Rastanak

ClickHandler.ashx
 
Evo imam ja jedan sastav o rastanku generacije.. Nadam se da ce nekome pomoci.., a ako pomobne volela bih da mi javite.. ;)



Neprimetno,dani prolaze, godine se nizu jedna za drugom, brzo, mozda cak i previse. Sada, kada se blizi kraj osmog razreda i kada razmisljam o proslim danima, shvatam koliko je bilo lepom u dusi osecam neko zadovoljstvo!

Secate li se naseg prvog zajednickog dana? Kako smo se upoznali, sreli, rukovali i postali bliski? Secate li se svega? Secanje me vraca osam godina u naza, prozivljavam sve ono sto sam i tada, sedim u istoj klupi bas kao i pre, cujem nepromennjen uciteljicini glas, vidim nas kao sedmogodisnjake! Osecam se kao da sam juce bila nala devojcica zeljna avantura i provoda, koja nije ni slutila da je na putu da postane covek. Secate li sekada smo stajali u dugim kolonama cekajuci da uciteljica dodje po nas i uvede nas u ucionicu? Bili smo deca, jedna drugome strana, krajnje nepoznata i daleka. Samo smo pravili nestasluke da bi neko obratio paznju na nas. Zeleli smo da se casovi sto pre zavrse da bi pobegli od obaveza. Vreme je, neosetno prolazilo. Svaki novi dan u skoli bila je nova radost i prilika da sretnem vec znana lica i da uzvratim neciji osmeh! Ubrzo sam zavolela skolu. Postala mi je kao drugi dom. Dobila sam novu porodicu. Uz nju sam naucila da cenim coveka i njegova osecanja. Naucila sam da vrednost i pravu sustinu zivota.Ali, sve je to proslo ostalo iza nas, u nasim secanjima. Tada nnam je put do kraja osnovne skole bio predugacak, rpedalek i cini mi se nedostizan. A, sada kroz nedelju dana svi cemo u svecanim odelima ispracati poslednje dane jednog davnog vremena koje odlazi u nepovrat! Stajemo pred raskrsnicu zivota. hiljade i hiljade puteva bice nam otvoreno. A mi, mi mozemo da izaberemo samo jedan. A da li ste razmisljali o tome sta ce se desiti ako izaberemo los put, slepu ulicu nasega zivota? Mnogo se sumnja javlja u nasim mislima, dok se mi trudimo da zaboravimo sve. Trudimo se da pamtimo samo lepe trenutke naseg zajednickog druzenja! Pamtite li sve nase zajedno provedene exqrzije? Smeh, picanje i ogovaranje u autobusu. Setanje i rucanje zajedno, spremanje na brzinu za diskoteku.Svi ti nasi lepi i zajednicki momenti bice zauvek tu, u srcu, bice zakljucana u maloj pregradici koja je posvecena samo za njih. Znam, mozda smo bili najgori, ali ipak ce nas po necemu pamtiti! :D Zelim da znate da smo i mi uklesali makar jednu crticu u istoriji nase skole. Uvek ce nas secanja dovlaciti u jedno odeljenje VIII2, u nasu klupu, ucionicu punu pozitivne energije!
Dosao je i taj dan, dan rastanka sa osnovnom skolom! Samo zelim da znate da cu vas zauvek voleti i pamtiti, dtragi moji prijatelji! :heart: :worth: :sad2:
 
kog sam voljela... ne znam dal znas da volim te..nije bitno vise..dok ledja ti gledam koracima gazis svaku nadu...bol je prejaka za tijelo moje...drhtavo. .bespomocno..bez bozanstvenog dodira ruku tvojih.. andjele moj ucinio si da postojim ucinio da zivim. i onda uzeo posljednji dah s usana mojih...ostala sam kao sjena, ubiti me vise ne mozes..nisam tu da bih bila, da bih nastavila biti,
tu sam da nestanem, kao ladja slomljena da potonem.. pruzila sam ruke andjele ka tebi nisi ih odbacio niti prihvatio..rekao si volim te i najzad slomio me..
ostadoh sama s tvoje prokleto volim te i prokleto ostavljam te..zasto...nemas snage, strah te od gubitka ili strah od pocetka jedne iskrenosti?
n.n.
 

Back
Top