jel se pitate vi nekad da li ste rodjeni na pogresnom mestu? mislim... imamo samo 70tak godina, ako smo dovoljno srecni... i, provesti ih pogresno je... pa... pogresno... ja bi' voleo da sam se rodio u... ne... to vec nema veze sa onim sto zelim da vam kazem... samo, ima ljudi koji putuju puno... nekad mi je to izgledalo jako uzbudljivo... sad, vidim da se menjam... starim valjda... u stvari, to samo znaci da sve vise 'ozbiljnih' stvari pada na moja ramena...... voleo bi' da sam u jednom malom mestu... da stanem za sank jednog jos manjeg mesta... da se nasmejem i narucim sebi jedno pice... i da posmatram.... sa istim onim smeskom, naravno... podignem casu... spustim glavu, na momenat... ona je tu... kad zatvorim oci... sanker zna moje ime... vreme pored mene prolazi... ponekad me samo dodirne vrhovima prstiju... taman dovoljno da vratim pozdrav... osetim onaj miris... i, na samom kraju, sto je i najbitnije, ne bi' sebi rek'o da sam trebao ovo... ili da nesto nisam trebao... da sam mog'o da se smejem vise... manje da se nerviram... sta god... neki kazu da je tesko pobediti kad si navik'o da gubis... al' uopste nije tako... samo je lepo... sve oko nas... ma srecan sam ja i ovako... nije to ono sto zelim da kazem... nema veze... nece biti prekasno... ni za nju, ni za mene...