Citati...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Svako ljudsko biće živi svoju sopstvenu želju; ona čini dio njegovog blaga i, iako je emocija ta koja mnoge može da otjera, obično privlači onoga koji je voljen. To je emocija koju je moja duša izabrala, i toliko jaka da može da se proširi na sve i svakoga oko mene. Svakog dana biram istinu sa kojom ću živeti. Pokušavam da budem praktična, efikasna, profesionalna. Ali bih voljela da mogu da izaberem, uvijek, želju kao moju saputnicu. Ne iz obaveze, niti da ublažim samoću svog življenja, već zato što je to lijepo.

Koeljo
 
Jednostavnost.jpg
 
PAORSKE BALADE

S proleća, početkom maja, izvi se jedna grana na ruži kraj staze. Pobeže ostalim granama iz grma, i pre svih grana, na svom vrhu, zametnu pupoljak koji se isticao svojom veličinom, gustinom latica koje je zametnuo i ljubomorno ih čuvao, do rascvetavanja.

Najzad, pomolile su se tamno crvene, latice, čija se boja menjala u zavisnosti od ugla pod kojim se u njih gleda. Bio je tu čitav niz nijansi crvene.
Kada je vetar ne njiše, na tananoj dršci, na kojoj se šepurila zarekao bih se da je “tronovao” cvet karmin, crvene boje. Onda ga vetar pomiluje, pomeri levo i desno i on, poput kaleidoskopa, počne da menja boju, pa je slično ljubičastom, pa onda bivao crnih rubova, već sledećeg trena bile su to latice od crvenog somota.

Sedeo sam na terasi i sa uživanjem gledao igru vetra, svetlosti i ružinog cveta, kralja svih cvetova, u kojem je, uvek cvet, pobeđivao.
Sa puno umešnosti, je znao da se izmigolji, i uvek zauzme najbolju pozu, kako bi pokazao svu svoju lepotu.

Još dok joj je drška “pobegla” od ostalih grana, i kada je pupoljak počeo da se puni sa više žara od ostalih pupoljaka, cvet sam namenio tebi.
Sanjao sam, da ćeš me ti pozvati, “kao nekada”.

Ja ću odrezati cvet, i poneti ga tebi na dar, žudeći za tvojim poljupcima, kretnjama i uzdasima, kojima si me, u tim prilikama, darivala.
Nikada nisam sa sigurnošću ustanovio da li je bilo više latica na cvetovima, koje sam ti donosio, ili slasnih poljubaca koje sam od tebe dobijao.
Nikada to nisam brojao, a sada sve manje imam priliku da to učinim.

Telefon, je ostajao nem. Pozivao je sve ređe i ređe, i …
Ostalo mi je nadanje, da će bar još jednom pozvoniti…
Danas sam prošao stazom, pokraj ruža. Čekajući da ga uberem onaj, predivni cvet, “pretvorio se” u ogroman šipak.

“Kakav cvet takav i plod”, pomislio sam. Crven sa ostacima zametka na vrhu, sa malom drškom, na kojoj je stajao.
Ubrao sam ga.

Bila je to ruža, tebi namenjena. Čekala je da me pozoveš, pa da ti zamiriše u punom sjaju.

Čekala…, čekala i ne dočekala.
Pretvorila se u šipak, u “tvoj zaborav”.

Kako da te zaboravim, kada je i „tvoj zaborav” prekrasan, rekao sam ti pružajući ti ga.

Nasmejala si se. “Od ovoga se kuva ukusan čaj”, odgovorila si.
Naravno da je ukusan, potvrdio sam, jer je u mnoštvu koštica koje u sebi čuva, sakupio sve slasti nedočekanih poljubaca, sve rose koje sam budan dočekao, svu strast, koja se ne stišava…

U tvom pogledu nazreo sam, slike zajedničkih trenutaka, nedosanjane snove i neostvarene želje.

Sreća me obuzme.

Pravo je blago posedovati nečiji “zaborav”.
Posedovati “zaborav”, znači, imati sećanja.
Nečija ili na nekog.
Ja imam i jedno i drugo.

Dragan Džigurski

ruza3.jpg
 
Upoznaćemo sami sebe onda kada otkrijemo sopstvene granice i to je bilo tačno. Ali i pogrešno, pošto nije važno samo ono što znamo o nama samima, ljudsko biće nije stvoreno samo da bi tražilo mudrost, već i da bi oralo zemlju, čekalo kišu, sijalo žito, skupljalo usjeve, peklo hljeb. Ja sam dvije žene: jedna koja želi da ima svu sreću ovog svijeta, strast, avanture koje život može da ponudi. Druga želi da bude robinja rutine, porodičnog života, stvari koje mogu biti planirane i ispunjene. Domaćica sam i prostitutka, obje žive u istom tijelu, jedna boreći se protiv druge. Susret žene sa sobom je igra koja može da ima ozbiljne posljedice. Božanski ples. Kada se susretnemo, dvije smo božanske energije, dva univerzuma koja se sudaraju. Ukoliko susret nema potrebnu referencu, jedan univerzum uništava drugi.

Koeljo
 
Samo hoću da primetim , radi ublažavanja muke u našem budućem radu , da bavljenje mišljenjem , bilo kako ono moralo biti alanizirano , predstavlja jedan zanosan posao , i da ne postoji neprijatelj mišljenja tako smrtonosan kao shto je lažna jednostavnost . Putovanje , bilo po mentalnom , bilo po fizičkom svetu , predstavlja zadovoljstvo , i dobro je znati da , bar u mentalnom svetu , postoje prostrani predeli koji još nisu potpuno ispitani .

Bertrand Rasel
 
Svako odlučivanje između dve stvari je glupost.
Treba da živiš tako da ne dođeš u situaciju da moraš da odlučuješ.
Najveća greška uopšte i jeste sebi dopustiti da se bude u toj situaciji.
Ostalo više i nisu greške, već posledice prvog koraka koji sa sobom
nosi čitav niz daljih grešaka nad kojima više nemaš moć.
Milena Jesenska
 
Čovjek je nerazuman, nelogičan i sebičan
NIJE VAŽNO. VOLI GA!

Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima
NIJE VAŽNO. ČINI DOBRO!

Ako ostvariš ciljeve svoje, naći ćeš lažne prijatelje i iskrene neprijatelje
NIJE VAŽNO. OSTVARUJ CILJEVE SVOJE!

Dobro koje činiš sutra će biti zaboravljeno
NIJE VAŽNO. ČINI DOBRO!

Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim
NIJE VAŽNO. BUDI ISKREN I POŠTEN!

Ono što si godinama stvarao u času bi moglo razrušeno biti
NIJE VAŽNO. STVARAJ!

Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći
NIJE VAŽNO. POMAŽI IM!

Daješ svijetu najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima
NIJE VAŽNO. DAJ NAJBOLJE OD SEBE
 
"U samoći čoveku se otvara put u sopstvenu dubinu, i ako on uspe da siđe u nju bez straha i zaziranja, vratiće se obogaćen na površinu, i tek tada, kada je otkrio svoje Ja, imaće otvoren i pravi put prema bližnjem, prema Ti."
Vladeta Jerotić
 
Bilo je nekada jedno doba, kada su se oba pola nalazila u jednom telu. Onda ih je priroda razdvojila u dva organizma, pa danas svaki, ovako razdvojeni deo oseća sebe samo kao polovinu i žudi za spajanjem i dopunom... želja i traženje za celinom zove se ljubav.
Franulin
 
Kad god posmatramo neki novi oblik zivota u njegovom nastajanju,nama pada u oci najpre ono sto je u suprotnosti sa nasim navikama,ukusom i shvatanjima,ono sto nas odbija i sa cim ne mozemo da se slozimo.A tek docnije uspevamo da uocimo sve ono sto je razumno i korisno i sto tu novost cini opravdanom i neizbeznom.
Ivo Andrić
 
Postoje tri vida slobode: sloboda od brutalnih sila prirode;
sloboda od ljudi tiranina i sloboda od sebe samog.
Prva sloboda se postiže kroz nauku i znanje, druga kroz politiku i silu
a treća pročišćenjem duha i tela.
 
Vrela manija
Brutalna ko ostrica
Prava havarija neka nestane tiranija
Tamanim ja i uvek bicu prvi
Tako mi Srca i Krvi sve cu da vas smrvim
Jedna Srpska suza hiljadu na kolena
Radjaj se Srbijo
Zivela Srbijo
Srbija Srbima
Za sve koji je vole
:ceka:
 
Poslednja izmena:
'Tajne su kao device, s njima se mora nežno...
Bilo bi tako slatko naprosto im strgnuti bluzicu, a opet, čarolija je potpuna tek ako ih pustiš da
se sramežljivo otkriju same...'

Đorđe Balašević
 
'Eto. Pala noć, a nisam se zaljubio?
Obično se te stvari porede sa hemijom, ali ovog puta se radilo o čistoj fizici, za promenu? Da
bi se nešto moglo napuniti, prethodno se, naime, mora i isprazniti, u tome je sva nauka...'

Balašević opet
:D
 

"Svaki nagon koji nastojima da prigušimo neprestano kljuca u mislima i truje nas. Tijelo griješi jednom i onda je s grijesima završeno, jer je delanje način pročišćenja...Jedini način da se čovek otarasi iskušenja jeste da mu popusti."

Oskar Vajld-Slika Dorijana Greja
 
Poslednja izmena:
Nekada si imao strasti, i nazivao si ih zlima…ali, sad, imaš samo vrline – one su izrasle iz tvojih strasti.
Nekada si imao divlje pse u podrumu, ali si ih preobrazio u umilne psiće.
Od svojih otrova svario si svoj melem, pomuzao si kravu svoje tuge – sada piješ slatko mlijeko.
Ako imaš sreće, imaš jednu vrlinu i ništa više – tako ćeš lakše preći preko mosta.
Odlika je imati mnoge vrline, ali težak je to usud.
Gle, kako tvoja vrlina žudi za najvišim, ona želi cijeli tvoj duh, ona želi svu tvoju snagu gneva, mržnje i ljubavi.
Ljubomorna je svaka vrlina na drugu, a strahovita je stvar ljubomora.
Koga opkoli plamen ljubomore, taj na kraju, poput škorpije, protiv sebe samog okreće svoju bodlju.
Čovjek je nešto što mora biti prevaziđeno, i zato treba da voliš svoje vrline – jer od njih ćeš na kraju propasti.
Zar nikada dosad nisi vidio neku vrlinu kako sama sebe opanjkava, podbada, grize? Sigurno jesi

Niče
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top