Sva Muska Proljeca

Poruka
4.422
Kazu da muskarci u nekim godinama polude!(kao inace su bili normalni)
Anatomski, nemoguce je da muskarci ikada budu sasvim normalni, jer njihovo je ponasanje prilicno uvjetovano stanjem mehanizma medu nogama. Cim se neki dio vaseg tijela prema slobodnom nahodenju dize i spusta, burno pokazuje raspolozenja, reagira i kada ne bi trebao, a u pozeljnim situacijama ostaje ravnodusan, kako da budete sasvim prisebni?
Recimo, lezite do svoje voljene supruge, a vas organ nikako da se podigne.Vama supruga nije prisjela, ali organu jeste.Mimo vase zelje, organ pati za kcerkom vase susjede, nema mira dok se ne nade u njenoj blizini.Sto je to?Kakav je to osjecaj? pitate se.I treba li riskirati brak zbog neceg tako drskog kao sto je doticni organ?Te su situacije nama zenama nezamislive i zato nema razumijevanja medu spolovima.Erekcija je nepristojna u mnogim slucajevima osim u onima kada je pozeljna a onda je kao za inat ne bude. :wink:
Muskarci ne gospodare svojim zeljama, a kada bi im to i poslo za rukom, to bi samo znacilo da im zelje bas i nisu neke :razz:
Bela Hamvas pisao je o tom paradoksu : tko je taj koji moze vladati svojim strastima?Samo onaj koji ih nije nikada ni imao..
Strasti, svidalo se to nama ili ne , nisu tu da bismo mi vladali njima.Zato se i zovu strastima.Inace bi se zvale blagim sklonostima ili slicno. Drugim, trecim itd. muskim proljecem zovemo ona razdoblja u zivotu muskarca kada njime ovladaju strasti.Prvi puta se to dogada u pubertetu, zadnji put na samrtnickoj postelji(ili nesto malo prije).
Neke britanske ankete su pokazale da muskarci postaju nemirni i u 50-tima.je li to drugo musko proljece? Moguce..ali muskarci su vjecito nemirni, stoga bi se moglo reci da se njihova proljeca stalno smjenjuju.Klimatski gledano oni su suptropska bica. Ne mozemo reci da muskarce u bilo kojem desetljecu ne zahvati po jedno proljece..Pitanje je samo kako se nositi sa tim cvatom? Tridesete, cetrdesete, pedesete, sezdesete, sedamdesete, ne moramo se osobito truditi da u svakom od navedenih desetljeca ne naidemo na znakove proljeca...prvog, drugog, treceg...itd. Zato mi je neobicno sto vijesti o pedesetim godinama kao o najopasnijem muskom dobu idu uz komentar da se to upravo dogada onda kada bi muskarac trebao uzivati u svemu sto je stvorio.Pa da! Proljece je nagli priljev hedonizma zbog koga se muskarac pocinje kretati samo za svojim njuhom, zaboravljajuci na sve ono sto je marljivo gradio.
Rezultati mogu biti katastrofalni..kalendarski iza proljeca dolazi ljeto...no iza psihickog proljeca cesto dolazi zima, mnogo bola i povreda.Oni brakovi koji prezive vise muskih i poneko zensko proljece podsjecaju na znakove urezane u kamen.... Mnogi ih uopce ne razumiju pa se pitaju;"Boze kako su ti ljudi uspjeli ostati zajedno 20, 30, 40 , 50 i vise godina "
Mozda je rijec o mudroj supruzi ili o mirnom suprugu kojeg nije pohodilo neko pretjerano procvalo proljece.Svakako to da 50-togodisnjaci luduju nismo morali saznati od Britanaca.Njima se pridruzuju i svi ostali koji odjednom pocnu njuskati zrak oko sebe.Ne znaci da ste sretnik ukoliko vas proljece nije pohodilo :wink: neki muskarci umjesto perioda ludila iskuse dublje depresivno razdoblje ..Pitanje je sto je gore?[/B]Psihicko proljece, ljeto, jesen ili zima ?
 
otkacena slavonka:
Bela Hamvas pisao je o tom paradoksu : tko je taj koji moze vladati svojim strastima?Samo onaj koji ih nije nikada ni imao..
Strasti, svidalo se to nama ili ne , nisu tu da bismo mi vladali njima.Zato se i zovu strastima.

Strastima vlada onaj koji jaca, razvija svoju svest. Rec strast potice od reci stradanje.
Mislite o tome. 8-)
 
divlja:
Strastima vlada onaj koji jaca, razvija svoju svest. Rec strast potice od reci stradanje.
Mislite o tome. 8-)

Занимљиво...:)
Хтедох да те цитирам још на некој сличној теми...где си исто говорила о свести и вољи...
Кажи ми једну ствар...није спорно то што причаш...није спорно да мора постојати неки баланс и самоконтрола...мене је страст одвела у грех једном, јер нисам успео да је исконтролишем, а својим приступом сам допринео томе јер сам константно дизао праг толеранције...другим речима ишао обрнутим смером (пустио да страст влада, зажмурио на свесно). Најгори осећај у животу који имаш је кад разочараш себе...поготово ако мислиш да си много јак (а онда те стрефи одакле не очекујеш...изнутра...)
...али зашто не дати себи одушка? Зашто се некад не препустити, какав је то живот без страсти, пуког свесног стања? Како наћи баланс, меру...уживати...а не враћати се назад...ка анималном? Капираш?
 
otkacena slavonka:
Kazu da muskarci u nekim godinama polude!(kao inace su bili normalni)
Anatomski, nemoguce je da muskarci ikada budu sasvim normalni, jer njihovo je ponasanje prilicno uvjetovano stanjem mehanizma medu nogama. Cim se neki dio vaseg tijela prema slobodnom nahodenju dize i spusta, burno pokazuje raspolozenja, reagira i kada ne bi trebao, a u pozeljnim situacijama ostaje ravnodusan, kako da budete sasvim prisebni?
Recimo, lezite do svoje voljene supruge, a vas organ nikako da se podigne.Vama supruga nije prisjela, ali organu jeste.Mimo vase zelje, organ pati za kcerkom vase susjede, nema mira dok se ne nade u njenoj blizini.Sto je to?Kakav je to osjecaj? pitate se.I treba li riskirati brak zbog neceg tako drskog kao sto je doticni organ?Te su situacije nama zenama nezamislive i zato nema razumijevanja medu spolovima.Erekcija je nepristojna u mnogim slucajevima osim u onima kada je pozeljna a onda je kao za inat ne bude. :wink:
Muskarci ne gospodare svojim zeljama, a kada bi im to i poslo za rukom, to bi samo znacilo da im zelje bas i nisu neke :razz:
Bela Hamvas pisao je o tom paradoksu : tko je taj koji moze vladati svojim strastima?Samo onaj koji ih nije nikada ni imao..
Strasti, svidalo se to nama ili ne , nisu tu da bismo mi vladali njima.Zato se i zovu strastima.Inace bi se zvale blagim sklonostima ili slicno. Drugim, trecim itd. muskim proljecem zovemo ona razdoblja u zivotu muskarca kada njime ovladaju strasti.Prvi puta se to dogada u pubertetu, zadnji put na samrtnickoj postelji(ili nesto malo prije).
Neke britanske ankete su pokazale da muskarci postaju nemirni i u 50-tima.je li to drugo musko proljece? Moguce..ali muskarci su vjecito nemirni, stoga bi se moglo reci da se njihova proljeca stalno smjenjuju.Klimatski gledano oni su suptropska bica. Ne mozemo reci da muskarce u bilo kojem desetljecu ne zahvati po jedno proljece..Pitanje je samo kako se nositi sa tim cvatom? Tridesete, cetrdesete, pedesete, sezdesete, sedamdesete, ne moramo se osobito truditi da u svakom od navedenih desetljeca ne naidemo na znakove proljeca...prvog, drugog, treceg...itd. Zato mi je neobicno sto vijesti o pedesetim godinama kao o najopasnijem muskom dobu idu uz komentar da se to upravo dogada onda kada bi muskarac trebao uzivati u svemu sto je stvorio.Pa da! Proljece je nagli priljev hedonizma zbog koga se muskarac pocinje kretati samo za svojim njuhom, zaboravljajuci na sve ono sto je marljivo gradio.
Rezultati mogu biti katastrofalni..kalendarski iza proljeca dolazi ljeto...no iza psihickog proljeca cesto dolazi zima, mnogo bola i povreda.Oni brakovi koji prezive vise muskih i poneko zensko proljece podsjecaju na znakove urezane u kamen.... Mnogi ih uopce ne razumiju pa se pitaju;"Boze kako su ti ljudi uspjeli ostati zajedno 20, 30, 40 , 50 i vise godina "
Mozda je rijec o mudroj supruzi ili o mirnom suprugu kojeg nije pohodilo neko pretjerano procvalo proljece.Svakako to da 50-togodisnjaci luduju nismo morali saznati od Britanaca.Njima se pridruzuju i svi ostali koji odjednom pocnu njuskati zrak oko sebe.Ne znaci da ste sretnik ukoliko vas proljece nije pohodilo :wink: neki muskarci umjesto perioda ludila iskuse dublje depresivno razdoblje ..Pitanje je sto je gore?[/B]Psihicko proljece, ljeto, jesen ili zima ?


smor mi da chitam
 
Ne znam shta je tema,smorilo me toliko da chitam,al sam prochitao podebljano..dobro,skoro sve.
Nayzajebanije je nervirati se zbog zenskih gluposti.
To treba samo potapshati po glavi kao kucu i eventualno poljubiti u razdeljak kad do toga dodje....nisu one krive.:D
 
@Ljuba82

Eh, ja se sebe dobro secam kad sam svom silom branila strasti i hedonizam. :lol:
Sta je zapravo strast, sta su emocije? Covek kroz svoje telo, cula prima informacije iz spoljasnjeg sveta, na njih telo reaguje tako sto hipotalamus proizvodi supstance (proteine od amino kiselina), razlicite ( otud i razlicite emocije) , zovu se peptidi i oni preko hipofize odlaze do krvotoka i stizu da svake nase celije. Svaka celija ima veliki broj receptora koji primaju ovu supstancu i u skladu sa vrstom supstance celija na odredjeni nacin reaguje. Isti princip vazi kad u organizam udje heroin. Ukoliko je celija bombardovana jednom istom supstancom, celija se skuplja. Kad resi jednog dana da se podeli, ona se modifijuje i prakticno degenerise. Tako nastaje starost, dolazi do poremecaja u proizvodnji proteina. Cemu ova prica? Pa ona lepo govori da covek postaje ovisan o emocijama, kao sto postaje ovisan o heroinu, bez obzira da li je rec o "dobrim" ili "losim" emocijama. Tako neko postaje ovisan o seksu, ovisan o osecanju zaljubljenosti itd. Emocionalna agresija na celije prakticno izaziva nase telesno propadanje. Ne kaze se dzabe za nekog ko je u zivotu mnogo drame preziveo da je ostario i fizicki. Naravno, glupo je pricati o eliminaciji emocija, one nas zivot cine bogatim, one su bukvalno odraz naseg iskustva. Medjutim, posto emocije ostavljaju bukvalno zig u mozgu, kao trag iskustva, tj. neuroni se medjusobno povezuju i u slucaju ponavljanja jedne iste emocije te veze ostvaruju dugorocnu vezu, sam covek dovodi sebe u poziciju da iznova i iznova ponavlja jedno te isto iskustvo i vrti se u krugu bez izlaza. Onda dobijes tuzne i nesrecne ljude.
Ne mozes da shvatis zasto su strasti pogubne, dok ne krenu da ti upropascavaju zivot. Nekom treba manje, nekom vise vremena to da shvati, a neko to ne shvati nikad. Iz ovog "halo efekta" kako se ovaj krug zove u psihologiji, izlazis samo uz pomoc svesti, koja je jedina sposobna da posmatra telo, emocije i sta se zapravo desava u tvom zivotu. Razviti svest i uspostaviti kontrolu nad svojim emocijama je put covekovog razvoja. Zasto bi se vracali na animalno, kad nam je data visa svest koja nas razlikuje od zivotinja? Zasto covek ne bi tezio vremenu koje je bez ratova npr , nego se vracao na stupanj zivotinje?
Uostalom kad covek kao pojedinac savlada sebe, uspostavi kontrolu nad svojim emocijama, njemu je otvoren put da bude zadovoljan i uspesan, da zivi u radosti (ne sreci, sreca je stanje euforije), da ostvari sta god pozeli. Kad smo ovisni o emociji, isto je kao kad smo ovisni o heroinu, samo sto su posledice ovog drugog brze i na prvi pogled fatalnije. Narkoman koji ne savlada svoju ovisnost, tesko da ce ikad ispuniti svoj zivot.
Eto zato. :-P
 
А да ти ниси свратила до Хиландара или сл а? :)
Шалу на страну...уверен сам да ћу једног дана отићи на неко такво путешествије, надам се само да ме мука неће на то натерати...:)

Претерујеш мало са тим стимулацијама...укључујеш сувише и емоције...ја сам говорио само о физичким страстима...било које врсте. Јер ако су емоције продукт некаквих био-хемијских процеса у мозгу...онда све пада у воду...и све постаје један велики БЕСМИСАО. А то је у супротности са оним што пропагираш, у супротности са духовношћу (не мора бити везано за цркву), у супротности са разумом и свешћу.
А пази...није да неке ствари не препознајем ту...осећам то што говориш о циклусима...
...осећам и да је одавање страстима један континуиран процес...дуг, спонтан и спор, пут где дижеш сам себи толеранцију за многе ствари...и вероватно пут ка доле...али не видим још трагове који воде доле или чак материјал за психопатологију :lol: . Оно...себе сматрам прилично самосвесним у већини ствари, прилично сам одлучан и уверен у неке ставове...али кад на ред дође и тај...најслађи порок...е онда се плашим да сам немоћан...тј плашим се да ће ми се опет поновити, тачније не знам како ћу реаговати (а онда долазиш до тога да опет изневериш прво себе...па онда и остале). А знаш зашто мислим то? Зато што себи још не могу да одговорим на питање зашто се одрећи хедонистичког принципа, наравно све под условом да водиш рачуна о другима...не повређујеш их (опет напомињем...генерално нисам такав...само у ретким стварима...да не кажем једној...намерно не причам о чему...небитно је за причу)? Јер једноставно не видим негативне појаве још...или сам један од оних неспособних да примете...:)

Шта ли ти се то догодило? Копка ме...не верујем да је то било само једно јутро, устајање из кревета и обрт за 180 степени...
 
Ljuba82:
Претерујеш мало са тим стимулацијама...укључујеш сувише и емоције...ја сам говорио само о физичким страстима...било које врсте. Јер ако су емоције продукт некаквих био-хемијских процеса у мозгу...онда све пада у воду...и све постаје један велики БЕСМИСАО. А то је у супротности са оним што пропагираш, у супротности са духовношћу (не мора бити везано за цркву), у супротности са разумом и свешћу.

Strasti su emocije. Fizicke strasti se zovu pozuda. Proces koji se odvija u telu je isti.
Ovo naucno otkrice upravo govori o potrebi razvoja svesti, koja je jedina sposobna da kontrolise emocije i telo. Ne razumem sta si ti video tu kao besmisao? Upravo insistiranje na telesnom, na strastima je u suprotnosti sa duhovnoscu. Same emocije nisu lose, ali losa je ovisnost. Svaka ovisnost vodi propadanju, bez izuzetka. Mlad si jos mozda to da prihvatis, nista strasno. :razz:


Ljuba82:
Шта ли ти се то догодило? Копка ме...не верујем да је то било само једно јутро, устајање из кревета и обрт за 180 степени

Pomenuo si da tvoje strasti nikog ne povredjuju. Za pocetak je dovoljno da tebe povrede, da se osecas jadno, bedno ukoliko ne dobijes ono sto ce ti utoliti strast. Onda se stvara jos jaca zudnja i idealizacija onog sto ne dobijas. Verovatno ce se opet naci nacin da zudnju zadovoljis, ali ni to nece biti trajno i zauvek. Sledi vrtenje u krug, sto je neka vrsta izludjivanja sebe samog, jer se ceo tvoj zivot vrti oko strasti o kojoj si ovisan, sve ostalo se potiskuje, sve ostale mogucnosti. I jednog dana, ako se iz kruga ne izadje, pocinjes da povredjujes i druge, verovatno one do kojih ti je najvise stalo i koje istinski volis.
Tako nekako se desilo kod mene, osvestila sam se onog trenutka kad sam povredila osobu koju mnogo volim. Skapirala sam koje ***** postajem od coveka :lol: , a da sve do tog trenutka nisam ni primetila kuda idem. Eto.
 
"Muškarci ne gospodare svojim željama."

Ali gospodare svojim ponašanjem koje nije toliko oblikovano željama koliko kod žena....
Naravno da muškarci koji nisu toliko podložni željama nisu toliko ni popularni kod žena , jer nisu TOLIKO oduševljavajući, uživajući, ekstatični,interesantni....
To je današnji stereotip, osobina, dresura očekivanja i ponašanja.

Zato obično pitanja ovakve prirode postavljaju ženke koje su birale neobuzdanog, šarmantnog, divljeg muškarca, jer su im ostali koji umeju da vode loptu ili previše smorni ili previše lukavi ili previše smrdljivi.....
 
moonja:
@otkačena............

sva tvoja proljeća su žnatu..... ; P
e, udala si se sa 18 god? 20? o, la, la....znaš koliko je to proljeća do sada?

ma ljepo moje pametno...nemoj bas sve ovdje napisano previse ozbiljno da shvatas...nisu proljeca bas uvjek tako losa...dokaz su da osjecamo...u svemu je bitna tocna mjera i ravnoteza...ono sto mene nervira je kuknjava poslje...kada proljece prode... :wink:
 
Tuzni_patak:
"Muškarci ne gospodare svojim željama."

Ali gospodare svojim ponašanjem koje nije toliko oblikovano željama koliko kod žena....
Naravno da muškarci koji nisu toliko podložni željama nisu toliko ni popularni kod žena , jer nisu TOLIKO oduševljavajući, uživajući, ekstatični,interesantni....
To je današnji stereotip, osobina, dresura očekivanja i ponašanja.

Zato obično pitanja ovakve prirode postavljaju ženke koje su birale neobuzdanog, šarmantnog, divljeg muškarca, jer su im ostali koji umeju da vode loptu ili previše smorni ili previše lukavi ili previše smrdljivi.....

ah pace...kako bi bilo da malo prestanes da me analiziras...text je napisan manje vise kao sala...i kao moj pogled na dogadanja oko mene a ne kao privatno iskustvo...potakao me gore navedeni clanak i ankete koje su u britaniji na tu temu vodene...pa sam se malo na njihov racun nasalila...a ti odmah sve ozbiljno shvatis...ok jeste da u svakoj sali ima i malo istine...ali ne dovoljno za generalizacije...
u svakom slucaju ..provokacija je uspjela..po reakcijama muskog roda... :wink:
 
@дивља

Е па о томе се ради...нећу да верујем да је тај процес исти. Нећу да верујем да је у том случају једини спас, на неки начин, осим уздржавања од страсти, уздржавање од емоција, умртљавање себе (да не би дошло до те наводне зависности). Добила си живот да га проживиш а не да се снисходљиво уздржаваш од свега. Кад сам срећан...хоћу бре да проживим то, кад сам тужан...и то хоћу пређем. Мера мора постојати, слажем се. То је управо ствар морала и твог схватања праведности. Свест да смо сви зрнаца песка...ма колико постигли...и свест да у духовном смислу црнче из Африке подједнако вреди као неки академик (значи само у духовном смислу...не говорим о поштовању итд...). Иста ствар је са страстима. Шта је лоше у задовољству неке летње романсе нпр, задовољству путовања, срећи кад Звезда освоји Лигу шампиона :lol: или уживању у омиљеном сладоледу?

А ово друго...не...не осећам се лоше кад не могу да задовољим своје страсти (можда зато што их могу задовољити :lol: ), нисам ја завистан од тога...могу без тога...али се поставља питање зашто бих без тога? :wink: Осећао сам се лоше кад сам изневерио своје принципе, моралне вредности и кад схватиш да си повредио друге...

P.S. У ствари сетих се до Хиландара не би могла да одеш и да хоћеш :) , али сам претпоставио да се нешто крупно десило...
 

Back
Top