Agrarna reforma i doseljavanje slovenskog življa
Jedan od važnih uzroka promena nacionalne strukture stanovništva Kosova i Metohije u periodu izmedju dva svetska rata bio je proces agrarne reforme i kolonizacije. Naseljavanje ovih krajeva je počelo odmah nakon njihovog oslobodjenja od Turaka i priključenja Srbiji i Crnoj Gori (1914).
Kraljevina Srbija je donela 20.02.1914. Uredbu o naseljavanju u novooslobodjenim i prisjedinjenim oblastima, a
Kraljevina Crna Gora 27.02. 1914. Zakon o naseljavanju novooslobodjenih predela .
U jesen 1914 naseljavanje je zaustavljeno da bi odmah nakon završetka Prvog svetskog rata bilo nastavljeno. Već 27. 02. 1919. godine donesene su prethodne odredbe za pripremu agrarne reforme, a ubrzo zatim i uredbe o naseljavanju južnih krajeva. Time je počela izmena agrarnih odnosa i kolonizacija, koja je trajala sve do početka Drugog svetskog rata (1941).
Naseljavanje Kosova i Metohije teklo je u tri faze. U prvoj fazi koja je trajala od 1919 do 1921. godine, naseljavanje je bilo slabog intenziteta. U toku 1919. godine naseljeno je ukupno 25 porodica. Sledeće, 1920. godine, došla je 321 porodica i to pretežno u pećki, lapski i istočki srez.
U drugoj fazi, koja je trajala u periodu izmedju 1921-1931. godine, zemlju je dobilo 5.795 porodica iz drugih krajeva Jugoslavije i inostranstva, kao i mesni agrarni interesenti (i Srbi i Albanci) – bezzemljaši, čime su feudalni odnosi u potpunosti likvidirani.
U trećoj fazi, sprovedenoj nakon donošenja Zakona o naseljavanju (1931) u periodu izmedju 1931 i 1941. godine, naseljeno je 5588 porodica iz drugih krajeva zemlje i inostranstva. Njima su dodeljene utrine, šume, pašnjaci i šikare.
Od sredine 30-tih godina jugoslovenske vlasti su počele, zbog sve većeg uplitanja Italije u unutrašnje stvari Kraljevine Jugoslavije (u cilju njene destabilizacije), da naseljavaju koloniste duž albanske granice.
Manjim delom oni su dobili zemlju albanskih seljaka, koje je država obeštećivala u novcu ili im davala u zamenu zemlju istog kvaliteta u drugim krajevima Kosova i Metohije, dalje od državne granice.
Takvih albanskih porodica je bilo 112 i one su u zamenu dobile 388 ha zemlje.
Rezultati agrarne reforme i kolonizacije, u današnjoj južnoj srpskoj pokrajni, izmedju dva svetska rata bili su impozantni. Na Kosovu i Metohiji i drugim delovima tadašnje Južne Srbije (južni deo današnje Republike Srbije i bivša jugoslovenska republika Makedonija) su do po početka Drugog svetskog rata feudalni odnosi u potpunosti ukinuti.
Seljaci – kmetovi su oslobodjeni feudalnih obaveza pa su skupa sa naseljenicima, kao i mesnim i agrarnim interesentima dobili zemlju (ukupno 32.314 porodica).
Begovi i ostali feudalni velikaši su takodje dobro prošli, jer im je država oduzetu zemlju dobro platila (više od tržišne cene). U istom periodu na Kosovo i Metohiju je naseljeno 11.383 porodica sa 53.884 člana, najvećim delom iz krševitih i neplodnih krajeva Kraljevine. Najviše porodica je stiglo iz Crne Gore – 6.513, zatim iz Srbije – 4.387, Bosne i Hercegovine – 1.943, Hrvatske – 554, Vojvodine – 172, Makedonije – 16 i Kosova i Metohije – 172. Iz inostranstva (Albanija, Italija itd.) je, koristeći pravo opcije, na područije Kosova i Metohije stiglo 255 porodica.
Što se nacionalne strukture doseljenika tiče, najviše je bilo Srba i Crnogoraca – 49.244, zatim Hrvata – 5.148, Slovenaca – 162, kao i pripadnika ostalih etničkih grupa koje su živele na teritoriji Kraljevine Jugoslavije, a koje statistika naseljavanja nije registrovala (Albanaca – katolika, Muslimana Nemaca,Slovaka itd.). Treba reći da u ovaj broj (53.884) nisu uračunate one porodice koje su se u medjuratnom periodu naselile po gradovima, kao i one koje su zemlju kupile na slobodnom tržištu.
Stoga pretpostavljamo da su na Kosovo i Metohiju u periodu izmedju dva svetska rata naselilo ukupno preko 60.000 osoba.
U toku ovog procesa
podeljeno je ukupno 192.212 ha zemlje. Od toga je
100.346 ha bilo vlasništvo turske države.
Opštinskom zemljištu je pripadalo 75.502 ha. Od crkvi i manastira je nacionalizovano, i podeljeno agrarnim interesentima, 246 ha. Od feudalaca su oduzeta 4.253 ha, a 4.530 ha je konfiskovano od albanskih odmetnika. Feudalcima je, kako je već rečeno, oduzeta zemlja dobro plaćena ili im je data druga istog kvaliteta. Kolonisti su dobili 35% zemljišta (65% su dobili lokalni interesenti Albanci, Srbi i ostali) ili im je nad njim bilo priznato svojinsko pravo. Najveći deo te zemlje pokrivale su šume, pašnjaci i utrine (95%), a tek manjim delom obradivo zemljište (5%).
Svaka naseljenička porodica dobila je prosečno 8,47 ha zemljišta.
http://www.nspm.org.yu/Debate/2006_nikolic_kos33.htm