај "чувени" пубертет стигао раније! Немам појма како ћу да се изборим са тиме, али ћу радо пратити ову тему.
Jao, isti slucaj i kod mene! Ide u prvi razred i pokazuje sve ove simptome o kojima govore roditelji pubertetlija...
 
Ух, сад ми је лакше, мислим, нисам сама у томе! Било је момената када сам мислила да нешто није у реду са њим!
Зорице, јел имаш неки текст о предпубертету?
 

Back
Top