Brucosi na medicinskom fakultetu

Posto sam i ja upisao medicinski fakultet ne bi bilo lose da se do oktobra ovde malo upoznamo :wink:
pa buduce kolege pisite

Ehehe,ja sam ti nesudjena koleginica...Osim ako ne prosire listu.

meda_bica:

Ehehe,ja sam ti nesudjena koleginica...Osim ako ne prosire listu.

Kliknite za proširenje...

Jedan prijateljski savet od coveka koji je neznajuci sta ce u zivotu upisao fakultet koji ne voli pa se zajebao mnogo vise nego da je pauzirao jednu godinu.

I da ne upadnes ne upisuj nesto tek da bi upisala. Pauziraj godinu, spremi dobro prijemni i upisi ono sto volis.

Znam Aco,to i planiram.Samo sto me okolina malo cudno gleda...
Nisam ja lose uradila prijemni ali poeni iz skole
Da ne znas,mozda,dal' imaju obicaj da prosiruju listu?

Luciferko:

Jedan prijateljski savet od coveka koji je neznajuci sta ce u zivotu upisao fakultet koji ne voli pa se zajebao mnogo vise nego da je pauzirao jednu godinu.

I da ne upadnes ne upisuj nesto tek da bi upisala. Pauziraj godinu, spremi dobro prijemni i upisi ono sto volis.

Kliknite za proširenje...

A sta si ti upisao i kako ti ide? Sada sam ja u takvoj situaciji, zelim neki savet.

Ja sam upisao medicinu , buduci kolega, doduse mi se znamo ali malo da nabucim postove na ovom tvog thread-u.

Pozz, ljudi !!!
I ja sam upisala medicinu u BG-u. Mislim, nisam jos upisala, tek 11-og... Zasto li je kod nas tako kasno upis? Svi moji drugovi su se vec upisali, a mene tripuju da sam sigurno zakasnila ;-)
Da li broj na rang listi ima veze sa vremenom upisa, kao npr. na ekonomskom, gde se prvih sat vremena upise prvih 100 na rang listi itd. (mislim da kod njih tako ide) :-?

Jbg,neam ni ja pojma sto tako kasne sa upisom,ali problem u tome je zato sto je rok za zalbe do 9. Nema veze broj sa rang liste,svi se upisujemo 11. od 9 do 17h.

Uvek je upis kasno na medicini... Ja sam, recimo, uzeo index 14tog jula... Ehhh kad se samo setim... Buljio sam u onu prvu stranicu indexa kad sam ga dobio, pa brat bratu, jedno pola sata. Ma nema to veze koji si na listi. Odes tamo i cekas ko ozebo sunce dok ti ne uruce index. Sto se tice prosirenja liste, ona se ne prosiruje, ali se preliminarna lista razlikuje od konacne za 70-90 mesta (tj crta se na konacnoj pomeri na nize za 70-90 mesta).
Kad sam krenuo na fax i dobio spisak literature za predmete, secam se da se pricalo kao nemojte kupovati knjige na ulici one ne valjaju bla bla bla... A onde pored dekanata ima jedan lik, arapin, zove se Hasan (ili ga bar tako zovu) i njega sam pitao za sve u vezi faxa sto mi nije bilo jasno i Hasan je sve znao Inace, Hasan je valjda na petoj godini i nemojte ga potcenjivati, nego slusajte sta vam prica . Uhhh... Spopale me uspomene... Odoh...

Opet ja Ovo pismo je neki italijanski lekar (daaavno) poslao svom sinu, koji je odlucio da studira medicinu... Mislim da bi ovo trebalo procitati svim kandidatima pre polaganja prijemnog na medicini al ajd sad...

“Sine dragi, ako volis ljudsku prirodu da bi pozelio da je proucavas i da joj se priblizis, ako se ne bojis smrada leseva, izjava o patnji i ako se ne gadis rana i cireva; dragi sine, ako ti nije tesko da nemas nikada ni trena potpune slobode, ako te ne ljuti ljudska neblagodarnost, ako se ne grozis bezobrazluka neznalica, ako se ne bojis pomisli da odgovornost za tudje patnje svaljujes na svoja ledja; sine moj, ako ti nije krivo sto te zovu samo onda kad te trebaju i sto te zaborave odmah poslije toga zbog odbojnosti koju tvoj poziv izaziva kod vecine… Ako ne prvo pitanje mozes mirno da odgovoris sa “Da", a na ostala, isto tako mirno sa “Ne", onda dobro - prikupi svoju hrabrost i studiraj medicinu.

Kao i za injzenjera, tako je isto i za poziv ljekara potrebna neka posebna sklonost pomocu koje on moze da savlada svaku prepreku. U svakom slucaju, ako se osjecas pozvanim da se bavis ljekarskim pozivom onda, prije nego se budes konacno opredijelio, nastoj da se sprijateljis sa jednim seoskim ljekarom, ali jos i s jednim u gradu koji svoj posao obavlja s nesto malo uspjeha. Tu dvojicu pitaj za savjet! Prirodno, oni ce ti iznjeti strahovitu sliku svoga poziva - karikaturu istine. Oduzmi od svega toga koliko je potrebno pa onda sam rasudjuj. Tvoja mladalacka masta i ljubav prema vjestini kojoj bi zelio da se posvetis, pruzice ti sasvim drugu predstavu o tome. Uporedi obje pa ih kroz stereoskop posmatraj zajedno, u isti mah. Slika koju ces tada dobiti bice ona prava koja te vodi u tvom rasudjivanju i koja ce te dovesti do odluke. Pa sta ce ti reci ta dva nezarobljena roba u medicini, kada ih upitas?

Reci ce ti da je, prije nego je postao ljekar, morao kao student da uci anatomiju na hladnom mramornom stolu, na kojem isjeckani udovi i trula utroba izgledaju odvratno, a zatim da se bavi klinickim posmatranjem pri bolesnickoj postelji gdje se patnja sa bolom stapa u zalosno pobratimstvo. Reci ce ti da su ono vrijeme i rad, koji studenta medicine dovode do doktora, najduzi i najtezi. A onda, kada napokon dobijes toliko prizeljkivanu diplomu i mislis da si kao mladi Eusklap stigao u mirnu luku, tek tada nailaze visoke i opasne hridi koje sa svih strana prijete tvojoj maloj ladji. Scila i Harbida mladog pomorca pojavljuju se ovdje na slijedeci nacin: ili na selu dobijes odmah svoj tvrd i gorak hljeb, ili (to biva mnogo teze) jedan finiji, ali na burnom i groznicavom popristu nekog grada.

Ljekar na selu kaze da je slugin sluga i teski rob. Njegov prvi gospodar i tiranin je seoski kmet sa svim silnicima mjesnog odbora. Njegove gospodarice i tiranke su supruge kmetova i one mjesnih odbornika. Njegovi pokrovitelji apotekar i otmjeniji ljudi u selu kao i onaj posljednji seljak koji, kad pretovari zeludac obilnim obrokom gljiva ili krompira, ima pravo da ga i najhladnije januarske noci digne iz toplog kreveta ili da ga u toku najvece avgustovske zege goni preko pustog polja. Taj dugi, neprekidni rad u toku dana - reci ce ti - i neprijatna iznenadjenja nocu, pocinju s prvim danom mjeseca januara, a prestaju uoci nove godine. Najzad, obavjestice te da moras stalno da trpis ponizenja od strane bogatih, a zlostavljanja od sirotinje, tako da poslije naporne godine, ispunjene teskim radom, mozes jedva bez dugova da sastavis kraj s krajem.

Medjutim, gradski ljekari pricace ti kako su u toku prvih godina svoga rada morali da pojedu ono malo nasljedstva sto su imali, a da ne zarade niti parce hljeba za rucak. Zatim dolazi neka mala titula u bolnici, za koju se plata dobija tek onda kada se prije toga nekoliko godina radilo besplatno. Dalje, mnoge posjete kod rodjaka, prijatelja i poznanika placene samo jednim “hvala” i, poput pauka u mrezi, dugo, nijemo i nepomicno cekanje u radnji apotekara da se pojavi prva musterija. Najzad zaradis koju paru od nekog sumnjivog klijenta koji te je iz velike nuzde pozvao. Slusa te s nepovjerenjem, posto te je natjerao da trcis s jednog na drugi kraj grada i da potrosis pola toga novca na prevoz. Na kraju dolazi naporna staza, puna trnja, gdje te malo pomalo jedna musterija preporucuje kao pouzdanog i skromnog ljekara. Vratar, koga si besplatno lijecio od neke bolesti, preporuci te svojoj gazdarici, a ova te najprije isproba na svom kuharu ili pralji. I, ako ti najzad na takav nacin podje za rukom da u nekom dijelu grada upredes konce skromne i pouzdane prakse onda dolazi kakav tvoj kolega koji te, sa bratskom ljubavlju bliznjega, u nekom neuspjelom slucaju lijecenja okrivi za neznanje ili izmisli kakvu klevetu, po kojoj ispadnes i smijesan i opasan, tada gubis plod tvog dugogodisnjeg napora.

Pricace ti isto tako, o ponasanju jednog prijatelja koji ti se sklanja s puta cim te izdaleka vidi zato sto ti je duzan za neko dugo i uspjelo lijecenje bolesnika u svojoj kuci. Pricace ti dalje, o bestidnim i bezobzirnim zahtjevima klijenata, sudova, vlade i uopste svih koji te smatraju metom koja se smije preturati i gaziti, a da ne govorimo o stalnoj opasnosti kojoj je izlozen od raznih zaraznih bolesti, nemirnom zivotu punom briga i umaora, bez spokojnih trenutaka za odmor i razmisljanje. Sine moj dragi, ove slike ne pokazuju potpunu istinu vec samo jedan njen dio. Ti moras o njima da razmisljas i da ih stavis na vagu odmjeravajuci sjaj i bijedu medicine. Sjeti se onoga sto je jedan profesor na Univezitetu u Paviji, prastajuci se na kraju skolske godine od svojih studenata, rekao “Znajte da se i u vasem pozivu provode veoma lose oni koji su u zivotu u posljednjim redovima. Pa ni u parteru samom, uporedjujuci zivot s pozoristem, nije bas sjajno! Nastojte, dakle, svim silama da kroz zivot dospijete u loze prvog i drugog reda, jer se tek na tim mjestima zivot moze lakse da podnese!”

No, taj profesor koji je shvatio na vrijeme da kroz zivot treba da dospije do prvih mjesta, zaista je pretjerao u poruci svojim studentima. Ima mnogo seoskih ljekara, a dosta i gradskih, koji sretno zive iako nisu slavni ljudi. Svi ih ipak vole i postuju. Osrednje su bogati i zadovoljni svojim bogastvom. Brzo zaborave nezahvalnost, dok se uvijek sjecaju prijateljskih priznanja. Oni tjese bolesnike svojom dobrom prirodom. @Ivot ispunjavaju radom. Uvijek imaju izvanredan apetit i dobro spavaju. Smiju se sitnim uvredama i znaju sve sto se u okolini dogadja. Imaju razumjevanja prema ljudskim slabostima jer ih dobro poznaju. Oni vole ljude jer u vecini prevladava dobro nad zlim. Iznad svega u sebi imaju tvrdo uvjerenje da su drustveno korisni, da vrse ispravno svoju duznost i da spadaju medju najbolje gradjane. Cesto lijece svoje bolesnike i onda kada dobro znaju da ih ne mogu izlijeciti, tjese ih, bodre i ublazavaju njihove bolove. Nikada ne prelaze praga neke kuce ili palace a da nisu korisni. Koji, pak, drugi covjek to isto moze da kaze o sebi?

Ti, sine moj, ako budes odabrao ljekarski poziv, dospjet ces bez sumnje u loze prvog i drugog reda kao sto je onaj profesor savjetovao svoje studente. Onda ces se ne samo dobro, nego i izvanredno osjecati. Dobar ljekar je jedan od najsrecnijih ljudi na svijetu. “On poznaje dobro i zlo", kao sto rece Goete u svom “Faustu". On poznaje zlo da bi ga suzbijao, a dobro da bi ga svakom poklonio. Dobar ljekar poznaje ljude u sustini, iznutra i spolja. To sluzi i njegovom i tudjem dobru. On je neprijateljbola koga svuda suzbija i lijeci. Kako se tek osjeca sretnim kad je jednu suzu suzbio i zamjenio je osmjehom. Kad stupa u kucu bolesnika, ocekuju ga s nestrpljenjem, primaju s odusevljenjem i postovanjem. Pozdravljaju ga s osmjehom i blagoslovom. Onaj ko pati, njegov je prijatelj i brat. Njegova porodica je cijelo covjecanstvo koje pati. On trpi za sve koji pate. On radi, znoji se i trpi. Cak i umire za sve one koji se muce i pate.

Niko nije veci od dobrog i mudrog ljekara. Niko nije snazniji od njega. Niko ne moze da ga zamjeni i niko da se s njim izjednaci. Pred njim se u bolu priklanaju sve velicine jer nista ne izjednacuje ljude tako kao bol. Bogatas, ministar i kralj kucaju na njegova vrata s istim nestrpljenjem i s istim odusevljenjem kada ih bol spopadne. Drugi covjek moze da da zlato, pocast i uzivanje, ali samo ljekar moze dati zdravlje koje je sto puta vrijednije od zlata, pocasti ili uzitka. I bogatas, ministar i kralj, postavsi pod mukama bolova svi medju sobom jednaki, dolaze ponizno kod ljekara. Sa sklopljenim rukama i drhtavim glasom mole od njegove nauke da im da zivota pa makar to bilo jos i samo jedan dan ili sat. U takvom trenutku vidi ljekar sve ljudske slabosti, svu ljudsku bijedu i jad pred sobom. Mora onda da osjeti milosrdje i sazaljenje ali, u isto vrijeme, opravdan ponos jer je on taj koji dijeli utjehu i osjeca se gospodarem nad zivotom i smrcu. Pa kako da u takvom trenu ne zaboravi i oprosti sva samovlasca silnika, nepravdu neblagodarenih, zavist slabica i uopce sve ljudske niske poroke i zablude.

Dobar i svjestan ljekar bere usred bolova i bolesti najljepsi i najmirisniji cvijet u basti zivota. Nesvjesni osmjeh djeteta, njeznost zene, rukovanje zahvalnosti, postovanje naroda a i zlato bogatih njemu pripada. On moze i smije s punim sakama da zagrabi iz bogataskih sanduka kako bi dao i onima koji nemaju. Njegov rad je dao zivot i on ima pravo da ocjeni sam vrijednost svoga rada. On mora od bogatih da trazi ono sto je prinudjen da u radu i novcu da siromasnima. Da se mnogi ljekari nisu spustili do bijednih zavisnosti o tvrdicluku gomile, ne bi misljenje o njihovom pozivu kod naroda tako nisko palo. Narod smatra da je bez vrijednosti ono sto se placa malo ili nista. Kada advokat i injzenjer i svi ostali, veliki i mali radnici ljudskog drustva sami ocjenjuju vrijednost svog rada, zasto onda da samo ljekar treba da je zadovoljan dobrom voljom i milostinjom svih i svakoga?

Na polju osjecanja, nijedan drugi poziv ne pruza uzvisenijeg uzivanja, ponosnije pobjede i dubljeg zadovoljstva. Isto tako, ljekaru su dodjeljene i najvise radosti misljenja. Ljekar poznaje covjeka bolje no ijedan drugi poznavalac prirode. Njemu pripadaju sve koristi koje poticu iz toga. Pred njim je siroko, neobradjeno polje koje on treba da obradjuje. Moci ce svoje ime da zapise i tamo gdje su urezana imena besmrtnika, tamo gdje se ne izbrise nista od onog sto je zapisano. Kao sto je ljudski organizam najsavrsenija od poznatih masina, tako je isto i najmanje ispitan. Stotine i hiljade tajni cekaju svoga pronalazaca, stotine i hiljade nepoznatih zemalja cekaju na svog Kolumba. Koliko tek organa cije radnje ne poznajemo, koliko tek radnji ciji mehanizam ne razumijemo, koliko tek neizljecivih bolesti cekaju na svoga otkrivaca!

Ljekar moze da spase zivot i djetetu koje jos nije rodjeno. On je u stanju da jedno slabo i bolesljivo dijete pretvori u dugovjecnog covjeka. Moze utopljenika da povrati u zivot ili da zaustavi krv sto siklja iz zila i prijeti i zivot sa sobom odnese. Takodje moze savijenog da ispravi, mutavom govor da povrati, slijepom da povrati svjetlost dana, kao i da povrati jos skupocjeniju svjetlost, svjetlost uma onome ko ju je izgubio. U stanju je da ropac samrtnika pretvori u blazeni osmjeh srecnog covjeka. Moze gnjev i ljutnju da usutka i da zadrzi ruku samoubici. Moze da produzi zivot covjeka i da cijelom narodu produzi vijek za milione sati. Malaricnu baru ljekar moze da pretvori u plodnu i bogatu njivu. To, i jos mnogo cega dobrog i uzvisenog, moze ljekar da ostvari. Pa zar da ne bude ponosan ovom svojom snagom, zar da se ne raduje sto vlada tolikim silama?

Ali, sine moj dragi, sjeti se rijeci onog profesora iz Pavije ‘Kad postanes ljekar nemoj kroz zivot da sjedis u parteru a jos manje na galeriji!’.”

Hvala, ljudi ! :-)
Kalimero, procitala sam pismo, doduse, posle prijemnog...Ali shvatam zasto si rekao da bi ga trebalo procitati ranije ;-) Na kojoj si ti godini? Pozz

I jos nesto u vezi upisa...(Izvinite sto smaram... ;-))
Kakve nam fotografije trebaju- kao za vozacku, kao za licnu kartu ili vece (4x6 cm)?

Uskoro sam treca Sto se tice fotografija, evo sad sam premerio ovu moju u indexu... 3.5x4.5cm... Ma kazi fotografu za sta ti treba, on bi trebalo da zna koji format treba za razna dokumenta... Pozz

Ljudi ako nemate celicne zivce da izdrzite zaista testo gradivo, nadmene profesore, od kojih svako misli da je njegova teorija br1 u svetu (u normalnim drzavama dok neka teorija udje na fakultet prodje par godina dok to odobe komisije , kod nas svako ubacuje svoju kako mu dune), da izdrzite maratonske redove na salterima. Da posle 1 sat odgovaranja padnete ispit zbog jedne male greske u poslednjem minutu zato sto je profesoru los dan. Ako ste spremni da se prema vama odnose ko prema crvu. Ako ste spremi da izdrzite nadmenost, istrpite sujetu. Onda ste na pravom mestu.

Ako postanete sujetni i nadmeni i napaljeni kad zavrsite fakultet nema veze takvo je okruzenje koje vas je vaspitalo.

Ubedljivo najveca vrli kada neko zavrsi medicinu u Beogradu je da ostane svoj onakav kakav je bio. A takvih je malo.

Hmmm... Ja takvih iskustava nemam na fakultetu... Gradivo jeste tesko, ipak se na nasem faxu proucava najslozenija masina na svetu... Maratonski red pred salterom je 2 puta godisnje kad se predaju dokumenta za dom i kredit (cekove od kredita sam uzimao sutradan i tada nikad nije bilo guzve ). Slusao sam dosta ispita na kojima su kandidati padali u poslednjem minutu i posle pricali kako ih je profesor oborio bezveze, na samom kraju ispita, a zaboravili su da pre toga nisu znali odgovor na gomilu postavljenih pitanja. Niko se nikada nije prema meni, niti prema nekom od mojih kolega odnosio kao prema crvu.
Sve ono gore sto je napisao Luciferko, ce vam se sigurno desiti nekada, ali ni izbliza toliko cesto da biste morali da se navikavate na to...
Moje iskustvo sa osobljem fakulteta je da se nikad ne ljutis, ne deres, ne mrstis, ne odgovaras drsko, jer ako ti bilo sta od toga izleti onda se prosecan sluzbenik fakulteta pretvori u nekakvu neukrocenu goropad koja je spremna na sve. Ako si ljubazan i pristojan onda nema zime

Pa, dobro...Svi smo mi razliciti i razlicito dozivljavamo iste stvari.Zavisi da li si optimista (kao ja) ili pesimista.Ljudi oko mene se naprosto cude mojim "debelim" zivcima i mojoj smirenosti...Ja u svemu i svakome trazim ono najbolje, pa mislim da ce moje misljenje biti slicnije Kalimer0vom misljenju. Ali to se nikad ne zna...
Hvala vam obojici na iskrenosti i sto ste mi donekle preneli svoja iskustva :-)
Veliki pozdrav!

Kako ono kazu u finim privatnim firmama: radujemo se sto vas imamo u timu :-D

Ma, videcete, studiranje je lepota ziva! Nista lepse! Ja sam, eto, srecna, i odoh da radim biohemiju. Volim da ucim nocu, pa to ti je :-D

Ako neko pomisli da je u mom postu bilo ironije, nije, ja zaista tako mislim.

Nina, osmekaj malo i http://forum.krstarica.com/threads/87595&page=2 gde sam se raspisala kao nesreca, ali sam samo odgovarala na pitanja...

@guitarrr_babe:
Pogledala sam tvoje odgovore i zakljucila da si i ti, kao i ja, optimista i vedra osoba, koja u svakoj stvari moze da nadje neku svetlu tacku, pa tako i u studijama medicine. Hvala ti na savetima! :-)
Inace, nisam ni pomislila da si bila ironicna...I ucenje moze da bude lepo. Navikla sam da puuuno ucim u gimnaziji i to mi nikad nije predstavljalo problem, cak, stavise, uzivam u ucenju, jer sam po prirodi jako radoznala, pa mislim da mi to ni na faxu nece predstavljati problem...A sto se slobodnog vremena tice, mozda ga zaista ima malo, ali ni to nije problem ako se dobro organizujes. ;-)

Na stomatoloskom fakultetu poslednji koji je upao na budzet je bio 272-gi na konacnoj rang listi,a primaju 110,a na samofinansirajuće je upao 451 na listi!!!!!!!!!!!!!
Jel to uvek bilo tako drastično?
Šta će biti sa rang listom na medicini?

Joj Nina blago tebi sto si navikla da ucis.. Ja sam zadnjih mesec dana pred prijemni ucio vise nego celu gimnaziju. Stvarno ne znam kako cu se navici na ucenje,ali cu morati.

Heart_Breaker:

Jbg,neam ni ja pojma sto tako kasne sa upisom,ali problem u tome je zato sto je rok za zalbe do 9. Nema veze broj sa rang liste,svi se upisujemo 11. od 9 do 17h.

Kliknite za proširenje...

11 i 12...mada 11 je za buzet

Heart_Breaker:

Joj Nina blago tebi sto si navikla da ucis.. Ja sam zadnjih mesec dana pred prijemni ucio vise nego celu gimnaziju. Stvarno ne znam kako cu se navici na ucenje,ali cu morati.

Kliknite za proširenje...

Nemoj da brines... Sto se mora, nije tesko... ;-) Sigurno ces se navici...
Ja sam, naprimer, u gimnaziji imala profesora biologije koji me je terao da ucim iz 3 knjige - iz nove i stare knjige za gimnaziju i knjige za medicinsku, jer je od nekoga saznao da hocu da studiram medicinu.Sad sam mu cak i zahvalna za to... 8-) A matematiku sam ucila takoreci - sama, jer mi je profesor bio katastrofa.Tako da sam se, silom prilika, navikla.I ti ces se navici - nikad nije kasno...
Doduse, malo mi je frka jer sam cula da nijedna knjiga na faxu nema manje od 1000 strana :shock: .

Heart_Braker, ne bih da te plašim, ali vidi nekako da ne izgubiš to što si uradio sad za prijemni, te radne navike koje si stekao. Jer srednja je srednja, a jbg, faks je faks. Plus to što smo svi upisali fakultet koji nije baš najopušteniji... :-D

Pozdravčić za Ninu! Imaš veliki plus od mene! Samo smireno... Rastegni ovaj raspust sad što više možeš, nemoj da ulaziš u kuću! Posle će ti biti žao :-D

Pozdrav i za tebe, guitarrr_babe! Ma, smirena sam ja i vise nego sto treba... ;-) Nemas brige! Sto se raspusta tice, gledacu da ga iskoristim na najbolji moguci nacin...Ipak je to, verovatno, najduzi raspust koji cu ikada imati, a i treba "napuniti baterije" za oktobar...