P
Prestrašena
Gost
Moj partner ima stare i bolesne roditelje.Pošto je sin jedinac, njegova majka se plaši odbacivanja i emotivnim ucenama pokušava da nas veže za sebe.Moji roditelji nisu živi,a u njegovim vidim pretnju za partnerovu i moju budućnost. Naime,uočila sam kod svekrve snažnu tendenciju ka kontrolisanju sinovljevog (ujedno i našeg)života,a sve pod maskom preterane i opterećujuće brižnosti i ljubavi.Partner je svestan toga, ali je sklon nasedanju.Osećam da nas sputavaju i želim da se više okrenemo sebi i svojim mnogobrojnim nerešenim materijalnim problemima.Napominjem da su oni materijalno dobro obezbeđeni,ali nam ne nude ikakvu konkretnu pomoć (koju ni ne očekujemo),ali računaju na našu brigu o njima.U kojoj meri im treba dopustiti prisutnost u našim životima, a da ne ispadnemo nehumani?