Fenomen zvan samoubistvo

Sokolica_M

Domaćin
Poruka
4.429
Juče se u mom komšiluku ubio neki čovek.
Nagađanja za motiv su razna.
Prva priča: posvađao se sa bratom.
Ja pitam: koliko je to mogla da bude velika i strašna svađa? Nije ni prvi ni poslednji što se posvađao sa nekim bliskim.
Druga priča: ubiose jer je dugovao banci mnogo novca.
A ja pitam: koliki je to mogao da bude veliki dug? Kao bivša SFRJ nije mogao da bude dužan. I koji je to dug vredan života?
Ako se neko ubije zbog novca, to je kao da je odredio cenu svom životu. Bedno. Ja bih se ubila onda kada bih izrazila svoj život brojčanom vrednošću materijalnog.
Razmišljam: iza sebe ostavio je ženu i dete. Kolike je samo traume ostavio tom detetu. Trag i pečat, obeležje za ceo život.
Ženu, koja živi u kući sa tim bratom, svekrom i svekrvom. Gde da ode?
Ženu, koja treba da vrati te dugove, jer banka nema milosti i sažaljenja. Kako?
Samoubistvo, bilo zamračenje svesti ili ne, nema opravdanja.
Ljudi se bore i kad boluju od neizlečive bolesti. I kad im je dete teško bolesno. Ili kad im dete strada. Daleko od svakog...

Najkukavičkiji potez. Sebičnjaštvo, bez pomisli na moguću bol i neizlaz drugih ljudi.
Možda ih ne treba žaliti, samoubice.
Da sam na mestu te žene, vrištala bih, očajavala... A onda bih ga mrzela.
 
Najkukavičkiji potez. Sebičnjaštvo, bez pomisli na moguću bol i neizlaz drugih ljudi.
Možda ih ne treba žaliti, samoubice.
Da sam na mestu te žene, vrištala bih, očajavala... A onda bih ga mrzela.

Nije kukavički potez nego herojski(japanci to nikada ne rade iz kukavičluka)
Ako se ubio zbog banke i para valjda je hteo da skrene pažnju na lihvarenje i guljenje kože(vrištao je za više ljudi ne samo za sebe)

A žene ko žene uvjek vrište samo za sebe umjesto da se bore skupa sa suprugom i da javno iznese razlog takvog njegovog izražavanja bunta!!
 
Ninjarijeka:
Nije kukavički potez nego herojski(japanci to nikada ne rade iz kukavičluka)

owo nema weze sa japancima i samurajima..oni kada izwrshawaju samoubistwo,razlog su neki wishi ciljewi..shta ono beshe ima?harikiri, sepuku...
ne mozesh to da poredish sa owom prichom...ja isto mislim da je samoubistwo ( u owom sluchaju) kukawichki potez..jere to je samo izbegawanje problema...
drugo je kad se ti ubijesh jer ti je ispod chasti da ti neprijatelj oduzme ziwot...
 
Da, ne znamo šta nam život sprema i treba ćutati i ne treba biti preki sudija...
Ali komentarišimo...
I da, kako da ne... Skrenuće pažnju banaka na sebe... Ne može pojedinac protiv izgrađenog sistema... Suludo... Pa hajde da menjamo društvene postulate tako što ćemo da privučemo pažnju na sebe... samoubistvima... a još ćemo pri tom da budemo i heroji...
Nego, nešto mi ne štima. Sve mudrosti ovog sveta govore da je heroj onaj ko žrtvuje život za nekog drugog, ko odbrani nekog, nepravedno napadnutog, slabog i slično.
A koga je on spasio, koga je odbranio?
I ne pričaj tako za žene... Ja nisam feministkinja i ženofil, naprotiv. Muškarce smatram u svemu mnogo boljim. Ali, generalno - vrištale ili ne, žene su mnogo veći borci i heroji...
Ali ne hvatajte se za ovo poslednje što sam rekla, komentarišite temu...
 
Ninjarijeka:
Nije kukavički potez nego herojski(japanci to nikada ne rade iz kukavičluka)
Ako se ubio zbog banke i para valjda je hteo da skrene pažnju na lihvarenje i guljenje kože(vrištao je za više ljudi ne samo za sebe)

kako herojski pobogu, samo je pobegao od svega...
herojski je nositi se sa time, a ne bezati...

Ninjarijeka:
A žene ko žene uvjek vrište samo za sebe umjesto da se bore skupa sa suprugom i da javno iznese razlog takvog njegovog izražavanja bunta!!

mislim da vecu glupost skoro nisam procitao...
 
Cini mi se da ipak ne mozemo komentarisati tudje odluke po ovom pitanju. Ne mozemo znati sta se vrzmalo po glavi tom coveku i svim ljudima koji izvrse samoubistvo, jer njima to nije juce palo na pamet, nego izlaz nisu videli vec duze vreme. Takodje pitanje je koliko bi taj covek bio od koristi toj porodici da je ostao ziv. Ako bi na primer postao pijanac to bi sigurno bilo gore nego sto se ubio.
Ne pravdam sad ja nikoga, ali psiha samoubica je nesto sto se ne vidi spolja, i jos kad ne znas njegovu/njenu zivotnu pricu zaista mislim da se ne treba petljati u takve stvari. Ne dao bog nikome da dodje u situaciju gde ce smrt videti kao jedino resenje svih problema.
 
Ja se sećam, pre pet godina, u mom gradu je bio sindrom tih samoubistava... prosto, u jednom periodu je bilo toliko... da su čak okupljali psihologe i sociologe da se o tome raspravlja...
Sada je neka slična situacija... Kao da nadođe neki talas...
Smrt može da bude rešenje za njega, ali ne i za njegovo dete.
 
Мислим да самоубице углавном тако траже пажњу.Ја сам лично спасила једну девојчицу која је хтела да се баци са терасе болнице а пре тога се нагутала бенсединима .Када сам је питала зашто рекла је да је то због тога што јој је отац разбио мобилни (то је урадио због 7 јединица )и хтела је да сада он мало пати. она је тада имала 12 година .Највећи проблем је саможивост људи,ти ако неког волиш из љубави према тој особи не можеш се убити,јер ако стварно волиш не желиш да тај неко икада пати.Слажем се да самоубиство није чин храбрости већ очаја јер не убијају се храбри већ очајни.Морамо се запитати дали ми као друштво чинимо ишта да то спречимо .Муж туче жену а комшије само ћуте,сви знају а нико ништа не преузима .Када се жена убије сви говоре јадница ,није могла да трпи а да је дошао неко и нагрдио га и помогао њој она би била жива Један мој пријатељ,свештеник чуо да једну баку која долази редовно у цркву стално туче муж. Он отишао код њега и прво лепо а после му и рекао да ће га гурнути са терасе ако бабу и једном удари и сада је више не туче .Ми као људи се морамо потрудити више да се посветимо људима,да поразговарамо,помогнемо,утешимо и пружимо снагу.Некима би било довољно само мало да се са њима поразговара.
 
Nije mi jasno zašto svi okrivljujete samoubice? To je bio lično njihov izbor, i kao takav treba prihvatiti. Da nisu slučajno trebali da nastave da žive u nizu besmislenih situacija, da možda opstaju kao živi mrtvaci bez emocija, motivacije, volje... ne da žive nego samo da traju! Odajem priznanje onima koji nađu neki smisao i nastave kakvu takvu borbu, ali ove druge ne krivim to je po njima bio jedini izlaz.
 
Није увек околина та која је пресудна, Мачкић. Пресудно је то колико је тај човек у животу био научен да се бори.

Уф, ја не могу да будем рационална кад је ова тема у питању. Доживела сам да ми нечије самоубиство окрене живот за 180 степени....и не могу да будем објективна нити да имам разумевања за такве потезе.Мислим да је себично, саможиво и кукавички!
 
A meni nije jasno zašto samoubistvo nazivate fenomenom.
Niti zašto samoubistvo vezujete za neke spoljne okolnosti te osobe.

Da bi neko izvršio samoubistvo neophodno je pre svega da ima odgovarajući mentalni i psihički sklop, pa ako ga životne okolnosti dovoljno isprovociraju on može to uraditi (ili ne). Koliko samo ljudi ima za koje se pitate kako uopšte opstaju, kao i onih koji iz relativno banalnih razloga izvrše samoubistvo - to nisu razlozi (a još manje banalni) nego samo povod dok su razlozi obično dublji i mnogo se teže daju kontrolisati.
 
самоубиство је ситуација која потреса не само породицу него и околину те особе.Питање је шта ми као индивидуе можемо урадити да им помогнемо, Када људи кажу убићу се углавном то и не мисле али постоје они који једноставно тако траже пажњу,морамо схватити ко су ти и покушати да им помогнемо док не буде касно а не само окретати главу,Смрт једне особе није само страшна за породицу већ и за околину али ми као друштво смо већ огуглали на све то до год се не деси и неком нама блиском. Тек тада се упитамо дали смо могли нешто да учинимо. Када неко умре природно или услед болести мислимо дали смо му рекли дага волимо иколико нам значи а услед самоубиства осећамо још и грижу савест дали смо то могли спречити и помоћи тој особи
 
darkoje:
самоубиство је ситуација која потреса не само породицу него и околину те особе.Питање је шта ми као индивидуе можемо урадити да им помогнемо, Када људи кажу убићу се углавном то и не мисле али постоје они који једноставно тако траже пажњу,морамо схватити ко су ти и покушати да им помогнемо док не буде касно а не само окретати главу,Смрт једне особе није само страшна за породицу већ и за околину али ми као друштво смо већ огуглали на све то до год се не деси и неком нама блиском. Тек тада се упитамо дали смо могли нешто да учинимо. Када неко умре природно или услед болести мислимо дали смо му рекли дага волимо иколико нам значи а услед самоубиства осећамо још и грижу савест дали смо то могли спречити и помоћи тој особи

Sve zavisi ko smo to "mi" u tvojoj priči - mi kao društvo, ili mi kao okolina (potencijalno) suicidnog.

Kao prvo, ne može se tražiti jednostavan odgovor niti jednostavno rešenje za komplikovana pitanja i stvari kao što je ljudska psiha. Spoljne okolnosti mogu biti okidač ali suština je da sklonost ka suicidu leži negde unutar čoveka, a ne spolja.
Vi kao da zanemarujete faktor cele čovekove predistorije - celog života (doslovce od majčine utrobe - pa do današnjeg dana), zatim genetike i sl.
Pod tim okolnostima, šta znači pitanje (ili konstatacija) - šta mi kao individue moramo učiniti da im pomognemo...? Nisam fatalista niti pesimista, ali je pravo pitanje koliko možemo da im pomognemo. Možemo, naravno - ali koliko dugo i koliko kvalitetno ? Ne možemo tuđ život živeti umesto nekog.
 
Слажем се са тим колико ми можемо да помогнемоали такође је и шињеница да много људи окреће главу од онога што је очигледно и говори :'' То је његова ствар.'' ''њихов породични проблем ја немам са тим ништа .' Не можеш рећи да се сви труде да помогну . И ја сматрам да ни када не можемо све сами и да некада није то довољно али када би се сви само мало потрудили било би мање самоубиства

Što se dereš klipane?
нити сам клипан нити се дерем
 
darkoje:
али када би се сви само мало потрудили било би мање самоубиства
To je glavni problem. Niko se ne trudi! Svi gledaju smo svoja posla, okupirani su jedino sobom i svojim ambicijama, pa zašto bi se trudili da shvate druge, zašto bi razmišljali o tuđim problemima, to je veliki napor.. Ne razumem kako bi drugi uticali na nečiju odluku da ne izvrši samoubistvo, lepim rečima o životu?!!
 
Hellen:
Није увек околина та која је пресудна, Мачкић. Пресудно је то колико је тај човек у животу био научен да се бори.

Уф, ја не могу да будем рационална кад је ова тема у питању. Доживела сам да ми нечије самоубиство окрене живот за 180 степени....и не могу да будем објективна нити да имам разумевања за такве потезе.Мислим да је себично, саможиво и кукавички!

Zar nije okolina ta koja odredjuje koliko ko ce nauciti da se bori (pri okolina mislim na roditelje, recimo, ili bilo koga ko je podizao dete)?
 
Zar nije okolina ta koja odredjuje koliko ko ce nauciti da se bori (pri okolina mislim na roditelje, recimo, ili bilo koga ko je podizao dete)?

Да, али ја говорим о околини одрасле особе, о пријатељима , деци, супружницима, рођацима....


али када би се сви само мало потрудили било би мање самоубиства

Ма, како да не! Мислиш, ако бисмо се смешили пролазницима, говорили ''молим'' и ''извини'' на све стране - било би мање самоубистава?!
Ккао мислиш да сви треба да се трудимо да смањимо број самоубистава???
 

Back
Top