MAJČINSKI INSTIKT

  • Začetnik teme ČUDNA ŽENA
  • Datum pokretanja
Č

ČUDNA ŽENA

Gost
Imam 25 godina i 12 godina starijeg partnera s kojim sam u vezi četiri godine. Kada pomislim na rađanje dece i roditeljstvo osetim nelagodnost i odbojnost.Da li je to u redu i da li postoje žene bez tog tzv. majčinskog instikta?
 
Pa sada...
Razmisljajuci o tome imas osecaj nelagodnosti. Ali, kada dete zaista dodje, tek onda ces zaista i videti sta znaci majcinski instikt.
Mozda ne bi bilo lose da se posavetujes sa nekim strucnim licem o svojim strahovima i razmisljanjima. Pre svega, jesi li razgovarala sa svojim suprugom na tu temu?
 
ČUDNA ŽENA:
Imam 25 godina i 12 godina starijeg partnera s kojim sam u vezi četiri godine. Kada pomislim na rađanje dece i roditeljstvo osetim nelagodnost i odbojnost.Da li je to u redu i da li postoje žene bez tog tzv. majčinskog instikta?


Izgleda da imamo isti problem. Ja sam u braku vec 6 meseci i kada mi neko pomene decu ja poludim. Glupo je sto kazem ali kao da ih jos ne zelim (imam 26 god.). Neznam kako da resim to?
 
Anonymous:
pa ko te tera :I

Najvaznije od svega je da se preterano na razmislja o deci.Sa partnerom treba razgovarati o samim strahovima i tom osecaju koji se pojavljuje kao odbojnost.Jednostavno dozvoliti sebi jos neko vreme ziveti u slobodi bez obavezte radjanja dece.A kada se vec taj trenutak dogodi naravno spontano,onda treba sacekati sam trenutak radjanja i tada ces shvatiti da nas je priroda obdarila mnogim cudima pa i tim da sami prihvatamo neke stvari koje su nam bile nepojmljive do samo par meseci ranije.
 
mislim da se ni jedna zena nikad nije sasvim pripremljena na trudnocu, na decu. Ja sam zelela da imam decu, ali taj trenutak je uvek bio negde u buducnosti. Kada sam shvatila da sam srecno zaljubljena i da me neko voli, opustila sam se i ostala trudna. Iako smo oboje zeleli dete, nikako nisam mogla da se naviknem na tu ideju, na svoje telo koje se iz dana u dan menjalo, na to da nista vise ne mogu da obucem...itd...Ali kada je posle 9 meseci dosla beba, zivot mi se okrenuo za 360 stepeni, a ja sam bila presrecna i jos vise zaljubljena...ali ovaj put u svoje dete.
 
ja sam plakala nedelja dana kada sam saznala da sam trudna i niakda do tada nisam mogla da zamislim sebe u ulozi majke. Cak nikada nisam ni volela malu decu jer nisam znala kako da se ponasam sa njima. Mislila sam da nemam smisla za decu, njihove potrebe, igranje itd.
ALI, nakon sto sam rodila sina pre 13 meseci, sve se okrenulo za 180stepeni. Nijedan osecaj nije lepsi od ljubavi prema detetu. Nemojte da se plasite da postanete majke, ali nemojte to da uradite pre dvadeste pete. to je moj savet i moje misljenje. Zivot se u potpunosti menja nakon dolaska deteta i najmanje vremena imate za sebe, izlaske, provod itd. Pre nego se odlucite na decu, prozivite malo sa deckom, putujete, uzivajte i puuuno spavajte. Nakon dolaska deteta normalnog spavanja nema. Ali ima necega mogo veceg i lepseg-potpuno novog smisla i cilja u zivotu!!! Deca su nesto najlepse i najteze sto u zivotu moze da se desi
 
nemoj ulaziti u trudnocu ako to nezelis jer posledice mogu biti zaista teske i veruj mi na rec nemoj puno pricati partneru i prijateljima o svojim dilemama jer ces biti osudjena i niko te vise nece oprati,etiketa lose majke stoji ti do kraja zato bolje smisli drugo resenje dok sama sa sobom nerascistis pravi problem
 
Nisi bila dovoljno jasna oko nelagodnosti i odbojnosti.Da li se to odnosi na decu ili na promene koje donosi trudnoca i rodjenje deteta u tvoj zivot?
Mozda nisi sigurna da je covek sa kojim si onaj pravi sa kojim bi zelela porodicu i decu?Ako osecas nelagodnost pred tako znacajnu odluku znaci da si svesna odgovornosti koju donosi zvanje "majka".
 
Nelagodnost moze da se javi i zato sto je partner mnogo stariji, pa negde u tebi radi onaj crv sta ce biti u starosti i kako ce dete reagovati, i da li ces moci sama. Moj rodjak se rodio od strane majke u 33 god zivota i oca u 50, sve je bilo ok. Ali kad je krenuo u obdaniste deca su ga zezala, doso deka po tebe u obdaniste i on se ljutio jer je to bio tata! Sad kad je vec odrastao, cesto brine kako ce mlad ostati bez oca! Ne kazem da je to slucaj kod tebe, ali postoji neki crv koji kod coveka radi! Nesto zbog cega ne zelis dete, nekad je to ustvari svesnost da osoba do tebe nije bas prava iako se svom snagom trudis da dokazes suprotno!
 
Ne znam da li ti razlika u godinama sa partnerom stvara problem zbog pomisli na dete ili to da ti nisi spremna da ga imas. Iz licnog iskustva mogu da ti kazem da, vec je neko pomenuo, se majcinski instinkt javlja tek po rodjenju deteta, cak mozda i malo kasnije...Sto se tice tvoje same spremnosti, sto vise budes razmisljala o tome, manje ces imati zelju za time.Posebno ako imas u okolini ljude sa decom...prvo svi problemi do skole od grceva, zuba, prohodavanja, hodanja, trckanja , vaspitanja i ostalog...Ja pre porodjaja nikad nisam imala kontakte sa bebama.Kad sam se porodila, donese mi babica dete na ruke a ja se smotala pa ne mogu ni levo ni desno.Ja je zamolila da ga uzme nazad,a ona se okrete i kaze " Majka, to je vase dete.Ne pada mi napamet da ga ja nosam."Onda sam zamolila devojku u sobi da ga vrati u krevetac posto je ona vec imala iskustva- rodila je drugo dete.Onda sam je pogledala i rekla "blago tebi, ti vec sve znas sta i kako".A ona meni hladno odgovori" cuti i uzivaj, ne znas sta te ceka.Neces to reci drugi put".
Da sam znala sta me ceka, ne bih ga radjala sigurno jos 5 godina,mada mislim da to ne bi nista promenilo. Ono sto je zaista tako kako svi kazu je da kad ga rodis vise nema nazad.Nikad vise neces mirno spavati koliko god ti dete bilo ali nista na svetu neces isto tako vise voleti od njega. To je zaista neopisiva vrsta ljubavi i mogu slobodno da kazem da ocevi nikada ne mogu da vole decu kao majke!
Nemojte da mislite da sam luda za svojim detetom.Samo kazem da je odnos majka dete i otac dete totalno drugaciji.
Znaci, ako mislis da si se nazivela, naizilazila, naodmarala bla bla bla U AKCIJU!!!
VLADA BELA KUGA DECO!!!!
RADJAJTEEEEEEE!!!
:lol: :lol: :lol: :lol:
 
Neznam,mene je oduvek plasio taj majcinski instinkt.Ustvari nije me plasio sam po sebi,vec mogucnost da kod mene nece biti dovoljno izrazen kada bude trebalo.Do skoro nisam imala ni najmanju zelju da pogledam neku bebu,a kamoli da je drzim ili prosetam.primecivala sam da su saltki i sve to,ali cim bljucne ili tako nesto nekako mi se zgadi.Ali pre par meseci sam pocela da primecujem da bas obracam paznju na klince.sva se raznezim kad vidim neku simpaticnu bebu na tv,pogotvo onu iz reklame za Pampers.To valjda ide sa godinama,ne znam,ali sigurno znam da taj pravi majcinski instinkt necu iskusiti jos dugo,dugo....
 
ČUDNA ŽENA:
Imam 25 godina i 12 godina starijeg partnera s kojim sam u vezi četiri godine. Kada pomislim na rađanje dece i roditeljstvo osetim nelagodnost i odbojnost.Da li je to u redu i da li postoje žene bez tog tzv. majčinskog instikta?

Ma, sve je u redu...
Osnovno je da ne zuris, i pre svega da samostalno donosis odluke, bez mnogo uticaja okoline, pa i tvog partnera. Kad i ako se budes odlucila da imas dete, to je to. Partnera ces mozda i promeniti, ali cinjenicu da imas dete neces nikada. Obzirom da ste u vezi vec cetiri godine, sigurno ste se bavili i temom klinaca... To sto ti imas osecaj kakav imas nije sad pa zauvek.
Ja imam dva klinca, rano sam ih rodila i sada sam srecno razvedena. Dok nisam imala decu, o njima puno nisam ni razmisljala. Sada, medjutim, razmisljam da sam pogresila sto nisam zavrsila nesto sto ima veze sa obrazovanjem i vaspitanjem dece, jer se u meni probudio neverovatan osecaj za njihove potrebe i razmisljanja. U svakom slucaju, uzivam kad sam sa prijateljima koji sada imaju sitnu decu. U stvari, vise uzivam sa tom decom...
Postoji jos jedna stvar - razmisli sta mislis o svojim roditeljima i tome kako i koliko su se oni bavili tobom, jer koliko god da ne zelimo da licimo na njih kad zamislimo sebe u buducnosti, nesvesno ponavljamo neke njihove postupke. Ipak, oni su jedini model koji imamo iz detinjstva.
Da ne davim vise, puno te pozdravljam i zelim ti da pozelis decu, jer su stvarno veliko zadovoljstvo u zivotu
 
Bas mi je milo da se okrenula ova tema. I ja se secam da sam u paranoji krila kako ne zelim dete-sve to skriveno iza odrednice-jos. Posle 2 godine veze i ulaska u brak,svaki mesec sam panicno molila mecu da dodje samo ovaj mesec,da jos nesto kao obavim i to. Sada sam trudna. Prosto desilo se. I posle prvobitnog soka i stamene odgovrnosti od koje sam napravljena,postajem polako prava srecna osoba. Jagodicom prsta sad mogu da cujem, otkucaje srca svoje bebe.A ne mogu da ti opisem povremene valove srece ,uzletne,koja me potpuno obuzima i tera da skacem.Cesto zaboravim da sam trudna.Nije greh.Cesto sam zbunjena-tek se sazivljavam sa buducnoscu.Bojim se ishoda,da li ce sve biti u redu.U poslednje vreme se ljuljam u osecaju da sta god bude ja prosto volim svoju bebu i brinucu o njoj. Mama se radja sa detetom.Mislim da niko sebi nebi trebao da uskrati to iskustvo,ali i akone ide-nije greda. Zivot je uvek lep iz pravog ugla
 
klavirstimer:
Bas mi je milo da se okrenula ova tema. I ja se secam da sam u paranoji krila kako ne zelim dete-sve to skriveno iza odrednice-jos. Posle 2 godine veze i ulaska u brak,svaki mesec sam panicno molila mecu da dodje samo ovaj mesec,da jos nesto kao obavim i to. Sada sam trudna. Prosto desilo se. I posle prvobitnog soka i stamene odgovrnosti od koje sam napravljena,postajem polako prava srecna osoba. Jagodicom prsta sad mogu da cujem, otkucaje srca svoje bebe.A ne mogu da ti opisem povremene valove srece ,uzletne,koja me potpuno obuzima i tera da skacem.Cesto zaboravim da sam trudna.Nije greh.Cesto sam zbunjena-tek se sazivljavam sa buducnoscu.Bojim se ishoda,da li ce sve biti u redu.U poslednje vreme se ljuljam u osecaju da sta god bude ja prosto volim svoju bebu i brinucu o njoj. Mama se radja sa detetom.Mislim da niko sebi nebi trebao da uskrati to iskustvo,ali i akone ide-nije greda. Zivot je uvek lep iz pravog ugla

Eh, bre - raznezi me...A mene nije lako razneziti, da znas, ono bas bas nesto mora da me dirne (neki bi rekli da lazem, ali nema veze, verujte na rech!).

Imam ja jednu kumu. Ona je isto trudna i stalno panichi. A ja joj lepo kazem - bacila sam vrachku jos kad je zatrudnela, i znate uostalom kako je to sa kumovskim vezama za one koji u to veruju - a ja verujem: to vam je vrlo ozbiljna stvar, dragi moji, i nije nikakva sprdnja! Dakle, bacila sam vracku i zavrsila poso - lepo joj kazem da se ne frkise jer tu nema sta da ne bude u redu. I tako, ona je trudna, a ja - ko da sam ja: sve prezivljavam, onako utrobno....i vichem - 'IMACEMO BEBU, IMACEMO BEBU!!!!!' u egzaltaciji. Ja prosto znam da niko na svetu nece biti takva mama kao ona - moj kumic ce biti najsrecnije i najmazenije dete na svetu. Uostalom, tu sam ja da psihijatrijski intervenisem po potrebi (ne prema detetu, vec prema kumovima, naravno!). Kad se moja sestra porodila, prvih deset dana nije mogla da se sabere od bolesti i svega ostalog, bila je jako lose. Nije dojila a brigu o sestricu od drugog dana njegovog zivota preuzela sam u potpunosti ja. Nije bio moj, nisam ga ja rodila - ali verujte da sam onog trenutka kad sam ga prvi put drzala u rukama znala da svako u sebi ima TO nesto - majcinski instink. Ja, kojoj u 25oj nije padalo na pamet nikakva beba niti sta slicno, mislila sam da cu da umrem od lepote gledajuci ga kako spava - plakala sam ko malo dete....Nema niceg lepseg od toga - to je najsvetiji osecaj koji jedno ljudsko bice moze da dozivi......MAJKA SE RADJA SA DETETOM....

Brilijantno, Klavirstimeru!
 

Back
Top