Успон и пад једног Томе!

gost 23146

Buduća legenda
Poruka
46.396
U nekoj budućoj istoriji srpskog parlamentarizma, sasvim je izvesno da će mandat Tomislava Nikolića, devetog po redu predsednika parlamenta od uvođenja višestranačja u Srbiju 1990. godine, po mnogo čemu biti opisan kao osoben. Najpre, po tome što nije dosad zabeleženo da je izbor predsednika srpskog parlamenta podigao toliku "prašinu" u svetu, naročito u Evropskoj uniji, kao što je to slučaj sa izborom radikala Nikolića. Zatim, zbog toga što su svi izgledi da će njegovo "stolovanje" biti izuzetno "kratkog daha", ali i zato što je on prvi izabrani predsednik Skupštine samostalne države Srbije.

Nikolićev politički angažman kreće od Narodne radikalne stranke Srbije, u Kragujevcu, koja se februara 1991. godine ujedinila sa Srpskim četničkim pokretom. Te dve stranke formirale su Srpsku radikalnu stranku, na čijem je čelu Vojislav Šešelj, o kojem je njegov najbliži saradnik ovako govorio: "Šešelj je najveći intelektualac koga sam sreo u životu. On mi je rekao (i ne stidim se da to kažem) koje knjige prvo moram da pročitam ako mislim da budem uspešan političar. Poslušao sam ga. Mnogo sam učio i naučio."

Nikolić, koji ima titulu četničkog vojvode, danas je zamenik predsednika SRS i vodi stranku u odsustvu njenog lidera, koji je od 2003. godine u pritvorskoj jedinici Haškog tribunala.

Nikolić je, inače, rođen 1952. godine u Kragujevcu, gde je i završio Tehničku školu, građevinski smer. U rodnom gradu je studirao Pravni fakultet, ali je to studiranje prekinuo 1971. godine. Od tada, kao građevinac gradio je puteve i tunele širom stare Jugoslavije, pa i na pruzi Beograd - Bar. Oni koju su sa njim tada radili opisivali su ga kao "šereta".

"Šeret" sa gradilišta "pokazao" je izuzetno "oštar jezik" u politici, pogotovu na vrlo eksponiranom mestu šefa poslaničke grupe SRS u Skupštini Srbije, još od decembra 1992. godine. Godine 1998. bio je izabran i za potpredsednika Vlade Srbije, a krajem 1999. za potpredsednika Savezne vlade SRJ. U Novom Beogradu, tih godina od države je dobio stan od blizu 200 kvadrata, koji je kasnije prodao, da bi, po sopstvenom svedočenju, platio porez na ekstraprofit.

Od oktobarskih promena 2000. godine, poslanik je u svim sazivima, bilo republičkog ili parlamenata Jugoslavije, a zatim i državne zajednice SCG. Nije se ustezao da, svoje političke neistomišljenike naziva raznim imenima. Ustašom je nazivao i predsednika Tadića i potpredsednicu vlade Ivanu Dulić-Marković, a ministru inostranih poslova Vuku Draškoviću poručivao je da je izdajnik.

Nataša Kandić, predsednica Fonda za humanitarno pravo, optuživala ga je za ratne zločine i ubistvo civila u selu Antin, u Istočnoj Slavoniji, što je on osporavao, navodeći da nije bio u Antinu kada se zločin dogodio.

U tri navrata, Nikolić je bio predsednički kandidat SRS-a. Na ponovljenim izborima 2004., u drugom krugu izgubio je od Tadića.

Evropi, koja u njemu vidi ultranacionalistu, antievropskog i proruskog političara, ali i svojim oponentima u zemlji, oštro se zamerio stavovima, posebno u vezi sa Haškim tribunalom, ali i sa Kosmetom.
Пренето из ''Политике''.
Иде ли Србија на исток или запад?
 
pumps:
Eto... a ja veci od prilike jednu godinu dana govorim da se Srbija nece pitati .
Prije svega mislim da se nece pitati o BEZUSLUVONOM PRISAJEDINJENJU Evropskoj Uniji Eto, Evropa vec u Srbiji postavlja koga zeli. Naravno, daleko da sam za to taj Nikolic bude na celu Parlamenta
Preturio je nas narod sve i svasta kroz svoju istoriju i iz tih iskustava skovao razne narodne poslovice kao sto je i ona o sutima i rogatima. :sad:
 

Back
Top