Kako izgleda život u Severnoj Koreji, jednoj od pet preostalih komunističkih zemalja
Zabranjeni su internet, mobilni, duga kosa...
Autor: I. Radisavljević | 03.06.2007 - 03:15
Zabranjeni su internet, mobilni, duga kosa...
Siromah s nuklearnom bombom - najkraći je opis Severne Koreje, jedne od pet komunistički država na svetu, čiji je večiti predsednik pokojnik po imenu Kim Il-sung, dok apsolutnu vlast ima njegov sin Kim Jong-il. Njih dvojica tretirani su kao bogovi i dominiraju svim oblastima severnokorejskog života.
U Pjongjangu, glavnom gradu Severne Koreje, nalazi se veliki broj statuta i monumentalnih objekata, od kojih je većina posvećena večitom predsedniku Kim Il-sungu. Rigorozno obezbeđenje u strogom centru čuva ulaz, koji stranci simbolično nazivaju kapijom u zabranjeni grad. Tamo se, daleko od očiju javnosti baškare partijski funkcioneri. Međutim, taj dobro zaštićeni deo Pjongjanga ujedno je i jedino mesto gde možete da se susretnete s dostignućima 21. veka. Nasuprot javnoj raskoši, kao i Kimovoj ličnoj, 23 miliona stanovnika ovde živi u potpunoj bedi, izolaciji i strahu. Nije ni čudo što je ovoj zemlji nadenut naziv „pustinjsko kraljevstvo“, kada u obzir uzmemo 60 godina dugu izolaciju od sveta, otadžbinsko zatočeništvo i komunističku ideologiju.
O bedi stanovništva govori i podatak da je čak dva miliona ljudi sredinom devedesetih umrlo od akutne nestašice hrane, izazvane prirodnim nesrećama i lošom ekonomskom politikom. Činjenica da nijedno građansko domaćinstvo ne poseduje mobilni telefon, a kamoli internet vezu potpuno je razumljiva kada uporedimo prosečnu zaradu sa, na primer, cenom običnog televizora. Dok je najveća verovatna mesečna plata oko 5.000 vona (ima i onih koji zarađuju manje od 2.000 vona) prosečan uvozni televizor košta čak 72.000 vona. Najbogatijem građaninu bi tako trebalo čitavih 15 mesečnih plata da bi mogao sebi da priušti gledanje TV programa.
Posebno je pitanje šta bi uopšte mogao da gleda na televiziji, jer postoji tek nekoliko TV i radio stanica koje emituju muziku i sapunske serije, i to u pauzi između emisija u kojim se veliča vođa.
Koliko je Severne Koreja siromašna zemlja, uprkos činjenici da poseduje nuklearnu bombu, govori i podatak da tokom noći, zbog nestašice struje, nema nikakvog osvetljenja. Tada, kažu upućeni, vlada potpuna tišina, pa gotovo da možete čuti plač deteta s druge strane reke. Uprkos tome, prilikom slavlja rođendana apsolutnog vladara i diktatora, čitav stadion svetli kao da je upravo eksplodirala ista ona nuklearka.
Stroga cenzura uvukla se u sve pore društva, pa se putem televizije i radija, na primer, šalju poruke o štetnosti duge kose za izgled jednog prosečnog komuniste. Svim časnim muškarcima se zato poručuje šišanje na kratko, a kako bi im se olakšao izbor, imaju na raspolaganju čak pet različitih stilova frizura. U realnosti sve su toliko slične da biranje zapravo i nije neophodno.
Stil odevanja i politika u Severnoj Koreji idu ruku podruku. Glavni modni dizajneri su politički lideri koji odlučuju o odeći za sve društvene slojeve. Dok se muškarcima preporučuje strogi, konzervativni i skoro militaristički stil, za žene se dizajnira posebna, ali i dalje potpuno neatraktivna odeća.
Ukoliko i pored svega navedenog odlučite da putujete u Severnu Koreju, trebalo bi da znate da će vam za to biti potrebna specijalna dozvola tamošnjih vlasti. Mobilni telefon ne nosite, jer ćete morati da ga ostavite na aerodromu. A ako ste slučajno novinar, dodeliće vam i ličnu pratnju iliti kontrolora, u liku vladinog službenika.