Žrtva i nasilnik

Tuzni_patak:
Stalno bežanje od toga da postane žrtva , od čoveka stvara nasilnika.

То сам и ја приметила. Али пошто нећу да будем ни једно ни друго, покушавам да пронађем неки трећи пут. Чак и успевам понешто, али још не могу да кажем ништа конкретније о томе.

Али могу да кажем ово: кад год вам се чини да се вртите у зачараном кругу између двеју крајности, сетите се да је то привид, да постоји и неки трећи пут, и да је то вероватно онај прави излаз из ситуације.
 
Pošto vidim da ovo toliko banalno shvatate, hajde da ja objasnim šta sam mislio.
Iskreno , bez obzira što ću možda ispasti neko ko potcenjuje ostale.

Izreka važi upravo za ono u čemu se osoba plaši da će biti žrtva.
Pored fizičkog slučaja ispadanja žrtve, kad osoba iz straha da ne bude žrtva postaje nasilna i gruba,iz fobija, ovde ubrajam i ostale slučajeve.
Recimo emotivna žrtva.
Tu se osoba koja se plaši da će biti žrtva, ponaša toliko ograničeno i uslovljavajuće , netolerantno tako da postaje nasilnik prema svima sa kojima dolazi u dodir.

Razlika izmedju ovoga i onog klasičnog da nasilnik nastaje zbog osećanja ugroženosti je u nivou ispoljavanja, tj osvete.
Kada se javlja osveta , onda to svi primećujemo i kažemo da je strah stvorio nasilnika od osobe.
Ali pre toga , dok još nije osveta, to vidimo kao fobiju , paralizu osobe.
Medjutim ne vidimo taj slučaj kao nešto što ograničava naše ponašanje i samim tim vrši nasilje nad nama.To što se poziva na našu tolerantnost i razumevanje , ne čini ništa olakšavajuće kod ovakve situacije.
Ali i oni koji su izvršili samo korekciju ponašanja , ugradivši zakonitosti za koje smatraju da će ih spasiti da ne postanu žrtve, tom svom korekcijom vrše nasilje nad ostalima , prirodnima ili onima koji su spremni da igraju utakmicu bez obzira što se poneki igrač nekad i povredi, vrše nasilje nad onima koji su im bliski ili žele da im budu bliski.

E sad , meni se čini da je ovaj forum prepun ovakvih nasilnika, a ja čim skratim post , odmah budem banalizovan , promene mi kontekst, izokrenu ideju, ustvari prilagode je svojim ograničenim pravilima sagledavanja.I to im nije dovoljno , već osim toga , vrše i pritisak da se uopšte ne sreću drugačiji postovi , da im ništa ne kvari idilu potpunog razumevanja sveta-
A opet , kad god postavim neobrazloženu temu , uglavnom dobijam sirove odgovore , kao ispred neke pivare ili gradjevine u izgradnji.Mada upravo to i očekujem , i tada sam i zahvalan na sirovim reakcijama auditorijuma.
 
Ne razumeš kratku formu? Jesi li probao da čitaš Harmsa, Haiku... i tako još neke stvari na HA
Htedoh ja da napravim vic pa da tražim obrazloženje, al sam odustala.... što se nisi suzdržao, ispao bi kul...
I reci, za moju dušu, ako ti nije teško, na koji način je ovo izvrtanje tvoje originalne misli...?

parka:
stalno bežanje s leva vodi u desno.

P.S. Možeš da pišeš tolstojevski uvodni post...ne vredi... polovina ga i ne pročita... a svi već pišu šta god da im je na pameti...
 
Патак,

Ја сам ти озбиљно одговорила, али покушаћу поново. Поставићу ти питање:

Да ли је твоја мајка у односу на тебе била жртва или насилник? Или је пронашла онај "трећи" (и најбољи) начин?

А што се тиче игре "прогнитељ и прогоњени" -- о томе можеш да читаш баш код оног истог Ерика Берна кога сам ти већ једном препоручила ("Коју игру играш"). Књига је одлична, без све шале, поново ти је препоручујем. Веруј ми, нећеш се кајати што си потрошио време на њу.
 
Patak, po meni, dobro si to primetio.

Jedini nacin da od zrtve ne postane nasilnik je svesnost – jedino SVESNOST o sopstvenom strahu I njegovom uzroku moze da PREOBRAZI taj strah u nenasilnistvo.

Onaj koji se plasi treba da se zapita “ cega se ja toliko plasim? “ “ sta je najgore sto moze da mi se dogodi?”

Kad na to odgovori shvatice da I ako se dogodi najgore, opet moze da nadje razloge zbog kojih ce biti srecan u zivotu. To je svesnost.

Inace, ta pojava o kojoj pises, pretvaranje zrtve u nasilnika ima I ime u psihologiji – “ sindrom tiranina “

“Ko zeli da ubije svoga protivnika,neka razmisli da li ga upravo time ovekovecuje u sebi.”

Niche
 
Za modrunu : jesi ti odgovorila u smislu u kojem je bilo za očekivanje da si potpuno razumela o čemu pričam. Ali nisam hteo da te posebno pominjem.Jer eto parka se drži poštapalica (ja inače ne volim poštapalice , jer one su namenjene osobama i pojavama koje su očigledne svima, inače su više književni oblik , jer se u poštapalici autor trudi da što više kombinacija značenja sabije u višesmislenu rečenicu....Ona je u pravu za onaj osnovni smisao gde nas strah pretvara u nasilnike.

Za alles gut: Pa mislim da u onom trećem smislu koji sam naveo , kad osoba nema fobiju , već samo izvršava korigovano ponašanje ili neku drugu korekciju (kodeksa, komunikacije) tvoja ideja nema tačnost. Jer tu nije u pitanju fobija (to je drugi slučaj koji sam naveo ) i samim tim spoznaja fobije dovodi do težnje da nas ta fobija ne odvoji od sveta i okruženja.

Medjutim ja pričam o nečemu što nije fobija, što je jednostavno konformno ponašanje.
Koji mi primer pada na pamet, eto recimo svi znamo da je danas teško naći :
-zrelog muškarca,
-devojku koja poštuje porodicu više od ispunjenja svojih ličnih interesa
-nekorumpirane ličnosti
-nelicemere
-načitane i obrazovane osobe

Moj komentar je da svakom muškarcu ne treba više od jedne kompatibilne ženske osobe i svakoj ženi ne treba više od jedne kompatibilne muške osobe.

Medjutim promenom ponašanja da bi se sprečili razni "padobranci" da pokvare raspoloženje, povrede osobu, osim što se u nekim situacijama sprečavaju i oni koji bi bili potpuno kompatibilni (obrazloženje čuveno da On mora da bude uporan, ona jednosmerna , jednosmislena , očigledna ne pije vodu i upravo je primer nasilništva o kome govorim) ,
u drugim situacijama dovodi do nasilništva nad okolinom koja nije u većinskom , mediokritetskom , stereotipnom shvatanju i upravo ga procesom "na istu pobudu doći će do istog odgovora" saterujemo da postane mediokritetski , bilo samo u tom slučaju , bilo uopšte .

Jedini stvarni lek vidim u doslednosti sebi i ne plašenja od prikazivanja sebe onakvim kakav jesi.
Jer onda nema ni fobija, svaka povreda i ritual gde smo ispali žrtva ne biva fatalno shvaćen, već shvaćen na način "svako ko radi , taj i greši , svako ko trči , taj i padne" i pretvoreni u fenixa , ne postajemo nasilnici (ni zbog promene koje je na nama izazvala sredina i konformno , ni zbog straha da ne budemo pobedjeni i povredjeni , a ni zbog osvete i prethodnih padova i bola).

Tako ne "gubimo svoj život" ni zbog osvete, ni zbog paralize i straha , a ni zbog "gubljenja svog sna i svoje duše".

Kraći nisam mogao da budem, haiku na patkov način.....
 
Za eldariona:
Zašto ne smeju, pitao sam se....
Tačno je da je slabost to što ih tera ka društveno prihvaćenom , ali i njihova neispoljenost, njihova glad za priznanjem , za osećanjem lične vrednosti.
Nekad i sad: Nekad si mogao u rock okruženju da odsviraš Ofra Hazu i da ne čuješ komentare isključivosti, nekada su ljudi razlikovali sportska odela od odela, i mogao si da nosiš patike (ne sve) uz sportsko odelo , a da te ne prozivaju....iz neznanja.
Ali nije poenta u neznanju već u tendenciji da se sve odmah podvede pod poznat teren , ušemljen ili ne, In ili Out, faca ili jadnik....
Sve su to oblici nasilja koje prouzrokuje ili fobija, nesigurnost ili frustracija i pojačani konformizam, jer se u pripadnosti dodaje osećaj koji daje veći unutrašnji doživljaj snage.

E baš zbog takvih , koji su (pomenuti lenjivci ispred seoske prodavnice koji kategorizuju sve i najači su borci galaksije ako im neko opovrgne procenu, zavladali ili kao političari ili kao ljudi na položaju ili kao njihova deca i zauzeli veći deo prostora i fizičkog i duhovnog u Srbiji , javlja se rezultat, da oni ljudi koji su svesni revanšizma i zlobe od strane takvih, primaju na sebe "cigansku" strategiju imam šator i u šatoru dvorac,nemo mene ja sam ti kost i koža u odnosu na komčiju peru.
 

Back
Top