PETAR I PETROVIĆ NJEGOŠ - PISMA, POSLANICE

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Svetopelek

Zainteresovan član
Banovan
Poruka
260
PETAR I KARAĐORĐU

  • svetipetarcetinjski6ur.jpg
    Petar I Petrović Njegoš - Vladika Crnogorski

Svetlomu i plemenitom gospodinu Đorđu Petroviću, izabranom vođi slaveno-srpske vojske, takođe plemenitoj gospodi članovima Praviteljstvujuščeg sovjeta, od Boga zdravlje i veselje želim.

Imao sam čast i velo zadovoljstvo da primim Vaše divno pismo, koje ste poslli 29. maja, iz koga se vidi Vaša podanička vjernost i ustrdnost prema Vašem čestitom sultanu, kao i blagonaklonost i poverenje sultanovskog veličanstva prema Vama. Isto tako je izloženo i to, kako su se Vaši susedni narodi, zavideći blagonaklonosti vladara prema Vama, samovoljno naoružali, opljačkali i spalili mnoga naselja i potpuno opustošili Vaše nahije. Ja iskreno žalim nevin i jednoveran meni narod, ali pri tom nesumnjivo nadam se da pravdoljublje čestitog sultana Selima Drugog, neće ostaviti vašu vernost bez odbrane i nagrade i bez dostojnog kažnjavanja Vaših napadača. Zato Vam i savetujem da sačuvate svoju uobičajenu vernost njegovom veličanstvu. Vašem čestitom sultanu i vernom savezniku mog slavnog pokrovitelja, velikog Aleksandra Prvog, a Vas će nagraditi božiji bogovi, kako kaže divan spasitelj naš, jer oni su nad carem carevi.

Nalazim se pred vojskom moje divne domovine, koja se spojila sa ruskom pomorskom i suvozemnom vojskom, u borbi protiv Francuza, koji se nalaze u dubrovačkoj oblasti, i čija je lukava namera da se proširi i na državu Vašeg cara, preko izdajnika kao što je Hadži-beg klobučki, koji se nalazi na Utovu, i perko turske zemlje put u Dubrovnik i protiv nas sebi otvorili. No pomoću božijom ostali su u svakom boju pobeđeni o čemu vam može posvedočiti donosilac ovog pisma.

Bilo bi mi veoma drago kada bi mogli da pronađemo način pomoću koga bi jedan drugog izveštavali o sadašnjem stanju, u korist naših saveznih dvorova i za opštenarodnu korist, budući da su Francuzi postali neprijatelji celoga sveta, prevarivši mnoge narode, osramotivši ih i unesrećiše, i sada su do naših slovenskih naroda došli. Daj Bože da oni svuda u našem narodu nađu, kako ime slovensko, tako i duh muškosti, hrabrosti, istomišljenja starih Slovena, i da naši narodi obnove tu slavu, koja im je uvijek priličila, i koju im ja svima i od sveg srca i duše želim.

Ljubazno Vas pozdravljajući ostajem Vaš odan i pokorni sluga

(M. P.)

PETAR PETROVIČ
Herceg - Novi, 20. jula 1806.




-----
Iz knjige,
Petar I Petrović - DJELA
izdao CID Podgorica 1999. godine
štampala "Vojna štamparija" - Beograd
 
PISMO PETRA I​


Poslije pristupa, u kome se izlaže sve što je Crna Gora uradila za Rusiju od vremena Petra Velikog, i koji smo pristup čitali u gotovo svim predstavkama Petrovih prethodnika ruskome dvoru nastavlja:

"Godine 1777 bio sam poslan u Rusiju od strane Mitropolita i naroda crnogorskog u društvu sa serdarom Ivanom Radonjićem, da pristupimo carici Katarini II zbog nekijeh narodnijeh potreba. U tečaju šestomjesečnoga našega bavljenja u Petrogradu, mi smo više puta molili, da nam se dopusti viđeti caricu; ali ne samo što ne bismo srećni viđeti caricu, no i njegovu svjetlost knjaza Potemkina viđesmo samo tri puta. Na posljedku prinuđeni smo bili, bez ikakvog uspjeha u našem djelu, ostaviti Petrograd i vratititi se doma, čega mi ikada nijesmo mogli očekivati.

Pomenutijem narodom crnogorskim već od trista godina, poslije posljednjega knjaza crnogorskoga Đorđa Crnojevića, pa i do sada upravljaju mitropoliti, koje bira narod po opštemu saglasanju. Pri mitropolitu mora biti još jedan episkop, koji mora poslije biti mitropolitskim prejamnikom. Godine 1781. februara 26., po smri strica moga pokojnoga Save Petrovića mitropolita crnogorskog, bio je pozdravljen mitropolitskim činom Arsenije Plamenac, a ja sam bio izabran za jepiskopa. Za tijem ja sam otišao u Srijemske Karlovce i tamo bio posvećen za arhijereja od slaveno-srpskog mitropolita gospodina Mojseja Putnika i drugih prisutnih arhijereja: vršačkog Vikentija, bačkoga Josifa, karlovačkoga Jovana i slavonskoga Pavla, godine 1784. oktobra 13. Budući su arhijereji crnogorski počinjući od 1711. god., dolazili u Rusiju da zasvjedoče svoje prijateljstvo sa ruskom državom, to sam i ja postavio sebi za dužnost to isto, tijem prije, što je pomenuti mitropolit Plamenac već umro i ja, po pravu nasljedstva moram zastupiti njegovo mjesto. Što se je dogodilo sa ovijem mojijem dolaskom, molim pokorno da dalje poslušate.

Treći dan poslije mog dolaska u Petrograd, po nepravednom rješenju knjaza Potemkina, preko ober-polic-majstora javljena mi je najstrožija zapovijed da do četiri sata po ponoći moram ostaviti Petrograd. To je bilo 8. novembra. No budući je moja savjest bila čista, i nijesam nalazio nikakve krivice kod mene za takav neočekivani i žestok postupak protivu mene, to sam ja riješio ne kretati iz Petrograda, dok se ne dokaže moja krivica i uzrok za što se sa mnom tako postupa. Ja sam zaklinjao Bogom živijem oberpolicmajstora da kaže knjazu Potemkinu, da ja tražim da se moja stvar ispita, da se dokaže moj prijestup i da mi se dopusti da ja pravdam moju nevinost. Pri svemu tomu knjaz, ne trpeći pravicu, kao aspida zatvorio je uši pred svenarodnijem zakonima, bez ikakvog dokaza, nije mi dopustio da branim samoga sebe, no je naredio da se pošlje k meni jedan korten i jedan vaht-majstor, koji su me nasilničkim činom krenuli iz Petrograda i dan i noć, ne dajući mi ni časa počinuti, gonili me preko Polocka, Mogileva, Toločina preko granice bez pasoša. Kao Hrista od Iroda do Pilata, tako je i mene zvijer zvijeru predavala na trzanje k većemu mom oskrobljenju i poruganju.

Poslije takvoga mog nasilničkog odlaska, g. Frančisko Dolci de Vicković, koji je bio sa mnom u društvu, čujući da i njega policija traži, a znajući i moju i njegovu nevinost, sam je otišao te se javio u policiju. Đeneral polic-majstor mu je rekao: Kako vi smijete s arhijerejem Petrovićem ići bez pasoša? A kada mu je Dolci pokazao dva ćesarska pasoša i jedan grafa Štakelberga, te je vidio da mu zbog pasoša ne može ništa učiniti, tada mu je ovaj (policmajstor) počeo obećavati dvije hiljade rubalja, tek da govori protivu mene i pri tomu govorio mu je Petrović je varalica; kako on može biti arhijerej bez dopuštenja Sv. Sinoda? Prokažite njegova djela pa možete biti srećni. Kažite za što je on došao? Znate li što god o projektu Nerandžića? Dolci mu je dao moje sopstveno pismo, u kojemu sam ja knjazu Potemkinu opisivao uzrok moga dolaska u Petrograd, koje sam ja htio njemu predati, ili mu ga poslati po Dolci, ali Potemkin nije ni jedno ni drugo dopustio.
Budući da Dolci po savjesti nije htio ništa drugo do istinu govoriti, i budući nije htio za novce lagati, to je i on bio proćeran istijem načinom, kojijem i ja. Zaista meni se čini čudnovatim i bezakonim kazniti čovjeka, pa poslije kazne ispitivati njegovo djelo. Čudnovato je takođe kako je se moglo od mene, kao čovjeka slobodnog, zahtjevati da ja ne budem arhijerej bez dopuštenja ruskog Sinoda? Zar oni ne znaju da vlast ruskog Sinoda ne izlazi izvan granica ruske države? Pa i sami četvoroprestolni vaseljenski Patrijarsi ne mogu toga od nas tražiti, budući slavenoilirski narodi odavno imaju svoga arhijepiskopa, koji ima pravo i vlast posvećivati arhijereja. Pri svemu tomu što sada, zbog turskih nasilja, nemamo patrijarha, ali imamo dosta blagočastivijeh arhijereja i slobodu u crkvenijem pravima.

Da bih sačuvao sebe i svoj narod od svakojakih poricanja, za dužnost smatram ovom prilikom napomenuti kolegiji inostranijeh djela: ako iz učinjene meni nečastne nepravde kadgod proizađu kakve posledice protivne ruskom dvoru, u takvome slučaju, svaki takvi događaj mora se pripisati knjazu Potemkinu, koji, ne uvažavajući riječ velikijeh ruskijeh careva koju su oni garantovali gramatama, prezirući i bezobrazno izgoneći poštene ljude, starao se je ne samo ugasiti u ovijeh ljudi plamen ljubavi k Rusiji no i svemu narodu slaveno-ilirskomu napisati u srcu da drukčije misli o bratskoj Rusiji, i da sliku ovakvih događaja ostave u pameti svome potomstvu. Pravednost našu neka presudi savjest svakoga čovjeka, koji nije pomračen nepravdama. Ostajem itd.

Petar Petrović. Minsk, 6. Decembra 1785. godine"




-----
Iz knjige,
Petar I Petrović - DJELA
izdao CID Podgorica 1999. godine
 
PETAR I GLAVARIMA


Blagorodnoj gospodi glavarima


Evo vam novine od rati rusijske i turske, koje možete istinito vjerovati i svakomu ljubitelju opštega hristijanskoga dobra slobodno objaviti.

Rusi su osvojili svu Karavalašku i Karabogdansku i pošto su preko rijeke Dunava bojem srećno priješli, uzeli su silom svojega oružja sve zemlje i gradove do Jedrena, đe je bilo više od četiri stotine hiljadah turske vojske, a rusijske sto i šezdeset i šest hiljadah. Udare se na polje dva sahata daleko od Jedrena, i tu je bio strašni boj i veliko krvoproliće cijeli dan. Na svrhu Rusi, s pomoću božjom, razbiju i proženu Turke; jedni pobjegnu put Carigrada s njihovijem carem, koji je bio došao blizu svoje vojske da naredbe daje i da vojsku sokoli, a ostali se razbježaše kuda je ko moga bježati. I tako Rusi, blagodareći Boga, uljegu u Jedrenu i tu je u istinu bio ranjen carev brat, veliki knjaz Mihail Pavlović i pošto je ranu dobio, nije puštao sablju iz ruke za dva sahata, ni otstupio do svojega mjesta, nego rane faculetom zatisnuo i sveđer naprijed hodio, dokle se prenemoga i s konja panuo. Tada su ga soldati uzeli da ga nose, no i tada nije prestavao govoriti vojski: "Juriš, juriš, naprijed, dobiće je naše". Tu su se bili veliki principi i generali ka i prosti soldati, i tu je bio naš ljubezni Aleksij, sin pokojnoga Karađorđija, velikoga srpskoga viteza, su dvanaest hiljadah volontijerah ili reći vojnikah koji su dobrovoljno pošli da se s Turcima biju. Ovo je bilo do Ilina-dne i potader pošla je morem i suhim velika rusijska vojska na Carigrad, đe se sva turska vojska skupila. Govori se da su Rusi uzeli Bujruk-Deri; znaćemo za malo vremena je li ovo za Bujruk-Deri istina .

Ja krepku u Boga uzdanicu imam, da ćemo ... generala Manuilova rodom Srbina i sina ... s vojskom u Srbiju, pak i u Bosnu i Hercegovinu; ... pa neka paze Crnogorci i Brđani u kakvo će ... ostati ratujući jedni s drugijem i kako će se pred Rusima i pred Srbima prikazati, da ne ostanu zadnji od svakoga u vrijeme kad bi mogli najprvi biti, da hoće slogu i poslušanije imati. No ja znam da ima ljudih, koji neće ni vjerovati ovo što vi pišem, ni poslušati što ja za opšte narodno dobro govorim, i tako mi ne ostaje sluge, no ako živ dočekam da Ruse vidim na ove strane, kako se u Boga uzdam da će doći, onda ću prikazati svačija djela od poslušanija i sloge, oli od neposluha i samovoljstva.

V pročem ostajem vaš dobroželatelj

Na Cetinje,
avgusta 19. - 1828.

VLADIKA PETAR



----------
Iz knjige,
Petar I Petrović - DJELA
izdao CID Podgorica 1999. godine
 
Bogart:
Опет овај идиот кренуо да се бави српским писцима и српском књижевношћу?
Ako Svetosavac laže, dokument ne laže!

Petar I Petrovic Njegoš::
pa neka paze Crnogorci i Brđani u kakvo će ... ostati ratujući jedni s drugijem i kako će se pred Rusima i pred Srbima prikazati


..................
 
Velika graja i pravdanje među Turcima i Crnogorcima, nego mudriji razdvajaju da se ne pokolju, sve umuča, niko ništa

Kolo
Tri serdara i dva vojevode
sa njihovo trista sokolovah,
soko Bajo su tridest zmajevah
mrijet neće dok svijeta traje.
Dočekaše Šenđera vezira
uvrh ravne gore Vrtijeljke
i klaše se ljetnji dan do podne.
Ne kće Srbin izdati Srbina

da ga svijet mori prijekorom,
trag da mu se po prstu kažuje
ka nevjernoj kući Brankovića;
no svi pali jedan kod drugoga,
pjevajući i Turke bijući,
a trojica samo pretekoše
pod gomile mrtvijeh Turakah-
ranjene ih Turci pregazili.
Divne smrti, prosto im mlijeko!
Junacima Bog će učiniti
spomen duši a prekadu grobu!
Tri hiljade momka jednakoga
na Šenđera udriše vezira
priđe zore na polje krstačko.
Pregaocu Bog daje mahove!
Raskrhaše silu Šenđerovu.
Blago tome ko se tu nagnao,
već ga rane ne bole kosovske,
već Turčina ni za što ne krivi.
Vitezovi, Srbi vrtijeljski,
luča će se vazda prizirati
na grobnicu vašu osveštenu!


Dohode deset kavazah iz Podgorice od vezira novoga, koji oblazi carstvo, i daju vladici Danilu pismo, vladika ga čita, zamišljen
Petar II Petrović Njegoš
GORSKI VIJENAC
Istoričesko sobitije pri svršetku XVII vijeka
Sočinjenije P. P. Nj., vladike crnogorskoga
 
Zasto ti mladjano dukljansko momce osecas potrebu da nam dokazujes da vi niste Srbi?Pa mi to vec znamo.A onaj jadni,jednonogi Vuk Karadzic je pokorio crnogorski narod i premetnuo ga u Srbe,tu nema sta da se doda,stvarno je tako bilo.Turci vam nisu mogli nista,ali Vuk jeste.Ponekad pomislim da je imao natprirodne moci.
 
Svetopelek:
Nesporno, Srbe ijekavce je izmislio Vuk Karadžić, a Srbe u Crnoj Gori po Vukovom nalogu - Njegoš.
Tu nema spora.

Gdje su ti argumenti kojima se busas, izrode ? Volio bih da se sretnemo u cetiri oka, da ti pojasnim neke stvari. Kad plav budes puzao kuci, sigurno ces tada biti i prosvjetljeniji. I ne krij se iza slovenskih nick-ova, gnjido prodana. Prepoznajem ja ovu skolu. Ekipa oko Serba Rastodera, onaj prasac Adzic, njegov duhovni dupelizac i slicna gomila s koca i konopca. Umori se covjek Srbin po milioniti put dokazivati cinjenice bezobraznim Judama. I taj nesrecni Juda je imao vise karaktera od vas dukljanskih izroda. Vas duhovni tata Sekula Drljevic je fino platio caprom u Austriji za ono sto je pocinio. Cetnici Vasa Vukcevica su osvetili svaku Srpsku glavu sto je pala Sekulinom "zaslugom". A i placacete na slicne nacine. Nicija nije gorela do zore, pa nece ni vasa "neovisna", izglasana glasovima Sipaca, Cigana i poturica. Kad dodje taj cas, sjetices se sigurno ovih redova. Usudjujes se da pominjes Svetog Petra Cetinjskog, a onaj raspop metanise i satanski kropi po svecevom kipu u Podgorici. Dzukelo, nijesi dostojan da pomenes, ni da pomislis o Svetom Petru Cetinjskom bilo sto, bilo kad. Ko li tebe izmisli, mamu li mu j...m !!!
 
Inok Georgije:
Gdje su ti argumenti kojima se busas, izrode ? Volio bih da se sretnemo u cetiri oka, da ti pojasnim neke stvari. Kad plav budes puzao kuci, sigurno ces tada biti i prosvjetljeniji. I ne krij se iza slovenskih nick-ova, gnjido prodana. Prepoznajem ja ovu skolu. Ekipa oko Serba Rastodera, onaj prasac Adzic, njegov duhovni dupelizac i slicna gomila s koca i konopca. Umori se covjek Srbin po milioniti put dokazivati cinjenice bezobraznim Judama. I taj nesrecni Juda je imao vise karaktera od vas dukljanskih izroda. Vas duhovni tata Sekula Drljevic je fino platio caprom u Austriji za ono sto je pocinio. Cetnici Vasa Vukcevica su osvetili svaku Srpsku glavu sto je pala Sekulinom "zaslugom". A i placacete na slicne nacine. Nicija nije gorela do zore, pa nece ni vasa "neovisna", izglasana glasovima Sipaca, Cigana i poturica. Kad dodje taj cas, sjetices se sigurno ovih redova. Usudjujes se da pominjes Svetog Petra Cetinjskog, a onaj raspop metanise i satanski kropi po svecevom kipu u Podgorici. Dzukelo, nijesi dostojan da pomenes, ni da pomislis o Svetom Petru Cetinjskom bilo sto, bilo kad. Ko li tebe izmisli, mamu li mu j...m !!!

Е, овако збори ПРАВИ Црногорац, а не к'о они Ђукљани...
 
Razumem coveka u potpunosti. Besan je na sve gadosti koje serviraju oni rezimski pretorijanci dole. Zadnji "svetao" primer onih iz tzv. CPC (verujte, i ovo mi je tesko sto pisem, jer oni imaju veze s crkvom, koliko i k***a s nevinoscu) je pucanje iz automatskog oruzja na jednu crkvu u okolini Niksica. Da primer bude gori, bilo je u tom trenutku prisutno oko hrama nekih 20-30 vernika, koji su branili hram od ponovnog upada i skrnavljenja, koji su ti kriminalci izveli prosle godine. Vladika Joanikije je hram ponovo osvestao, ali dzabe. Sigurno nije zadnji put, jer prisutni tvrde da su rafali isli preko krova hrama, valjda da im pokazu da su NAMERNO lose gadjali. Policija je po obicaju bila neaktivna, iako je 5 policajaca u civilu bilo zajedno s vernicima u tom trenutku. Ti banditi hoce krv. Ne znam sta treba jos da se desi, da bi smo se osvestili konacno. A to je samo kap u okeanu u ponasanju izdajnickog don Milovog rezima. Zato me i ne cudi sto Vuk Jeremic nece da se sretne sa legitimnim politickim predstavnicima naseg naroda u Crnoj Gori, vec se srece sa poslovnim partnerima iz SDP/DPS vladajuce mafiokratije.
 
Donald:
Problem je zato sto djecu u skolama uce toj laznoj istoriji ispiraju im mozak !!!

http://img266.imageshack.us/img266/3342/srpskiglasboke1131au3.jpg


Jos jedan neoboriv argument u prilog tvrdnjama istinskih rodoljuba o ugrozenosti svega Srpskog u nezavisnoj Crnoj Gori. Sjajno delo velikog rodoljuba, naucnika i pedagoga prof. Aleksandra Stamatovica. Svaka cast na linku. Neka ljudi vide, neka nadju knjigu, neka procitaju, pazljivo izanaliziraju i donesu konacan sud, koji, verujem, ce se poklopiti u sustini kod svakog zdravorazumskog, briznog roditelja, a zabrinutog za duhovno zdravlje i napredak svog deteta, cije duse truju dukljanski janicari sa njihovim "skolskim" "programom" za uspiranje mozgova. To jeste problem, jer su i nas u Titovoj Jugoslaviji ucili isto tako gnusnim lazima, ali, hvala Bogu, istina izadje na videlo. Mora se svim raspolozivim sredstvima nacionalno svesnim roditeljima u Crnoj Gori pomoci da zastite svoju decu od takvog ispiranja mozga, jer je ono brozovsko u odnosu na ovo decija igra. Imam rodjake u Crnoj Gori i listao sam te njihove udzbenike te tzv. "reformisane" skole. Pa to je uvreda i za retardirane osobe, a ne za zdravu i pametnu decu, zeljnu znanja. Logican je zakljucak da ce nacionalno svesni roditelji te namerne greske "pisaca" "udzbenika" ispravljati sa decom pri ucenju u kucnoj radinosti. Na pomolu je Srpska djacka gerila. Mozda je malo prejaka konstatacija, ali licno poznajem neke roditelje koji to sa decom vec rade, a ja kazem : Svaka im cast.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top