Bas skoro se vratih iz Nemacke, sa svog prvog volonterskog kampa. Vec nekoliko godina govorim sebi da cu da nadjem vremena da odem na neki kamp, vec zacrtala zemlje, gledam one brosure svake godine kad ih izbace i evo ove godine se konacno resih. I rekla sam: "Ne vise". Na kraju krajeva, mislim da cinjenica da sam se vratila par dana ranije od predvidjenog govori za sebe (koliko mi se smucila cela prica).
Sad da ne bih pisala celokupnu odiseju od pocetka, pokusacu da ukratko saberem stvari koje sam najvise zamerala. Podvlacim da su ovo samo NEKE, a ne sve zamerke. DakleM, da pocnemo...
1) Rad/Obaveze: moj kamp nije bio ciscenje ili nesto tako, vec jedna jako lepa tema (bar za mene) iz oblasti ljudskih prava, gde smo sa klincima i odraslima trebali da pricamo o izvesnim temama. Sve je to u katalogu bilo lepo napisano i pre nego sto sam otisla u De, nekoliko puta sam kontaktirala kontakt osobu, postavivsi milion pitanja i njegovi odgovori su bili prilicno obecavajuci. Ali.... Tokom 2 nedelje (koliko smo trebali da "radimo"), 70% je bilo: pazenje na decu dok igraju fudbal, igranje sa klincima fudbal, pazenje na klince dok su na odmoru... Jel' treba da kazem da je za sve te 'aktivnosti' trebalo ustati u 6:30? I onda se vratis u 13h, kada imas 2 opcije: ili da spavas (ako si dovoljno srecan da nemas jos neku obavezu) ili posle podnevni rad.
2) Ljudi iz Srbije: za divno cudo, bilo je cak 3 Srbendi (ukljucujuci i mene). Koliko sam se radovala sto ce 'nas' biti vise (posto nije bilo drugih iz ex Yu), toliko sam na kraju zalila. Elem, sa mnom su isla 2 lika, koja nikad u inostranstvo putovala nisu, koji ne znaju dobro engleski. Razumem ja to, ne diskriminisem, ali, covece, kada svaki minut neko prekida moj razgovor sa osobom iz druge zemlje: "Kako se kaze 'sto', 'misliti', 'imati' itd itb......" ili kada zajedno sa vadjenjem vize te osobe maltene zahtevaju da zajedno sa njima, istim intenzitetom, prozivljavam sve njihove strahove tokom procedure.... No, dobro, preko svega toga sam presla. Ali..... Mi imadosmo i neku prezentaciju o Srbiji da napravimo. Desilo se da bas do pred odlazak u De nisam bila u zemlji. I osmislim celu stvar, kako treba da izgleda i covek sad ocekuje da ce bar da se ponude da mi pomognu (iako sam par puta pitala otvoreno za pomoc), jer ipak je to i njihova zemlja. Jok! Sve se to svalilo na mene, a prezentacija je ukljucivala i kupovinu hrane itd. Mislim da sam tad prvi put u zivotu rekla: "Eee, kakvi su Srbi... Bez' sto dalje..."
3) Timski rad: tokom obavljanja nasih obaveza, bili smo podeljeni u grupe. Ne znam kakvo iskustvo neko ima i razumljivo je da dolazimo sa razlicitim backgrounds, ali kada imas 3 nedelje da 15 ljudi radi nesto zajednicki, obicno se posebna paznja posvecuje timskom radu. Samim tim se poboljsava i produktivnost timova pojedinacno. Na moju veliku zalost (prvi put sam za to rekla u De), imam dosta iskustva u slicnim aktivnostima. Iako su timovi trebali da rade istu stvar, tj. slicnu, desavalo se da jedan tim ide na levo, a drugi na desno. Jedan crta, drugi plese (karikiram). To se odrazilo i na ceo tim. Tako je bilo situacija da uvek jedna osoba pere sudove, 3 kuvaju, a ostali bleje.
4) Kamp lideri: bilo ih je dvoje; jedan nema pojma engleski, drugi prvi put u zivotu radi kamp. Mislim da to govori dosta.
5) Hrana: imali smo dosta para za hranu, ali bilo je situacija da se jednog dana kupe breskve i vec u toku dana 3 kilo breskvi se pojede! Naravno, vrlo cesto nisam stizala da dodjem bar do jedne, jer se desavalo da moj tim se najkasnije vraca sa 'posla', pa dok mi stignemo, sve sto valja pojedeno.
6) Da, dolazim iz Srbije: desilo se da smo samo mi bili iz van EU zemlje. Jos ranije sam se sretala sa raznim situacijama zato sto dolazim iz Sr, ali sa ovim nikada.... Pazi, kad mi je jedan lik iz jedne jako razvijene zemlje rekao da je imao puno predrasuda u vezi mene samo zato sto dolazim iz Sr, iako ima odredjeno iskustvo u slicnim stvarima. Ili kada je vec prve veceri po dolasku kamp lider rekao: "Pa, da, vi iz Srb uvek mislite sa je vasa zemlja najbolja i da ste vi najpametniji." Mislim, pazi kada kamp lider izjavi tako nesto mrtav ozbiljan.... Takodje, jedan nas je pusio vutru i zato je na njega gledano kao na narkomana, a na drugog lika koji je isto duvao, nista posebno. Mislim da sam ovde najbolje shvatila da moras da budes bar 3 puta bolji od 'njih' da bi te postavili na isti nivo (govorim o ljudovima sa kampa).
7) Engleski: samo 3 ljudi je moglo normalno da komunicira na engleskom. Sa ostalima je bilo: 'cek da vidim recnik', gore pomenuta situacija u vezi Srbendi, 'ma, you that word know; it something when to put clothes there' (pa sad ti razumi sta je govornik hteo time da kaze). Problem sa engleskim je izazvao jako velike probleme tokom rada. Desavalo se da jedan lik hoce, npr, da nacrta pacova, a drugi clan tima razume da je ovaj hteo da nacrta macku, pa kad ovaj nacrta macku, onaj prvi se naljuti i (pazi ovo) UPORNO tvrdi da je tacno rekao sta hoce. Tu me najvise iznerviralo sto ljudi ne umeju da kazu (barem samom sebi): 'E, pa ja ne znam dobro engleski'.
Ima tu jos kojecega. Nego da ne smaram.
Summa summarum: volonterski kampovi ne vise.
Ako hocete da pitate nesto, pitajte.