Abortus i Daunov sindrom

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Manja

Aktivan član
Poruka
1.211
Kada bi lekar utvrdio da nosite bebu koja ce najverovatnije imati Daunov sindrom, da li biste se odlucile na prekid trudnoce ili biste ipak zadrzale bebu? Vazi i za muskarce, kada bi se ispostavilo da Vam zena ceka takvo dete, kakav bi bio Vas stav?
Upravo sam pogledala emisiju u kojoj se suceljavaju misljenja da:
-bi zadrzali dete, jer niko nema pravo da odlucuje o novom zivotu, jer ta deca danas zive mnogo kvalitetnije i uz brigu i edukaciju se ukljucuju u drustveni zivot,...
-su za prekid trudnoce jer ne zele taj problem u zivotu, u zivotu tog deteta, ostalih clanova porodice..
..razlozi i za i protiv bili su raznovrsni...
A vi, sta kazete?
 
Izuzetna tema, izuzetno pitanje... Zaista je tesko odluciti kad je u pitanju ovako ozbiljna stvar, jednostavno radi se o izuzetno teskoj bolesti, i neka odluka se mora doneti... Sta god da odgovorim zvucace smesno, kao sto je receno dijapazon odgovora moze biti jako sirok i razliciti ljudi bi razlicito odlucili... Naravno, opet se mozemo vratiti antagonizmu savremenog doba i svetih otaca- odnosno antagonizmu izmedju modernog coveka i samog Boga(mozda zvuci grubo) ili stava crkve... Dakle, sve se svodi na odluku individua, njihove zajednice(braka), i to je ono najlepse sto postoji u ovoj nesreci- slobodna volja da se postupi ovako ili onako... Sta god uradili, ja te ljude ne bih osudio... Ali u glavi nekih ljudi se javlja sledeca dilema: ubiti ili ne ubiti...
 
Posto nemam dece niti sam ikad bila u drugom stanju moj stav iznosim samo na osnovu logike i teroije, tako da bi moj izbor definitivno pao na prekid trudnoce. Mozda jeste surovo "ubiti" takav fetus, ali mi se cini da je jos surovije svesno i namerno ostaviti u zivotu bice koje se definitivno nece izleciti, a mozda bude i svesno toga da je razlicito, pa svoj kratki zivotic provede u teskoj patnji.
 
život je pun razočaranja, bez obzira na to koliko se trudili da ih izbegnemo ili
ignorišemo, ona će se dešavati.
zato ne treba nikoga da grize savest zbog onih razočaranja koje
osujetimo.
bez namere da se uplićem u onu beskrajnu raspravu između
onih koji misle da je abortus ubistvo i onih koji ga smatraju za lično pravo,
hoću da kažem da svako ima pravo na zdrav život.
i hoću da stavim akcenat na porodicu u kojoj treba da živi
bolesna(genetski poremećena) jedinka.
šta se dešava sa socijalnim, emotivnim i zdravstvenim stanjem
takve porodice ?
o tome treba razmišljati.

ovde se suprotstavlja sa jedne strane nerođena genetski poremećena jedinka sa svoja 2 ili 3 meseca ćelijske deobe i sa druge strane zdrav život jedne cele porodice.

gledano ovako mislim da je odgovor jasan.
 
mojoj sestri od tetke se to dogodilo.posto je muz svesteno lice,a i ona veliki vernik,odlucili su protiv saveta lekara da iznesu trudnocu do kraja.ja sam apsolutno protiv abortusa,ALI...moj rodjeni brat je bio autista.umro je u 24 god.njegov zivot je bio pakao,nas zivot je bio pakao.ucinila sam sve da sestru ubedim da na vreme pobaci,ali njihova vera,ili zelja je bila jaca.na srecu ili na zalost,imala je spontani pobacaj u sestom mesecu i izgubila bebu.kao da se sam bog sazalio i postarao za sve.
 
Ja mogu samo da kazem da se moj stav po tom pitanju promenio od kao sam bila trudna.
Ranije sam bila ubedjena da bih bez razmisljanja prekinula takvu trudnocu, medjutim sada mi se cini da bih jako tesko donela tu odluku i ako bi se najverovatnije odlucila na prekid ali mnogo,mnogo teze nego sto sam ranije mislila.
 
lilihip86:
ja bih svakako prekinula trudnocu.Zivotni vek dece sa Down-sy je 16 godina maksimalno.Lakse bih se pomirila sa tim da ga izgubim u pocetku trudnoce nego sa 16 ili manje godina.

Ko ti je rekao ovo za životni vek?
Zive, prosecno do 40-45 -te godine....a i ne moraju biti uopste naporni, jer imaju zadovoljavajucu inteligenciju ( mogu se obuciti za lakse poslove).

Sto se teme tice, ne bih zadrzala detesa registrovanom anomalijojm ni tog, a ni bilo kogdrugog tipa. Surovo, ali priznajem, ne bih mogla da se nosim s tim kroz zivot.
 
Sigurno bih se odlucila za abortus.Iako sam mozda protiv takvog cina(sem naravno u nekim izuzetnim situacijama)kada bih znala da cu roditi dete koje ce biti mentalno zaostalo,prvo bih pomsilila da li sam ja spremna da to iznesem,a druga stvar je ko bi brinuo o mom detetu kada mene ne bude bilo!?Braca,sestre,rodbina........Da li bi?Mozda bi bio greh oduzeti nekom zivot,ali kakv bi mu zivot bio.Istina je da postoje laksi i tezi oblici bolesti.Ima ljudi sa Daunovim koji mogu da brinu o sebi,koji mogu da se osposobe za zivot,ali ima i onih koji su potpuno zavisni od nekog drugog.A kada je neciji zivot u pitanju nema rizika tog tipa,kao valjda ce biti sposobno bar za ono osnovno..........
 
ManjaAtina:
Kada bi lekar utvrdio da nosite bebu koja ce najverovatnije imati Daunov sindrom, da li biste se odlucile na prekid trudnoce ili biste ipak zadrzale bebu? Vazi i za muskarce, kada bi se ispostavilo da Vam zena ceka takvo dete, kakav bi bio Vas stav?
Upravo sam pogledala emisiju u kojoj se suceljavaju misljenja da:
-bi zadrzali dete, jer niko nema pravo da odlucuje o novom zivotu, jer ta deca danas zive mnogo kvalitetnije i uz brigu i edukaciju se ukljucuju u drustveni zivot,...
-su za prekid trudnoce jer ne zele taj problem u zivotu, u zivotu tog deteta, ostalih clanova porodice..
..razlozi i za i protiv bili su raznovrsni...
A vi, sta kazete?

Ne znam, sta bi uradila i ne dao Bog, da se nadjem u takvoj situaciji, da saznam. Znam neke slucajeve, kad je postojala jaka sumnja na DS, pa se rodilo normalno dete, tako da verujem, da bi odluka bila jako jako teska.

Samo bi da komentarisem tvoju recenicu (boldovanu). Kome zena ceka dete? Samo zena ceka dete? Izvini ali alergicna sam na takve recenice. To ispada kao da je zena vlasnistvo muskarca i da njemu ceka dete. Bljak!
 
Чоколадице, па тако се каже:''Муж ми ради у тој и тој фирми''...што не значи да муж МЕНИ ради нити да је он моје власништво, него да је то МОЈ муж....или '''Жена вам је мало пре прошла овуда...'' Што не значи да је жена ВАМА прошла, него да је то ВАША жена...

....Извињавам се, само језичка напомена...

Што се саме теме тиче.... Тешка дилема... Зависи у ком месецу трудноће бих била....зависи како бих се тада осећала.... Тешко је сад нагађати....

Оно са чиме се у принципу слажем је ово:
i hoću da stavim akcenat na porodicu u kojoj treba da živi
bolesna(genetski poremećena) jedinka.
šta se dešava sa socijalnim, emotivnim i zdravstvenim stanjem
takve porodice ?
o tome treba razmišljati.

ovde se suprotstavlja sa jedne strane nerođena genetski poremećena jedinka sa svoja 2 ili 3 meseca ćelijske deobe i sa druge strane zdrav život jedne cele porodice.
 
ovo je stvarno teska tema i teska bi bila odluka.neznam kako bi odlucila, sad mislim da bih abortirala, ali kad bi nedaj boze bila u toj situaciji da moram odluciti, neznam da li bi isto mislila. ali mislim da je bolje da nedonosim dijete na svijet za koje znam da ce cijeli zivot patiti. sama bi sebe krivila kad bi gledala to dijete kako boluje i pati i pitala se zasto sam mu to ucinila.tesko je odluciti se za abortus ai bi bilo jos teze gledati dijete koje si vec godinama odgajo, kako umire.moja mama kad je bila trudna sa bratom reki su joj da ga ocisti, jer ce cijeli zivot biti mentalno poremecen, nepokretan, pa su govorili da ima srcanu manu i ako se uopste rodi da nece dugo zivjeti, i nema sta joj nisu sve rekli, ali moji su se roditelji odlucila da ga ostave, rekli su toliko su ga dugo zeljeli i kakov god da bude, to je njihovo dijete i voljet ce ga i paziti kao da je zdrav. na kraju se rodio potpuno zdrav, i kazu da sebi nikad nebi oprostila da ga je abortirala. mislim, ni doktori emogu uvijek biti sasvim sigurni.
 
pa dobro i ja znam ljude chijim je roditeljima recheno da cje dete imati ds, a opet su rodjeni zdravi pravi, chak je jedan izrazito pametan dechko....
al to je bila medicina pre 20-30 godina.... danas se u zhivotu odrzhavaju bebe velichine shake i manje... neke od njih budu normalne.... ok i to je nova medicina.. ko zna kako cje se ta deca razvijati u recimo pubertetu?
al da meni neko danas kazhe da cje mi dete chitav zhivot biti ovisno o nechiju dobru volju....
ne znam....
znam opet sluchajeve koji su posle jednog abortusa za stalno ostali neplodni....
ja sam bila jako bolesna kao mala i dan danas taj period smatram muchenjem... i jako dugo sam se nosila (a i danas) sa krajnje napornim zdravstvenim problemima.... opet kako je to uticalo recimo na moju sestru? ili moju mamu?
pa i na moj zhivot danas.... ja ne znam smem li se usuditi da ostanem u drugom stanju.....
razvija se to u neverovatnim srazmerama....
kako ja da znam da li cju morati da primim recimo hormonske injekcije za vreme trudnocje? ne mogu... ok vecjina ljudi prebrodi sve to bez problema.... al ja sam ih sa 6 primala dva puta dnevno da bi ostala zhiva.....
ok mozhda necje i recimo da sve bude u redu..... i ono ne mora da ima ds... dovoljno je da nasledi astmu... sasvim dovoljno da ima tezhi oblik astme pa nije malo... a da ne govorim o srchanim oboljenjima..... to je bre napor.... ako nishta stres bi me ubio..... moja mama nije spavala dok sam ja bila beba..... dok se ne onesvesti.... miss'm
ds chesto prati josh koja bolest.... dokazano je da kod svakog pobachaja neshto nije bilo u redu s bebom.... prirodna selekcija....
e sad zahvaljujucji nekim danashnjim gedzhetima mi treba da se igramo boga i odluchujemo o nechijoj buducjnosti.....
ne bih..... ja radije ne bih....
niti znam da cju ja vechno biti tu da vodim rachuna o tom detetu.. niti se mogu pouzdati u sebe da cju biti u stanju.....
a opet... miss'm zamisli zhivot u bolnichkoj postelji.... kako neko mozhe to pozheleti svom detetu?
ok ne kazhem da svi oni imaju teshke bolesti... ali u konkretno mom sluchaju dete ima isuvishe velike predispozicije za tako neshto.... i ja bih abortirala bez rezerve....
 
Jednog leta upoznala sam jednu Tinu devojcicu sa daunovim sindromom.Sa njom niko nije radio rodjena je u malom mestu pa je bila predmet malogradjanskih komentara i pogleda.I mama i tata su joj umrli cuvala je baka brat koji je bio stariji od nje nije bas mnogo obracao paznju na nju.Mnogo sam je zavolela .Pitanje je jako tesko i ne bih zelela da moram da biram.
 
ovde kod mene nije dozvoljen abortus, a ima jako puno dece koja se radjaju sa poremecajem

i da mogu ne bih abortirala...... moje dete je moja sreca i muka i nista mi nije tesko za njega

razmisljala sam puno o tome dok sam bila u bolnici... i sigurna sam u svoj stav
 
Ma daj, cokoladice, ta recenica uopste nije bila u kontekstu u kojem ti mislis. Mozda je umesto "ceka" trebalo da napisem "nosi",..u svakom slucaju, naravno da ne mislim da samo zena ceka dete. U tom slucaju me ne bi ni zanimalo misljenje oceva, zar ne?

Ja sama nisam odgovorila na ovu temu. Ranije sam mislila da bih sigurno prekinula takvu trudnocu. Ali..trenutno sam trudna, a kad smo bili da uzmemo rezultate tog testiranja, molila sam Boga da sve bude u redu, i da ne budem u situaciji da odlucujem..i tada sam se osecala vise kao da bih bebu zadrzala. Sve je, srecom, u redu.
A ja jos uvek nisam nacisto sa tim sta bismo bili odlucili da nije.
 
Ako savremena nauka daje mogucnost da se takav genetski premecaj na vreme otkrije rade se genetske analize (ne verujem u stat. metode duble i triple testa, samo u amniocentezu), gleda se razvoj nosne kosti ui debljina vratnog nabora na ultrazvuku, pa to je strasan napredak jer daje izbor, surov ali ipak izbor. Zivot deteta sa takvim poremecajem je vrlo predvidiv, nema leka, i porodica ne moze da se pravi da to nije nista, da se ide dalje, da je sve super. Nista nije super i nikom nije dobro. Moj odgovor je abortus i muz bi bio istog stava, teska srca, ali ta to nije nista sa tezinom na savesti da znas da nosis dete sa DS i da mu svesno nastavljas patnju ostavljajuci fetus u zivotu. I detetu i celoj porodici.
 
Tesko pitanje. Imam hvala Bogu dvoje zdrave i prave dece, ali mislim da kada bih tokom trudnoce saznala da cu roditi dete sa DS, prekinula bih trudnocu. Tu je bezbroj pitanja, ko bi se brinuo o detetu ako se meni i muzu nesto dogodi, kako bi mi bilo da ga izgubim kad bi imalo recimo 20 godina, strasno, da li bih bila u stanju da se brinem o takvom detetu, koliko bi ono samo patilo sto je razlicito i drugacije..... ne znam. Neko je gore pomenuo da je bolje da ga izgubim dok ga jos ne vidim. S jedne strane nemamo pravo da oduzimamo nerodjeni zivot, a s druge da li imamo pravo da radjanjem osudimo dete na patnju i relativno kratak zivotni vek? Divim se roditeljima koji to mogu i podnose, ja ne bih mogla.
 
Stvar je teska ali mislim da je bolje prekinuti trudnocu nego doneti svesno takvo dete na svet i upropastiti zivot sebi i porodici.
Nazalost komsinica je imala takvu situaciju. Jedno dete je izgubila zbog neke infekcije u petom mesecu trudnoce. Posle dve godine ostala je u drugom stanju, amniocentezom otkriveno je da dete ima neki genetski poremecaj i prekinula je trudnocu.
Amniocenteza se radi relativno kasno, to su vec vece bebe pa to mozda dodatno otezava situaciju. Ne zelim nikome da bude u takvoj situaciji.
 
Ako vam ,na primer, neko da pravo izbora kako cete umreti:
Da li bi izabrali da umirete dugo, bolno, stalno uzimajuci lekove i gledajuci kako se vasi najmiliji muce sa vama ili bi izabrali da umrete od mozdanog ili srcanog udara ?
A nekako razmisljam da ono sto zelis sebi treba da zelis i drugima, pogotovo ako ti je taj neko drugi drag kao sto je dete. Prema tome, sigurno da nije laka odluka abortus, pogotovo u kasnijim mesecima trudnoce, ali ja mislim da bi se u takvoj situaciji odlucila upravo za tu intervenciju.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top