Bas mi je milo da se okrenula ova tema. I ja se secam da sam u paranoji krila kako ne zelim dete-sve to skriveno iza odrednice-jos. Posle 2 godine veze i ulaska u brak,svaki mesec sam panicno molila mecu da dodje samo ovaj mesec,da jos nesto kao obavim i to. Sada sam trudna. Prosto desilo se. I posle prvobitnog soka i stamene odgovrnosti od koje sam napravljena,postajem polako prava srecna osoba. Jagodicom prsta sad mogu da cujem, otkucaje srca svoje bebe.A ne mogu da ti opisem povremene valove srece ,uzletne,koja me potpuno obuzima i tera da skacem.Cesto zaboravim da sam trudna.Nije greh.Cesto sam zbunjena-tek se sazivljavam sa buducnoscu.Bojim se ishoda,da li ce sve biti u redu.U poslednje vreme se ljuljam u osecaju da sta god bude ja prosto volim svoju bebu i brinucu o njoj. Mama se radja sa detetom.Mislim da niko sebi nebi trebao da uskrati to iskustvo,ali i akone ide-nije greda. Zivot je uvek lep iz pravog ugla