- Poruka
- 587
Da se ne zaboravi ko je plaćao, a ko ratovao
Kada je hrvatska vojska u decembru 1994. praktično bila poražena, MPRI je reorganizovao i naoružavao hrvatske vojne snage i rukovodio operacijama Bljesak i Oluja u zapadnoj Slavoniji i Krajini.
Kad god čovek malo zagrebe po površini sukoba u bivšoj SFRJ, otkrije nešto novo. "Otisci prstiju" stranih organizacija i firmi preko kojih se vode međunarodni ratovi vidljivi su svuda. Sada je samo letimičan pogled na situaciju na Balkanu dovoljan da se uoči kako su te "vojske" i dalje veoma aktivne i u regionu i na našoj teritoriji. Pogotovo na Kosovu.
Upoznavanje sa terenom na Balkanu započeli su u Hrvatskoj i Bosni tokom 90-ih, obučavajući njihove vojnike, davali podršku u naoružanju i posmatrali sa strane kako se rat odvija.
Privatne firme kao što su MPRI, Blackwater, and ArmorGroup, koji su prisutni u području svakog većeg sukoba na planeti, sačinjavaju jezgro grupe za "mirovne" misije, operacije ili kako god da se danas nazivaju.
MPRI je - kako piše u njenoj reklamnoj brošuri - "najveća korporacija vojnih stručnjaka na svetu." U njoj je zaposleno oko 160 ljudi, a oko 2.000 penzionisanih generala, admirala i drugih oficira je na raspolaganju.
Kada je hrvatska vojska u decembru 1994. Godine praktično bila poražena, MPRI je reorganizovao i naoružavao hrvatske vojne snage i rukovodio operacijama Bljesak i Oluja u zapadnoj Slavoniji i u Krajini.
Demobilisani američki general Ričard Grifit, zaposlen u MPRI, je organizovao i upravljao brigadama hrvatske vojske tokom operacije čišcenja Krajine od Srba 1995. i zbog uspešnog ishoda ga je odlikovao (pokojni predsednik Hrvatske) Franjo Tuđman.
Grifit je tokom operacije Oluja sarađivao sa dvojicom bivših oficira JNA, kosovskim Albancima Agimom Čekuom i Gzimom Ostrenijem, u to vreme "plaćenicima hrvatske vojske".
"U leto 1995. Godine navijao sam za Hrvate. Embargo na isporuku oružja nismo oštro sprovodili. Dopustili smo jednoj privatnoj (američkoj) firmi da poboljša kvalitet hrvatskih oružanih snaga" bile su reči Bila Klintona.
Jula 1996. godine predsednik Klinton je objavio početak programa "Opremi i uvežbaj", kojim će se trenirati i opremiti vojnici Vojske Federacije BiH, stvorene krajem 1995. godine u Dejtonu.
"Cilj ovog programa je pomoći BiH da se može sama odbraniti, čime bi se doprinelo stabilnosti i sigurnosti u tom delu Evrope. Uverio sam se da je bošnjačka strana ispunila naša traženja kada su strane (islamske, op. a.) snage u pitanju, kao i odnosi s Iranom. Međunarodni program obuke i opremanja Vojske Federacije BiH odmah će početi kada predstavnici Federacije BiH i američke firme MPRI potpišu ugovor. Sjedinjene Države će osigurati opremu i vojne potrebe u vrednosti od 100 miliona dolara. Mi ćemo Vojsci Federacije BiH dati osobno naoružanje, municiju, tenkove, oklopna vozila, helikoptere..., a stručnjaci iz MPRI-a će trenirati oficire i vojnike Armije BiH i HVO-a, koji sada čine Vojsku Federacije BiH."
MPRI nije jedina privatna vojna firma koja je bila ili još jeste aktivna na području bivše Jugoslavije. Prema nekim saznanjima, DynCorps je obezbedio američki kontingent Kosovske verifikacione misije OEBS-a u jesen 1998. godine. Navodno su od 200 posmatrača 150 bili saradnici ove firme.
Postoji još dodirnih tačaka. Agim Čeku (bivši general Hrvatske vojske) je u dugoročnom odnosu sa MPRI, a počeo je da saradjuje sa njom tokom 1995. Godine u planiranju operacije Oluja, tako da njihovo pojavljivanje na Kosovu i veza sa Čakuom nimalo ne čudi.
"Kada možete unajmiti ljude da idu u rat za vas, tada se nitko ne buni i nema političkih napetosti" rakao je jedan američki pukovnik.
Istina se kupuje po katalogu, naručuje se rat potrebnog obima, instalira se vlast po želji, i svega ima samo treba da se plati. Svako zna da onaj ko želi da iznajmi generala treba da se obrati korporaciji MPRI (čiji se glavni štab nalazi u Aleksandriji, u državi Virdžinija). Ali, ko je na Balkanu kupovao i prodavao, trgovao tuđim životima i našom nesrećom? Zna se, ništa nema džabe, sve će se to već nekako naplatiti.
Balkan info
Kada je hrvatska vojska u decembru 1994. praktično bila poražena, MPRI je reorganizovao i naoružavao hrvatske vojne snage i rukovodio operacijama Bljesak i Oluja u zapadnoj Slavoniji i Krajini.
Kad god čovek malo zagrebe po površini sukoba u bivšoj SFRJ, otkrije nešto novo. "Otisci prstiju" stranih organizacija i firmi preko kojih se vode međunarodni ratovi vidljivi su svuda. Sada je samo letimičan pogled na situaciju na Balkanu dovoljan da se uoči kako su te "vojske" i dalje veoma aktivne i u regionu i na našoj teritoriji. Pogotovo na Kosovu.
Upoznavanje sa terenom na Balkanu započeli su u Hrvatskoj i Bosni tokom 90-ih, obučavajući njihove vojnike, davali podršku u naoružanju i posmatrali sa strane kako se rat odvija.
Privatne firme kao što su MPRI, Blackwater, and ArmorGroup, koji su prisutni u području svakog većeg sukoba na planeti, sačinjavaju jezgro grupe za "mirovne" misije, operacije ili kako god da se danas nazivaju.
MPRI je - kako piše u njenoj reklamnoj brošuri - "najveća korporacija vojnih stručnjaka na svetu." U njoj je zaposleno oko 160 ljudi, a oko 2.000 penzionisanih generala, admirala i drugih oficira je na raspolaganju.
Kada je hrvatska vojska u decembru 1994. Godine praktično bila poražena, MPRI je reorganizovao i naoružavao hrvatske vojne snage i rukovodio operacijama Bljesak i Oluja u zapadnoj Slavoniji i u Krajini.
Demobilisani američki general Ričard Grifit, zaposlen u MPRI, je organizovao i upravljao brigadama hrvatske vojske tokom operacije čišcenja Krajine od Srba 1995. i zbog uspešnog ishoda ga je odlikovao (pokojni predsednik Hrvatske) Franjo Tuđman.
Grifit je tokom operacije Oluja sarađivao sa dvojicom bivših oficira JNA, kosovskim Albancima Agimom Čekuom i Gzimom Ostrenijem, u to vreme "plaćenicima hrvatske vojske".
"U leto 1995. Godine navijao sam za Hrvate. Embargo na isporuku oružja nismo oštro sprovodili. Dopustili smo jednoj privatnoj (američkoj) firmi da poboljša kvalitet hrvatskih oružanih snaga" bile su reči Bila Klintona.
Jula 1996. godine predsednik Klinton je objavio početak programa "Opremi i uvežbaj", kojim će se trenirati i opremiti vojnici Vojske Federacije BiH, stvorene krajem 1995. godine u Dejtonu.
"Cilj ovog programa je pomoći BiH da se može sama odbraniti, čime bi se doprinelo stabilnosti i sigurnosti u tom delu Evrope. Uverio sam se da je bošnjačka strana ispunila naša traženja kada su strane (islamske, op. a.) snage u pitanju, kao i odnosi s Iranom. Međunarodni program obuke i opremanja Vojske Federacije BiH odmah će početi kada predstavnici Federacije BiH i američke firme MPRI potpišu ugovor. Sjedinjene Države će osigurati opremu i vojne potrebe u vrednosti od 100 miliona dolara. Mi ćemo Vojsci Federacije BiH dati osobno naoružanje, municiju, tenkove, oklopna vozila, helikoptere..., a stručnjaci iz MPRI-a će trenirati oficire i vojnike Armije BiH i HVO-a, koji sada čine Vojsku Federacije BiH."
MPRI nije jedina privatna vojna firma koja je bila ili još jeste aktivna na području bivše Jugoslavije. Prema nekim saznanjima, DynCorps je obezbedio američki kontingent Kosovske verifikacione misije OEBS-a u jesen 1998. godine. Navodno su od 200 posmatrača 150 bili saradnici ove firme.
Postoji još dodirnih tačaka. Agim Čeku (bivši general Hrvatske vojske) je u dugoročnom odnosu sa MPRI, a počeo je da saradjuje sa njom tokom 1995. Godine u planiranju operacije Oluja, tako da njihovo pojavljivanje na Kosovu i veza sa Čakuom nimalo ne čudi.
"Kada možete unajmiti ljude da idu u rat za vas, tada se nitko ne buni i nema političkih napetosti" rakao je jedan američki pukovnik.
Istina se kupuje po katalogu, naručuje se rat potrebnog obima, instalira se vlast po želji, i svega ima samo treba da se plati. Svako zna da onaj ko želi da iznajmi generala treba da se obrati korporaciji MPRI (čiji se glavni štab nalazi u Aleksandriji, u državi Virdžinija). Ali, ko je na Balkanu kupovao i prodavao, trgovao tuđim životima i našom nesrećom? Zna se, ništa nema džabe, sve će se to već nekako naplatiti.
Balkan info