šta čovek hoće?

mudrosslav

mudrosslav

Obećava
Poruka
67
pa ... mudrosslav je zadnjih dana razmišljao o smislu života. pitao sam se:

mudrosslav1: mudrosslave šta je smisao života?
mudrosslav2: pa ... zavisi.
mudrosslav1: od čega?
mudrosslav2: pa ... od toga šta hoćeš da ti bude smisao života.
mudrosslav1: a šta ako neću da mi bilo šta bude smisao života?
mudrosslav2: šta ja to čujem?
mudrosslav1: hoćeš da ponovim pitanje?
mudrosslav2: hoću da shvatiš šta si me pitao!
mudrosslav1: pa ... ne znam.
mudrosslav2: ako nećeš nešto to znači da hoćeš nešto drugo. ja vrlo mudrom pričom pričam da nije bitno šta hoćeš već je bitno da li hoćeš! a pošto si živ ti sigurno nešto hoćeš! pitanje je da li ti znaš šta hoćeš! da li znaš šta hoćeš?
mudrosslav1: pa ... ne znam.
mudrosslav2: prokletstvo! ne znam ni ja! šta ja hoću? šta čovek uopšte hoće? o mudrosslave kad bi to znali znali bi i smisao života!
 
Rekoh vec na nekoj od tema....
Po meni.... i vecini egzistencijalista.....
Smisao zivota je dati mu smisao.....

mudrosslav:
mudrosslav1: mudrosslave šta je smisao života?
mudrosslav2: pa ... zavisi.
mudrosslav1: od čega?
mudrosslav2: pa ... od toga šta hoćeš da ti bude smisao života.
mudrosslav1: a šta ako neću da mi bilo šta bude smisao života?
Kliknite za proširenje...

Interesantno je sto ovde takodje ima smisla...
Ovde je takodje smisao zelja da nema smisla...
Kako god da se okrene smisao je tu...
 
Pricam Vam pricu...Spremni?

Ziveo je,JEDNOM,JEDAN covek kamenorezac...
U skromnoj kolibi u podnozju veike planine.Svakog dana je u krvi i znoju lica svog klesao veliko kamenje sa planine i obradivsi ga od njega ziveo.U cik zore prolazivsi kraj puta video je ogromnu raskosnu palatu i coveka koji je u vrtu,lezeci bezbrizno grickao kolac u hladu pod velikom lipom.Videvsi lagodnost i raskos kamenorezac pozele palatu kakvu je pomenuti imao i sve sto takav raskos moze da donese...Vrativsi se kuci umesto svoje skromne kolibe zelja mu bi ispunjena...I on bese radostan i veseo...Trajalo je to dok jednom iz dvorista svoje palate nije ugledao Kraljevu povorku i kako samog Kralja na nosilima nose...Pozele i nas bivsi kamenorezac isto...I bese mu ispunjeno.Onda tako jednog dana pozele,kad je spoznao svu Suncevu moc bezeci od njega u hlad,DA BUDE SUNCE...I bi mu ispunjeno...ALI Sunce odnosno njega zakloni svojom velicinom ogromni oblak i on pozele da je OBLAK...I to mu bi ispunjeno...Oblak donese kisu on je zadivljen bio svojom moci ali se razocarao kada su se njegove kapi razbile o kamen planine...I pozele da je kamen mocan i neunistiv...I to mu bi ispunjeno...Zadivljen sobom jednog jutra ga probudi ogromna buka cekica...Video je coveka koji je u krvi i znoju lica svog klesao kamen...I pozele da i on postane covek...

ZAKLJUCAK???
PRONADJI ODGOVOR U SVOJOJ OKOLINI I SEBI!!!!
 
U jednom gradicu,na petlji svih puteva u zivotu na koje su ljudi u potrazi za svojim JA besomucno tumarali,bese jedna kafana...Kafana sa imenom "SREBRNI MESEC"...Gazda kafane je bio nezadovoljan brojem musterija i kolicinom zarade bez obzira na visokokvalitetne usluge koje je nudio...S toga u jednoj od svojih molitvi pre spavanja od Boga zatrazi savet,kako bi mogao svojoj mnogobrojnoj deci da obezbedi kopetentno obrazovanje i koliko toliko sigurnu buducnost...Bog mu u snu savetova da kafanu nazove PET SREBRNIH ZVONA i iznad ulaznih vrata okaci sest srebrnih zvoma...Covek se dvoumio ali je s verom u Svevisnjeg ucinio kako ga je savetovao....Posle odredjenog vremena kafana je postajala vrlo prometno mesto,zahvaljujuci tome.Svaki covek koji je primetio je dosao sa sapatom da mu skrene paznju na to verujuci da je samo on uvideo gresku...Na kraju zadivljen uslugom i ambijentom ostao bi u toj kafani vrlo zadovoljan...

ZAKLJUCAK:NE trazi gresku kod drugih,ta ce te zelja da savetujes uciniti vrlo siromasnim i naivnim... :lol: ;)
 
Svejedno,postoje i razlike... Tekstovi su stilski nedoradjeni i nisu bas literatura u pravom smislu reci,ali imaju preciznu poentu, sto je za pohvalu..preporucio bih ti Vesnu Krmpotic i njene aligoricne skaske... Starija dama, ali vas dve vrlo slicno pisete,pa..a mozda si je vec i citala?
Moj savet:sredi izraz.. A usne panopticku mudrost nose.. ;)
 
Svima je poznata ona zapovijed kršćanstva: "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe"! Iako ovo u prvi mah izgleda samorazumljivo, ipak je to daleko složenije. Nije baš posve jasno tko je BLIŽNJI i što tu znači LJUBITI. Ako uzmemo doslovno pojam "bližnji" tada bi to bili oni koji su nam bliski - roditelji, braća i sestre, rodbina, prijatelji, sugrađani/suseljani, ljudi iz zavičaja i sunarodnjaci pa bi tako pojam "bližnjega" zastao otprilike na granicama svoje nacije. Takav pojam "bližnjega" je drastično sužen i vodi prije ili kasnije u izolaciju ili u eskalaciju nacizma, nacionalizma, nekakvog elitizma. Prema tome, blizu je pameti da bi taj pojam trebalo shvatiti šire, onoliko koliko je uistinu opsežan. Pojam "bližnji" odnosi se na SVE ljude bez obzira na sve moguće i nemoguće razlike među ljudima, dakle, to je čovjek kao čovjek. Ne može nama ljudima biti bližnji konj, alga ili neki insekt, već samo jedino i isključivo čovjek, ali baš svaki čovjek, baš SVAKI.

Kad se rodimo, mi u sebi imamo potencijal da postanemo ljudi. Ne rađamo se odmah kao potpuni ljudi, nego ćemo to nastajati tokom odgoja i obrazovanja, stjecanja vlastitih iskustava, doživljaja, mišljenja. Možemo reći da smo mi sebi zadatak - trebamo, moramo postati ljudi. To je naše temeljno počelo.

Ljubav se najčešće shvaća kao emocija. To nije netočno, ali je nepotpuno. Nije dovoljno osjećati (emocije), nego treba to potvrditi i djelom, djelovanjem. Što vrijedi što netko kaže da te voli, možda čak i osjeća nešto kao ljubav, ali to ne pokazuje svojim djelima. Djela govore sama po sebi je li u pitanju ljubav ili nešto drugo. Prava ljubav podrazumijeva da mi je stalo do rasta i razvoja osobe koju volim i u sreći koju osjećam kad vidim da sam sudjelovao u njenom rastu i razvoju u čemu sam i sam učetsvovao pa mogu reći da sam dio nje, a ona dio mene ako zaista voli. Mi smo jedno drugome na neki način umjetničko djelo, ali i umjetnici.

"Bližnjega" trebamo ljubiti kao samoga sebe, a sebe ljubimo kad rastemo i razvijamo se, kad razvijamo mogućnosti, darove i talente koje smo nasljedili i kad smo sebi projekt budućnosti. Grijeh je kad svoje mogućnosti ostavljamo kao mrtvi kapital. Posjedovanje talenata je zadać čovjeku da ih realizira. To je ljubav prema sebi.

Što bi mi trebali, što bi kao ljudi trebali htjeli? Omogućiti djelatno rast i razvoj sebi i drugima. Bez drugoga čovjeka ne možemo, zato tek preko drugoga čovjeka dolazimo do sebe samih. To je ljubav. To je ono što trebamo, možemo i HOĆEMO.

Ovo nije moguće bez slobode za koju se moramo stalno boriti kao za zrak koji udišemo. Ljubav oslobađa, sloboda omogućava ljubav. Apostol Pavle je napisao - "za slobodu Krist nas oslobodi" jer jedino tako možemo ljubiti sebe i bližnjega svoga i, naravno, Boga.

Što čovjek hoće? Čovjek hoće (treba i mora) biti čovjek!
 
He he he. Ja sam smislio jedno drugo pitanje: šta čovjek radi?. A to zbog toga jer nijesam mogao da odgovorim na to šta čovjek hoće?. I shvatio sam da je htjenje samo jedna vrsta radnje. DakleN, radnja je opštija od htjenja. Radnja obuhvata htjenje. I mislim da čovjek hoće odbranu. Volja za odbranom. I radi na odbrani sebeN. Odbrana. Odbrana. A drži me ova filozofija. Branim se. He he he. Evo da vam pokažem zube: :) a sad još više: :D i najviše: :lol: .
 
bocanjevci:
Svima je poznata ona zapovijed kršćanstva: "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe"! Iako ovo u prvi mah izgleda samorazumljivo, ipak je to daleko složenije. Nije baš posve jasno tko je BLIŽNJI i što tu znači LJUBITI. Ako uzmemo doslovno pojam "bližnji" tada bi to bili oni koji su nam bliski - roditelji, braća i sestre, rodbina, prijatelji, sugrađani/suseljani, ljudi iz zavičaja i sunarodnjaci pa bi tako pojam "bližnjega" zastao otprilike na granicama svoje nacije. Takav pojam "bližnjega" je drastično sužen i vodi prije ili kasnije u izolaciju ili u eskalaciju nacizma, nacionalizma, nekakvog elitizma. Prema tome, blizu je pameti da bi taj pojam trebalo shvatiti šire, onoliko koliko je uistinu opsežan. Pojam "bližnji" odnosi se na SVE ljude bez obzira na sve moguće i nemoguće razlike među ljudima, dakle, to je čovjek kao čovjek. Ne može nama ljudima biti bližnji konj, alga ili neki insekt, već samo jedino i isključivo čovjek, ali baš svaki čovjek, baš SVAKI.

Kad se rodimo, mi u sebi imamo potencijal da postanemo ljudi. Ne rađamo se odmah kao potpuni ljudi, nego ćemo to nastajati tokom odgoja i obrazovanja, stjecanja vlastitih iskustava, doživljaja, mišljenja. Možemo reći da smo mi sebi zadatak - trebamo, moramo postati ljudi. To je naše temeljno počelo.

Ljubav se najčešće shvaća kao emocija. To nije netočno, ali je nepotpuno. Nije dovoljno osjećati (emocije), nego treba to potvrditi i djelom, djelovanjem. Što vrijedi što netko kaže da te voli, možda čak i osjeća nešto kao ljubav, ali to ne pokazuje svojim djelima. Djela govore sama po sebi je li u pitanju ljubav ili nešto drugo. Prava ljubav podrazumijeva da mi je stalo do rasta i razvoja osobe koju volim i u sreći koju osjećam kad vidim da sam sudjelovao u njenom rastu i razvoju u čemu sam i sam učetsvovao pa mogu reći da sam dio nje, a ona dio mene ako zaista voli. Mi smo jedno drugome na neki način umjetničko djelo, ali i umjetnici.

"Bližnjega" trebamo ljubiti kao samoga sebe, a sebe ljubimo kad rastemo i razvijamo se, kad razvijamo mogućnosti, darove i talente koje smo nasljedili i kad smo sebi projekt budućnosti. Grijeh je kad svoje mogućnosti ostavljamo kao mrtvi kapital. Posjedovanje talenata je zadać čovjeku da ih realizira. To je ljubav prema sebi.

Što bi mi trebali, što bi kao ljudi trebali htjeli? Omogućiti djelatno rast i razvoj sebi i drugima. Bez drugoga čovjeka ne možemo, zato tek preko drugoga čovjeka dolazimo do sebe samih. To je ljubav. To je ono što trebamo, možemo i HOĆEMO.

Ovo nije moguće bez slobode za koju se moramo stalno boriti kao za zrak koji udišemo. Ljubav oslobađa, sloboda omogućava ljubav. Apostol Pavle je napisao - "za slobodu Krist nas oslobodi" jer jedino tako možemo ljubiti sebe i bližnjega svoga i, naravno, Boga.

Što čovjek hoće? Čovjek hoće (treba i mora) biti čovjek!
Kliknite za proširenje...

izvini na komentaru, ali ovo je presladunjava 'može, a ne mora tako' verzija svega.
šta znači čovek treba biti čovek?
zašto se opterećivati poentom života. ja govorim u svoje ime, bez generalizacije. svako bi trebalo isto tako da govori jer ne možeš ti doneti zaključak na osnovu par primera.
po meni (i samo za mene, dok se neko ne složi, a ni onda možda) treba razumeti sve. i dobro i loše. nema tu nekog razloga zašto je tako, tako je i nema idealizacije u prirodi.
blablabla
 
Posto je nemoguce u ogromnom divrzitetu dati univerzalni odgovor, i iako se u vecini slazem sa bocanjevci(da ga opet ne citiramo) jer sam vernik, samo se zapitajte sta je to sto coveka prati od njegovog postanja(kad god to bilo).
Opstalo je samo i jedino ono sto je covek ikad/uvek zeleo/hteo.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Nikita Kulganov
Sta je covek?
Odgovora
13
Pregleda
414
Steinadler
Steinadler
Ljubo2
šta je volja
2 3 4
Odgovora
80
Pregleda
1.125
Ljubo2
Ljubo2
Smorisha
Šta je za vas *čast*?!
Odgovora
17
Pregleda
470
Steinadler
Steinadler

Back
Top