Izvor spokojstva

Sokolica_M

Domaćin
Poruka
4.429
Kada se osećate loše, ko vam u tim trenucima uliva najveći smiraj? Ko je to koga biste mogli da probudite u pola noći, da mu potražite pomoć, sa sigurnošću da će uraditi sve za vas?
Ili, jednostavno, postoji li osoba kraj koje se osećate zaštićeno?
Ili možda nemate oslonac u ljudima?
U čemu onda nalazite snagu kada vaša posustane?
 
Zavisi.Retko kada nekog zovem nocu da mu se jadam....nekako mi to ne pomaze.
Ponekad pustim neku lepu muziku,ili izadjem da prosetam malo.Vozim bratov motor.......to me opusta.Pogotovu ako je noc.Onako,jezdim ulicama kroz neku tihu i mirnu noc,vetar mi miluje lice,a mozak na ispasu........
 
vratim se kuci,rasturena od ordinarnih stvari.zamisljena,smorena prevozom....
a u dvoristu buket dece! i svih troje mi potrce u zagrljaj.
e taj momenat kada se male,nezne ruke sklope oko mene i naslone svoje mirisljave glave je nezamenjljiv.
i sve prodje.
i vole me.i ljube me i maze me.i pricaju mi svasta.i crtaju mi.ostavljaju poruke.i zasmejavaju me.i beru za mene cvece.i s osmehom mi ga donose.
to je moje utociste.
u sred noci ne bih zvala nikoga i nikada nisam.sama lizem svoje rane sto kaze Cane.ali,imam osobe kojima mogu kada mi je tesko da kazem.
 
Struja:
vratim se kuci,rasturena od ordinarnih stvari.zamisljena,smorena prevozom....
a u dvoristu buket dece! i svih troje mi potrce u zagrljaj.
e taj momenat kada se male,nezne ruke sklope oko mene i naslone svoje mirisljave glave je nezamenjljiv.
i sve prodje.
i vole me.i ljube me i maze me.i pricaju mi svasta.i crtaju mi.ostavljaju poruke.i zasmejavaju me.i beru za mene cvece.i s osmehom mi ga donose.
to je moje utociste.
u sred noci ne bih zvala nikoga i nikada nisam.sama lizem svoje rane sto kaze Cane.ali,imam osobe kojima mogu kada mi je tesko da kazem.


Jel su tvoje svo troje .... :shock: ....
 
cega dvadeseetak? dece? moja zelja je bila da ih imam cetvoro.na moju veliku zalost nije mi se ispunila.ali sam presrecna sto imam mog sina i ovo dvoje sestrinih vilenjaka. :)
 
Struja:
vratim se kuci,rasturena od ordinarnih stvari.zamisljena,smorena prevozom....
a u dvoristu buket dece! i svih troje mi potrce u zagrljaj.
e taj momenat kada se male,nezne ruke sklope oko mene i naslone svoje mirisljave glave je nezamenjljiv.
i sve prodje.
i vole me.i ljube me i maze me.i pricaju mi svasta.i crtaju mi.ostavljaju poruke.i zasmejavaju me.i beru za mene cvece.i s osmehom mi ga donose.
to je moje utociste.
u sred noci ne bih zvala nikoga i nikada nisam.sama lizem svoje rane sto kaze Cane.ali,imam osobe kojima mogu kada mi je tesko da kazem.

Mislim da si zaista srecna :)
 
Sokolica_M:
Kada se osećate loše, ko vam u tim trenucima uliva najveći smiraj? Ko je to koga biste mogli da probudite u pola noći, da mu potražite pomoć, sa sigurnošću da će uraditi sve za vas?
Ili, jednostavno, postoji li osoba kraj koje se osećate zaštićeno?
Ili možda nemate oslonac u ljudima?
U čemu onda nalazite snagu kada vaša posustane?
ah, moj dobri stari komp
 

Back
Top