Uništite vojsku, pa možete u NATO

Војску треба:

  • Уништити, да би могли у НАТО

    glasova: 0 0,0%

  • Ukupno glasova
    4
  • Anketa je zatvorena .
Poruka
8.488
Sve analize o ulozi NATO alijanse potvrdile su da je za pripremanja svakog kandidata za NATO najbitnije slabljenje vojske zemlje kandidatkinje.

Piše: Budimir Milutinović
Sve analize o ulozi NATO alijanse potvrdile su da je jedan od najbitnijih rezultata pripremanja svakog kandidata za NATO koji automatski "olakšava dijalog sa alijansom", uključujući aktivnosti u okviru Partnerstva za mir, slabljenje Vojske koja na kraju nije u stanju da brani i odbrani svoju teritoriju. Jedan od jasnih primera za ovu tezu možemo naći u nekoliko država, a prvo bismo se osvrnuli na Bugarsku, čija je odbrambena strategija potpuno podređena strategiji NATO.

Bugarska je ukinula Komandu operativnih snaga, Komandu za specijalne operacije, Istočnu i Zapadnu komandu kopnenih snaga, Taktičku avijacijsku komandu, Komandu vazdušne odbrane, umanjila je broj pripadnika oružanih snaga, iako je želela da ga sačuva na nivou 45.000 vojnika. Sve u svemu, svoju državnu teritoriju Bugari planiraju i jedino mogu, da brane samo sa istočne strane.

Turska kao "večiti" osvajač bugarskih teritorija mogla bi to da učini bez problema, kao i mnogo puta ranije. Osim toga Bugarska često kupuje vojnu tehniku i opremu od već preporučenih proizvođača, što je obaveza na koju se obavezala posle ulaska u NATO. Ovakva pozicija pojačava bugarsku zavisnost od vodeće članice bloka - SAD.

Upoređujući Bugarsku i Srbiju koje imaju približno isti broj stanovnika i isti vojni budžet ali Srbija i pored zabrinjavajućeg stanja u oružanim snagama i okruženju ima dvostruko manje vojnika od Bugarske. Situacija u Crnoj Gori može poslužiti kao pravi primer urušavanja svoje odbrambene moći.

Prema najnovijim predlozima Ministarstva odbrane Crna Gora bi imala 2.400 vojnika, odnosno 410 oficira, 898 podoficira, 782 vojnika po ugovoru i 310 civila.
Na osnovu ovih podataka vojni stručnjaci ocenjuju da se radi o veoma maloj oružanoj formaciji, pa na ovaj način Crna Gora svoju i bezbednost svojih građana stavlja u ruke drugim subjektima, koji se, nažalost, nalaze van granica najmlađe evropske države.

Međutim, na osnovu makedonskog iskustva jer je i ova novoformirana država svoju sudbinu prepustila NATO i SAD i po svoj prilici da će se njena sudbina određivati baš u okrilju NATO, koji se na Balkanu oslanja na albanski faktor, tako da sve zemlje koje su svoju sudbinu vezale za spoljne faktore nemaju sigurnu budućnost.

Na drugoj strani NATO traži od novoprimljenih članica i onih koje očekuju prijem da svoje najbolje vojne sastave raznih rodova pošalju u međunarodne mirovne operacije. Tako je Hrvatska radi pristupanja u NATO koje se očekuje uskoro, pristala na slanje novih 5600 vojnika u mirovne operacije. Srbija bi u ako želi da bude u istoj situaciji sa Hrvatskom trebalo da ustupi NATO više od 13.000 vojnika.

Međutim, ni u Hrvatskoj, ali ni u Srbiji ovakav broj vojnika neće lako biti poslat u Avganistan, Irak ili na neko drugo vruće mesto. Ovakvi transferi vojnika već izazivaju primetna negodovanja nacionalno demokratskih snaga, dok su liberalno demokratske opcije mnogo raspoloženije za ispunjenje svih uslova koje postavljaju NATO i SAD.

Pod znakom pitanja je često saradnja sa NATO i zbog moralnih razloga. Na prvom mestu ustručavanja od otvorene i bezrezervne saradnje i podrške su bombarderske akcije NATO alijanse u Bosni i u SR Jugoslaviji. Tu je i problem koji izaziva zahtev da zemlje članice PZM potpišu sporazum o neizručivanju američkih državljana optuženih za genocid, ratne i zločine protiv čovečnosti Međunarodnom krivičnom sudu, što je u slučaju Crne Gore bio uslov za američku vojnu pomoć.

Tu je i sporazum SOFA o statusu snaga, koji u slučaju Crne Gore daje pravo američkim vojnicima da borave u Crnoj Gori na teret crnogorske države. Zbog ovakvih sporazuma Balkan je za Amerikance postao pravi zemaljski raj, u kom mogu da rade šta im padne na pamet i da zbog toga ne odgovaraju nikom.

"Glas javnosti"


Јел` то хоћете???
 
ma mi smo pod dosmanlijama totalno unisteni i danas bi mogao da nas okupira i lihtenstajn.

dosmanlije su sto se tice vojske unistile sve. naoruzanje i sto je najgore moral vojske. u rat za odbranu srbije vise niko nije lud da ide, jer samo rizikujes da izgubis glavu i da te sutra tvoja drzava koja te je u taj rat poslala i naredila ti da radis to sto radis - izda i proda nekom tamo hagu ili kome vec ko najgoreg bednika i skota.

a ako ne odes u rat dobices suspenziju, onda uzmes advokata tuzis drzavu sto te je suspendovala i posle par godina sudjenja dobijes na sudu odstetu plus sve licne dohodke za period koji si proveo pod suspenzijom.

tako se desilo sa ovima iz 99te . ovi sto su isli u rat ispali zlocinci, invalidi i budale . a ovi sto nisu, ispali pametni i bogatiji za 40-50.000e po coveku.

no to nije nista slucajno. to je bio i cilj okupatora i njihovih dosmanlijskih slugu. da u srbiji slomi bilo kakav otpor i zelju naroda za slobodom i nezavisnoscu.

nije porazen onaj koga okupiraju. vec onaj koji to nametnuto stanje prihvati kao normalno.
 
Instaliranje američkih raketa u Slovačkoj i Češkoj je skandalozan akt, "Anakondin zagrljaj". Izrazito sam protiv ulaska Srbije u NATO. Kako da očekujemo od Rusije da nam pomogne u odbrani naših interesa, ako i ovde treba da se instaliraju rakete koje bi gađale Rusku Federaciju. Imamo teško i bolno iskustvo sa NATO. Ne treba da se svetimo, ali to nikada ne smemo da zaboravimo. Već osam godina, svakog proleća, ne prođe nijedan dan a da se ne obeleži godišnjica stradanja, pogibije, uništavanja od bombardovanja NATO - podseća na osmu godišnjicu bombardovanja Sanda Rašković - Ivić.
 
Srbija se bez izjašnjavanja građana našla u društvu onih kojima je velesila "progledala kroz prste", pa će naši oficiri moći da pohađaju američke vojne škole i specijalističke obuke o trošku vojnog budžeta SAD, a sasvim sigurno i da ratuju za potrebe ostvarenja ekonomske bezbednosti SAD!

Mnogo je činjenica koje nam ukazuju u kom pravcu treba ići bar kad je u pitanju budući razvoj, izgled nacionalne bezbednosti i eventualno članstvo u NATO-u. Najvažnija je činjenice da danas upravo SAD i članice NATO-a imperativno zahtevaju da se od Srbije otme Kosmet kao "suvišan balast" i to što pre jer su SAD očigledno zapale u krizu u Avganistanu i Iraku pa su im tamo potrebni naši "poraženi" vojnici.

Po pitanju ulaska naše vojske u NATO, postoji još jedan uslov koji kod nas nije ispunjen. Tako u NATO smernicama za transformaciju istočnoevropskih armija piše da nema reforme neke vojske dok je njen ugled u javnosti iznad 50 odsto. Računa se da sve dok rejting neke vojske ne padne na oko 20 odsto, ne mogu lako da se izvrše masovne smene i otpuštanja oficira koji su učestvovali u odbrani od NATO agresije, a to znači da zasada ne može biti govora o ulasku naše vojske u NATO.

Koliko je ovaj ulazak u NATO važan za nas, najbolje govori podatak da se i Švajcarska dvoumi da uđe u EU, a o ulasku u NATO i ne pomišlja. Međutim, kako se NATO-u žuri da u ratove, koji se očigledno vode sa ciljem obezbeđenja snabdevanja naftom, što pre uvuku i našu vojsku, prilikom posete predsednika Borisa Tadića Americi potpisan je Ugovor o statusu američkih snaga u Srbiji (SOFA) i partnerstvu naše vojske i Nacionalne garde Ohaja. Nekoliko dana posle, Srbiji je omogućeno da sa još 20 zemalja učestvuje u programima američke vojne obuke.

Mnoge zemlje bile su izostavljene iz ovog programa zbog toga što sa SAD nisu potpisale sporazum koji sprečava izručenje američkih vojnika Međunarodnom krivičnom sudu. Tako se Srbija, bez izjašnjavanja građana, našla u društvu onih kojima je velesila "progledala kroz prste", pa će naši oficiri moći da pohađaju američke vojne škole i specijalističke obuke o trošku vojnog budžeta SAD, a sasvim sigurno i da ratuju za potrebe ostvarenja ekonomske bezbednosti SAD.

Nama ostaje jedino da verujemo da se transformacija celokupnog odbrambeno-bezbednosnog sektora zemlje po NATO zahtevima odvija uz duboku svesnost i razumevanje pitanja bezbednosti Srbije od strane naše političke elite, i uz nadu da se sve to radi sa ciljem "povećanja razumevanja i rešavanja statusa Kosova i Metohije i drugih nerešenih pitanja u koje je uključena međunarodna zajednica".

Moguće je očekivati da ta naša usmerenost i potčinjavanje NATO-u i SAD treba da bude nagrađena barem kroz prestanak podrške albanskom separatizmu i izjava američkih zvaničnika o neminovnosti otimanja Kosmeta, odnosno doprinos ostvarenja bezbednosti za nealbansko stanovništvo i njihov povratak u svoje domove. Da li je saradnja i bezbednosno orijentisanje ka dojučerašnjim agresorima na Srbiju pravilna odluka, uskoro i sasvim sigurno ćemo saznati. No, i odgovor o zabludi orijentisanja ka NATO-u i SAD i izgradnji bezbednosti po njihovom modelu i za njihov račun, takođe bi mogao veoma brzo da usledi.
 
ja samo znam da ako siptari opet pokrenu rat, a hoce, jer vec traze pripajanje juga Srbije "drzavi Kosovo" - ja se nikakvom vojnom pozivu necu odazvati.

Ja ovu drzavu ne osecam svojom, i u njoj se osecam kao okupirana obespravljena manjina. Kao takav ne osecam nikakvu obavezu da je branim. Jer u ovoj drzavi je bolji biti Siptar , ubica Srba , nego Srbin, patriota koji se odaziva vojnom pozivu za odbranu zemlje.

U prvom slucaju, ako ste osudjeni siptarski terorista, posle godinu dana robije na slobodu vas pusti DOS vlast tj Djindjic i Batic a u drugom slucaju, ako ste srpski borac - osude vas na 20 do 40 godina robije.

zato nek vam zemlju brane braca mazreku, taci, haradinaj, ceku. ja sigurno necu biti taj.
 
Izgleda da niko nema veze što je to NATO?
Nato je sistem kolektivne bezbednosti po sistemu ako je napadnuta jedna članica brane je sve članice! Zato i nema smisla imati u pojedinim državama višak topovskog mesa! Ako je jedna članica napadnuta nuklearnim naoružanjem onda broj vojske i nije bitan ali ako je napadnuta konvencionalnim naoružanjem onda je tu odmah pristiže u pomoč US startegic Airforce i nosači aviona. Drugo je ako se uvuku u rat dve članice! Inače NATO ne ograničava broj vojnika ili veličinu vojske jedne članice, nego zahteva posebne standarde, obučenost i kompatibilnost s ostalim NATO snagama. Ako vam je za ugledavanje bivša JNA onda je to stvarno jadno, Slovenci su tu JNA 1991 naprosto izrugali, sa mnogo slabijem naoružanjem.
 
Zemlje istočne Evrope žurile su u NATO jer su se plašile zagrljaja Rusije, a nadale su se i brzom ekonomskom preporodu. NATO je za njih predstavljao prečicu za brže integrisanje u Evropu, bržu demokratizaciju. Međutim, pokazalo se da Rusija nema nikakvih imperijalnih pretenzija

Piše: Vinko Đurić
Usijanje odnosa među članicama NATO alijanse s početka 2005, kada je na Minhenskoj konferenciji o bezbednosti tadašnji nemački ministar odbrane Peter Štruk pročitao izlaganje opravdano odsutnog Gerharda Šredera, dovedeno je u podnošljivije relacije što se tiče Amerike. Naime, posle dolaska na vlast Angele Merkel u Nemačkoj i Nikole Sarkozija u Francuskoj Buš je dobio mnogo bolje partnere, koji su blagonakloniji politici SAD od svojih prethodnika.

Tako da se odnedavno politika Amerike bazirana na principima slogana "Nemačku ignorisati, Francusku kažnjavati, a Rusiju hvaliti" promenila u korenu. Nemačka i Francuska su kooperativnije, a Rusija postaje ravnopravni takmac koji sa Kinom polako zauzima međunarodne pozicije, koje su do sada pripadale isključivo Vašingtonu. U takvoj situaciji Amerika u "ratu" protiv Rusije sve češće koristi i istura u prve borbene redove zemlje takozvane, "nove Evrope", novoprimljene članice NATO saveza i one koje čekaju na prijem.

U takvoj situaciji postavlja se pitanje kakva je uloga Srbije prema NATO savezu. U Srbiji odbojnost prema Severnoatlantskom savezu (NATO) postoji od 1949. godine, kada je ovaj savez osnovan kao vojna sila najmoćnijih kapitalističkih zemalja, koje su se na sve načine borile protiv socijalizma, za koji se tadašnja Jugoslavija odlučila po završetku Drugog svetskog rata. Ta odbojnost je čak porasla posle raspada Varšavskog ugovora i raspada Sovjetskog Saveza jer je tokom jugoslovenske krize, oružanih sukoba u Sloveniji, a naročito u Hrvatskoj i Bosni, NATO smatran neprijateljem i osvajačem, koji pomaže onima koji razbijaju Jugoslaviju i žele da okupiraju Srbiju.

Kulminacija narodnog gneva i opštenarodne odbojnosti prema NATO savezu u Srbiji nastala je tokom 78 dana bombarderskih akcija 19 zemalja članica NATO. Američka podrška albanskom separatizmu i progonu nealbanskog stanovništva, koji se sa Kosova i Metohije proširio na jug Srbije i Makedoniju, nije doprineo popularnosti Severnoatlantskog saveza u Srbiji, ali ni stabilnosti na Balkanu, već je, naprotiv, doveo do trajne napetosti i pretnje miru na jugu Evrope.

Svemu iznetom treba dodati da građani Srbije ne mogu da zaborave 1.002 poginula vojnika, 114 policajaca i 2.300 civila, od toga 700 dece mlađe od 15 godina, dok je 5.000 građana Srbije osakaćeno bombama NATO agresora. Međutim, prema podacima Majkla Mandelbauma, člana elitnog političkog konsultantskog tela Saveta za spoljne poslove, na Kosmetu je do bombardovanja u građanskom ratu bilo 2.500 mrtvih, a tokom 11 nedelja bombardovanja poginulo je oko 10.000 ljudi, dok je 1,4 miliona raseljeno.

Tokom bombarderskih akcija NATO snaga na Srbiju srušena su 147 zdravstvena objekta, avioni F-18 ispuštajući halon, sredstvo za zaštitu od požara na letilici, uništili su ozon iznad Balkana. Bombardovanjem "Azotare" u Pančevu ovaj grad je dobio 40.000 tona azotnog otpada izuzetne toksičnosti, što predstavlja pravi uzrok naglog skoka obolelih od raka u ovom gradu. Na Kosmetu je upotrebljeno 30 tona ozračene municije, koja pri rasprskavanju ubacuje u atmosferu milijardu čestica osiromašenog uranijuma, a svaka udahnuta čestica izaziva rak pluća.

Sramno bombardovanje izvedeno je radi "in vivo" eksperimenta nad žiteljima SR Jugoslavije sprovedenog vođenjem uranijumskog, elektromagnetnog i dioksinog rata protiv jedne suverene evropske zemlje. Posledice dejstva bombi i municije sa osiromašenim uranijumom, uz pogubne efekte elektromagnetnih bombi na mozak stanovništva, kao i posledice hemijskog dejstva dioksina na čovekov organizam s pravom se mogu ubrojati u genocid prema Srbiji koji će proizvoditi negativne genetske posledice narednih nekoliko vekova.

Ovo je samo mali spisak svega onoga što nijedan građanin, a kamoli političar u Srbiji ne bi smeo da zaboravi.
Sasvim sigurno je da su ovi razlozi svojevremeno naveli i poslanike iz Srbije u Skupštini zajednice SCG da ne dozvole da se u predlogu Strategije odbrane tadašnje SCG nađe ime NATO saveza. Međutim, ulaskom Srbije u Partnerstvo za mir sve se, po svoj prilici, zaboravilo.

Na drugoj strani zemlje Istočne Evrope žurile su u NATO jer su se plašile ponovnog zagrljaja Rusije, a nadale su se i brzom ekonomskom preporodu. NATO je za njih predstavljao prečicu za brže integrisanje u Evropu i leve i desne snage u ovim zemljama smatrale su da će se uz pomoć evroatlantskih integracija brže demokratizovati prilike u njihovim zemljama. Međutim, pokazalo se da Rusija nema nikakvih imperijalnih pretenzija, već da se vraća svojim vekovnim aspiracijama svoje državotvornosti.

Od nekog spektakularnog ekonomskog preporoda u zemljama koje su iz istočnog prekoračile u zapadni blok, nije bilo ni govora, čak se primećuje da snage koje su izvele povezivanje sa evroatlantskim integracijama polako gube kredibilitet i poverenje svojih birača, u prvom redu zbog zaoštrenih problema vezanih za ispunjenje obaveza prema Briselu, što se vidi u padu proizvodnje, rastu nezaposlenosti i uskraćivanju socijalnih povlastica u tim zemljama.

Takođe, treba reći da se demokratizacija tih zemalja obavlja uz obavezni monitoring novih zapadnih saveznika, koji kroz institucije država kojima pomažu protežiraju svoje interese, koji su često suprotni nacionalnim interesima zemalja kojima se pomaže, a često su i u suprotnosti sa interesima partnera iz NATO, što izaziva konfuziju u političkim i ekonomskim odnosima unutar zemalja u tranziciji.

Ako sumiramo sve posledice koje je proizveo NATO posle pada Berlinskog zida, od bombarderskih akcija u Bosni i SR Jugoslaviji do ulaska u Avganistan, uz ekonomska opterećenja NATO troškovima zemalja u tranziciji i remećenjem međunarodne saradnje akcijama tipa razmeštanje antiraketnog štita, onda se ništa drugo ne može reći nego da je NATO ozbiljan remetilački faktor u svetu, koji ne preza ni da otpočne ratne operacije radi realizacije američkih interesa.
 
Opankar:
Izgleda da niko nema veze što je to NATO?
Nato je sistem kolektivne bezbednosti po sistemu ako je napadnuta jedna članica brane je sve članice! Zato i nema smisla imati u pojedinim državama višak topovskog mesa! Ako je jedna članica napadnuta nuklearnim naoružanjem onda broj vojske i nije bitan ali ako je napadnuta konvencionalnim naoružanjem onda je tu odmah pristiže u pomoč US startegic Airforce i nosači aviona. Drugo je ako se uvuku u rat dve članice! Inače NATO ne ograničava broj vojnika ili veličinu vojske jedne članice, nego zahteva posebne standarde, obučenost i kompatibilnost s ostalim NATO snagama. Ako vam je za ugledavanje bivša JNA onda je to stvarno jadno, Slovenci su tu JNA 1991 naprosto izrugali, sa mnogo slabijem naoružanjem.

`Ајде!!!
 
Jerry Ropero:
ja samo znam da ako siptari opet pokrenu rat, a hoce, jer vec traze pripajanje juga Srbije "drzavi Kosovo" - ja se nikakvom vojnom pozivu necu odazvati.

Ja ovu drzavu ne osecam svojom, i u njoj se osecam kao okupirana obespravljena manjina. Kao takav ne osecam nikakvu obavezu da je branim. Jer u ovoj drzavi je bolji biti Siptar , ubica Srba , nego Srbin, patriota koji se odaziva vojnom pozivu za odbranu zemlje.

U prvom slucaju, ako ste osudjeni siptarski terorista, posle godinu dana robije na slobodu vas pusti DOS vlast tj Djindjic i Batic a u drugom slucaju, ako ste srpski borac - osude vas na 20 do 40 godina robije.

zato nek vam zemlju brane braca mazreku, taci, haradinaj, ceku. ja sigurno necu biti taj.

Brani se svoju zemlju a ne političare koji je upropaščuju! Nisu političari i lopovi narod a ni zemlja! Brani se svoj pravi narod, zemlju, istoriju! Uvek u zapadnom svetu u zemlji postoji približno 60% onih koji bi branili zemlju i 40% onih koji su uglavnom paraziti samo uzimaju i ništa ne daju za uzvrat. Treba se boriti za onih 60% a ne za onih 40%! Ja bi se borio i za manji procenat!
 
Opankar:
Brani se svoju zemlju a ne političare koji je upropaščuju! Nisu političari i lopovi narod a ni zemlja! Brani se svoj pravi narod, zemlju, istoriju! Uvek u zapadnom svetu u zemlji postoji približno 60% onih koji bi branili zemlju i 40% onih koji su uglavnom paraziti samo uzimaju i ništa ne daju za uzvrat. Treba se boriti za onih 60% a ne za onih 40%! Ja bi se borio i za manji procenat!

Tako je, samo kad ovim patriotama zazveči oko ušiju, smisle 1000 razloga da ne idu - Roperu ne odgovaraju političari.
 
Jerry Ropero:
ko sto bih da sam ziveo 1941 navijao da propadne kvislinska Nediceva Srbija tako isto navijam 2007 da propadne ova kvislinska Tadicevo-Kostunicina Srbija

Штипам се... Јел ово наш Џери?
duhz.gif
 
Opankar:
Izgleda da niko nema veze što je to NATO?
Nato je sistem kolektivne bezbednosti po sistemu ako je napadnuta jedna članica brane je sve članice! Zato i nema smisla imati u pojedinim državama višak topovskog mesa! Ako je jedna članica napadnuta nuklearnim naoružanjem onda broj vojske i nije bitan ali ako je napadnuta konvencionalnim naoružanjem onda je tu odmah pristiže u pomoč US startegic Airforce i nosači aviona. Drugo je ako se uvuku u rat dve članice! Inače NATO ne ograničava broj vojnika ili veličinu vojske jedne članice, nego zahteva posebne standarde, obučenost i kompatibilnost s ostalim NATO snagama. Ako vam je za ugledavanje bivša JNA onda je to stvarno jadno, Slovenci su tu JNA 1991 naprosto izrugali, sa mnogo slabijem naoružanjem.

JNA je bila, kao i SFRJ, trula iznutra, i nije je Slovenacka "vojska" izgurala vec nesposobnost i neodlucnost generala koji su imali moc da rade sta hoce, kao i slanje vojnika koji nisu bili ni obuku zavrsili, medju kojima je bilo dosta Slovenaca, Hrvata, Albanaca, Muslimana koji se ni tako i tako, u vecini slucajeva, ne bi borili protiv Slovenaca.

Osim toga, vojna doktrina nije ni predvidjala varijante angazovanja vojske u slucaju pokusaja nasilnog odcepljenja neke republike, vec iskljucivo u slucaju agresije, jedinstveno, zato se i zvala JNA, pa je samim tim i bila nespramna na tako nesto.

O sposobnosti slovenacke "vojske" mi je smesno govoriti, kao sad da govorim kako su borci generala Aidida fenomenalni jer su isterali americke Delte i Rangerse iz Mogadisu-a.

Da je na celu JNA tada bio neko kao Ratko Mladic, bez kadrova koji nisu hteli da prihvate da bratstvo i jedinstvo vise ne postoji...pa, Juga bi se i onda raspala, sigurno, ali bi Slovenacki "vojnici" hvatali maglu u bratskoj Austriji moleci se da stignu na vreme.
 
Jerry Ropero:
ma mi smo pod dosmanlijama totalno unisteni i danas bi mogao da nas okupira i lihtenstajn.

dosmanlije su sto se tice vojske unistile sve. naoruzanje i sto je najgore moral vojske. u rat za odbranu srbije vise niko nije lud da ide, jer samo rizikujes da izgubis glavu i da te sutra tvoja drzava koja te je u taj rat poslala i naredila ti da radis to sto radis - izda i proda nekom tamo hagu ili kome vec ko najgoreg bednika i skota.

Dali slucajno imas podatak koliko je vojnika poginulo za vreme vlasti Zlobodana Milosevica (1989-2000) i od 2000 do danas?
Podpitanje:
koliko je državljana i građana Srbije poginulo u periodu od 1989- 2000 i od 2000 do danas???
 
xxxman:
Dali slucajno imas podatak koliko je vojnika poginulo za vreme vlasti Zlobodana Milosevica (1989-2000) i od 2000 do danas?
Podpitanje:
koliko je državljana i građana Srbije poginulo u periodu od 1989- 2000 i od 2000 do danas???
КАкве то везе има са настојањима да се уништи СРПСКА војска сада???
Јел` СРПСКА војска убијала људе?
Да ли је оправдано да се СВО оружје које имамо баци у ђубре, а онда купи америчко за милијарде долара које ће после и наши унуци отплаћивати???
 

Back
Top