Меша Селимовић

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Truman

Elita
Poruka
22.709
Upravo citam ovu knjigu,bice mi lektira i shvatam da je to jedna od najmracnijih knjiga sa ovog govornog podrucja.Ne poznajem mnogo zivot pisca pa me interesuje koji je bio njegov motiv da napise ovakvu knjigu.Da li je moguce da se tako zaista zivelo?Prva stvar koju sam pomislio za glavnog junaka je da je ispranog mozga od strane religije ali kako roman odmice on sve vise pokazuje svoju ljudsku stranu.

Линк ка новој теми https://forum.krstarica.com/threads/mehmedalija-mesa-selimovic.925271/
 
Poslednja izmena od moderatora:
divlja-u-srcu:
Naravno da se tako zivelo! :(
Ja sad moram po treci put da citam Dervisa!
Ali nije to najmracnije delo sa ovih podrucja!
Uzmi Seobe , pa da vidis sta je bio zivot!
Ili Andriceve pripovetke... :(

CItao sam Seobe,naravno.Medjutim,ta knjiga mi je laksa za citanje jer mi unutrasnja razmisljanja dervisa padaju mnogo teze nego opisi Crnjanskog.Sto se tice Andricevih pripovedaka one u sebi vecinom sadrze i opise lepote za razliku od Selimovicevog romana.
Zasto moras opet da citas Dervis i smrt?
 
Truman:
Upravo citam ovu knjigu,bice mi lektira i shvatam da je to jedna od najmracnijih knjiga sa ovog govornog podrucja.Ne poznajem mnogo zivot pisca pa me interesuje koji je bio njegov motiv da napise ovakvu knjigu.Da li je moguce da se tako zaista zivelo?Prva stvar koju sam pomislio za glavnog junaka je da je ispranog mozga od strane religije ali kako roman odmice on sve vise pokazuje svoju ljudsku stranu.
Vidi se po tvojim recima da ta kniga nije za tebe jos. Ja sam je chitao prvi put kao lektiru u tvom uzrastu, i bila je jedna od knjiga koja mi je tada najvise prijala...no probaj za koju godinu. Ta knjiga je mnogo, mnogo vise od opisa kako se "tesko zivelo" i glavnog junaka "ispranog mozga" koji pokazuje "ljudsku stranu" :lol: . Za pocetak obrati paznju na naslov knjige...smrt, starost...zivot. "Detinjstvo prestaje onda kada shvatish da cesh umreti" (ali stvarno shvatish :wink: )
 
Truman:
Moguce,ali ja imam utisak da sam davno shvatio da cu umreti.Sad ne znam da li se na drugi nacin to moze shvatiti i sta ti podrazumevas pod tim zaista shvatiti.
Da, svestan si te chinjenice mozda od nekog ranog detinjstva ali po tvom "opisu" knjige jos se nisi upustio u ozbiljnija razmisljanja o zivotu...Mnogi o "smislu" "razmisljaju" tek u starosti pred smrt...potrudi se da bude malo pre :wink:
 
Motiv za pisanje neke knjige nikako ne mora da "izvire" iz stvarnog zivota. Naprotiv, kod velikih pisaca on nema bas nikakve veze sa stvarnoscu i svakodnevnim zivotom. Knjizevnost je umetnost koja oplemenjuje coveka, a ne prirucnik za svakodnevni zivot (mada moze pomoci).

Dakle, motiv ne mora da postoji, ali kod pomenutog pisca i to bas u ovoj knjizi mozda se i moze naci. Ako se zainteresujes malo vise mozda ces saznati nesto i o njegovom zivotu i o tome sta se dogodilo sa njegovim rodjenim bratom. Mozda ces onda povezati neke stvari.
Ali, ponavljam - motiv u umetnosti nije bitan, vec rezultat...:)
 
Truman:
Upravo citam ovu knjigu,bice mi lektira i shvatam da je to jedna od najmracnijih knjiga sa ovog govornog podrucja.Ne poznajem mnogo zivot pisca pa me interesuje koji je bio njegov motiv da napise ovakvu knjigu.Da li je moguce da se tako zaista zivelo?Prva stvar koju sam pomislio za glavnog junaka je da je ispranog mozga od strane religije ali kako roman odmice on sve vise pokazuje svoju ljudsku stranu.[/quote
Zar ima smisla da ti iko ista objasnjava i da li uopste moze iko bolje od samog Mese da ti ista objasni,opise i docara.Ne verujem!Gubljenje vremena,cisto! Vrati se knjizi nakon par godina,shvatiti ces sigurno, a i malo se okreni oko sebe i sve ce ti se samo kazati.
 
Truman:
Upravo citam ovu knjigu,bice mi lektira i shvatam da je to jedna od najmracnijih knjiga sa ovog govornog podrucja.Ne poznajem mnogo zivot pisca pa me interesuje koji je bio njegov motiv da napise ovakvu knjigu.Da li je moguce da se tako zaista zivelo?Prva stvar koju sam pomislio za glavnog junaka je da je ispranog mozga od strane religije ali kako roman odmice on sve vise pokazuje svoju ljudsku stranu.
Rođeni brat Meše Selimovića je doživeo komunistički progon zbog verbalnog delikta. Po mnogima to je motiv za ovu knjigu.
Da tako se živelo a tako se i dalje živi.
 
Hm... Ono cega se secam od pre 10-ak godina (posto nas je profa forsirao) je ovo:

Radi se o lirskom romanu sa puno refleksija koje intelektualizuju problem covekove egzistencije. Sa druge strane, roman je licnosti, tj. psiholoski roman u ispovednoj formi licnosti koja pred samu smrt ispisuje svoj sudar sa svetom i svoju tragicnu sudbinu. Na taj nacin, glavni lik ostavlja poruku da zivot ima smisla samo ako se, umesto osvete i mrznje, nadje put ljubavi.
Kljuc cevekove srece sadrzan je u tome koji smo put odabrali. Ako čovek pođe putem osvete, moći i mržnje,nema mu spasa. Zivot ima smisla jedino ako se pronađe put dobrote, ljubavi, ako se covek okrene coveku i u njemu pronađe sebi bliskog.
Covek je tragicno bice koje dolazi na svet mimo svoje zelje i odlazi protiv svoje volje; zivi neprestano u strahu od kratkog života...
Covek u svom trajanju prolazi kroz tri faze. Prva je vreme harmonicnosti u kojoj se ne sluti slozenost zivota, njegove tajne i zamke. Druga je naslucivanje nesporazuma izmedju pojedinca i drustva-tu se nazire i prva klica usamljenosti. Treca faza: covek postaje inferioran u svojoj nemoci, bacen u svet nesigurnosti i negostoprimstva. Onda shvata da je samo zrnce peska u nesagledivoj pustinji...
To su ti neki idejni aspekti...

Filozofski... Coveka odredjuje relativnost i nemogucnost potpune spoznaje onoga cime je okruzen. Njime upravljaju strah od neizvesnosti, od mocnjeg, od sebe (koji je najgori); razara ga samoca i nemogucnost da utice na svoju sudbinu (uprkos onoj cuvenoj "covek je tvorac svoje sudbine")...

Defetisticki stav, zar ne :?: :(

ETO< NADAM SE DA TI JE MALO POMOGLO. POZDRAV :D
 
Iz moje perspektive to je najdosadnija knjiga sa najlepsim mislima.

Koliko sam ja naucio u gimnaziji od svog profesora srpskog motiv za pisanje ove knjige bila je tragicna smrt mesinog brata koga su ubili komunisti iz krajne debilnog razloga kako bi odrzali "moral". Posto su bila
opasna vremena, Mesa je radnju romana preselio u 17. vek ako se dobro secam(Nurudinov brat je takodjen ubijen). Pricajuci potresnu pricu o dva pola jedne licnosti Nuridinu i Hasanu(prvi covek dogme, a drugi akcije) pokusao da je krtikuje stvarnost.
 
I ja sam Derviša prvo pročitao kao lektiru. Tada sam morao da žurim sa čitanjem, ali sam i pored toga jasno video da se radi o velikom, ali zaista - velikom - delu. Zato sam ga nekoliko godina kasnije pročitao ponovo, lagano, a još nekoliko godina kasnije i po treći put.

Delo je refleksivno i duboko. Stalna borba ličnosti između ideala ljudskosti, i crnila realnog sveta. Ne treba je posmatrati samo kao viđenje jednog konkretnog vremena i prostora - tamo neki Turci i oni drugi i slično - radi se o paraboli i o pogledu na odnose među različitim ljudskim prirodama.

Inače, daleko od toga da se radi o najmračnijem delu u bilo kom pogledu. Preporučujem da pročitaš i Tvrđavu, kada ti se Derviš slegne ;).
 
Poceli smo analizu ovog dela u skoli i dosta se razlikuje od svega napisanog ovde.Iznenadio sam se kada nas je profesorka navela da dodjemo do zakljucka kako Ahmet Nurudin nije sasvim pozitivan lik,vec da je to covek koji je pobegao od zivota,koji se uplasio mirisa,ukusa i boja zivota i zatvorivsi se u tekiju pokusao da napravi svoj sterilan svet.Kao mladic uplasio se ljubavi i nije zeleo da pobegne sa devojkom koju je voleo.Njegov zivot je prazan,medjuljudski odnosi u tekiji su potpuno prazni,on je sam stranac u sopstvenom zivotu i kukavica.Veoma slozeno i duboko delo koje je zaista tesko shvatiti bez ikakve pomoci ili kljuca.
 
Milojko Vasic:
Truman:
Upravo citam ovu knjigu,bice mi lektira i shvatam da je to jedna od najmracnijih knjiga sa ovog govornog podrucja.Ne poznajem mnogo zivot pisca pa me interesuje koji je bio njegov motiv da napise ovakvu knjigu.Da li je moguce da se tako zaista zivelo?Prva stvar koju sam pomislio za glavnog junaka je da je ispranog mozga od strane religije ali kako roman odmice on sve vise pokazuje svoju ljudsku stranu.
Rođeni brat Meše Selimovića je doživeo komunistički progon zbog verbalnog delikta. Po mnogima to je motiv za ovu knjigu.
Da tako se živelo a tako se i dalje živi.

Zapravo njegovog brata su streljali jer je iz magacina bez dozvole uzeo neki namestaj koji mu je bio neophodan.Inace Mesa je imao 3 brata i sestru,ali su poslednje bratovljeve reci bile namenjene samo njemu:"Nisam Kriv".
 
Misli koje su na mene ostavile utisak:

"Smisao je gorak: covjek treba da se odrece svega sto bi mogao da zavoli, jer su gubitak i razocarenje neizbjezni. Moramo se odreci ljubavi, da je ne izgubimo. Moramo unistiti svoju ljubav, da je ne uniste drugi. Moramo se odreci svakog vezivanja, zbog moguceg zaljenja."

"Misao je surovo beznadna. Ne mozemo unistiti sve sto volimo; uvijek ce ostati mogucnost da nam to uniste drugi."

"Sada sam shvatio: to je prijateljstvo, ljubav prema drugome. Sve drugo moze da prevari, to ne moze. Sve drugo moze da izmakne i ostavi nas puste, to ne moze, jer zavisi od nas. Ne mogu da mu kazem: budi mi prijatelj. Ali mogu da kazem: bicu ti prijatelj. Onda, treba li da idem ili da ostanem? Jer je svejedno, izgleda. Ako sam vezan, nisam slobodan. A ako je vracanje cilj, cemu onda odlazenje?
Pa u tome i jeste sve: vracati se. S jedne tacke na zemlju ceznuti, polaziti i ponovo i ponovo stizati. Bez te tacke za koju si vezan, ne bi volio ni nju ni drugi svijet, ne bi imao odakle da podjes, jer ne bi bio nigdje. A nisi nigdje ni ako imas samo nju. Jer tada ne mislis o njoj, ne ceznes, ne volis. A to nije dobro. Treba da mislis, da ceznes, da volis. Onda, spremi se na put."
 
Milojko Vasic:
Truman:
Upravo citam ovu knjigu,bice mi lektira i shvatam da je to jedna od najmracnijih knjiga sa ovog govornog podrucja.Ne poznajem mnogo zivot pisca pa me interesuje koji je bio njegov motiv da napise ovakvu knjigu.Da li je moguce da se tako zaista zivelo?Prva stvar koju sam pomislio za glavnog junaka je da je ispranog mozga od strane religije ali kako roman odmice on sve vise pokazuje svoju ljudsku stranu.
Rođeni brat Meše Selimovića je doživeo komunistički progon zbog verbalnog delikta. Po mnogima to je motiv za ovu knjigu.
Da tako se živelo a tako se i dalje živi.

u osnovi romana / sukob morala i politike
kojem se carstvu prikloniti
osuda za necinjenje (da li je i to zlocin), za pristajanje i cutanje (!)o zlocinu
covek je i ono sto misli i ono sto cini
ili mozda NE
tema za razmisljanje
:) \
a ..."ispran mozak"...tesko. Onda je i Jozef K lud, a ne nesrecna zrtva, ako tako gledaSh na stvar. :!:

a ramazan, i behar i devojke na potoku....mmm....

meni se dopada zapazanje o ISTOVETNOSTI unutrasnjeg zivota junaka i realnog sveta tj. prirode /


I SVEt SE LJULJA SA MNOM, KADA JE NEMIR U MENI



retko lepo, narocito kad citas u srednjoj skoli 8)
 
pozdrav za mali smesak i beti-to su i moji omiljeni delovi...
evo, da ubacim ceo ovaj drugi...

Bice ono sto mora, a moja je krivica da sam ono sto sam, ako je krivica. Cini mi se da se sve stubokom mijenja, sve se u meni trese u samom temelju, i svijet se ljulja sa mnom, jer je i on bez reda ako je nered u meni, a opet, i ovo sto se desava, i ono sto je bilo, iz istog je razloga: sto hocu i moram sebe da postujem.Bez toga ne bih imao snage da zivim kao covjek. Smijesno je, mozda, bio sam covjek sa onim od juce, i hocu da budem covjek sa ovim od danas, drugacijim , mozda i suprotnim, ali me to ne buni, jer je covjek promjena, a zlo je ako ne poslusamo savjest kad se javi.

Ovo je citat koji sam zapamtila sa petnaest godina, i pored mnogo knjiga koje sam procitala u medjuvremenu, ostao je za mene jedinstven, i neponovljiv...
 
Sudbina mu nije dala da se ičim istakne.a možda su njegove mogućnosti takve,skromne, možda je određen da život provede nezapažen i sitan kao bubica.Mada se stim tečko pomiriti.Cijelog života je sanjao o nečemu višem a prilika mu nikad nije pružena.Ako mu sudbina već nije dala mogućnost, zašto mu je dala želju?Strašno je proživjeti vijek kao anonoman i potpuno nezapažen čovjek, nikakva odjeka od tebe nema, jednak si kamenu ili bačenoj grani kraj puta.Niko te zapamtiti neće.
OSTRVO

CITAJTE SELIMOVICA LJUDI....
 
zemlja00:
Sudbina mu nije dala da se ičim istakne.a možda su njegove mogućnosti takve,skromne, možda je određen da život provede nezapažen i sitan kao bubica.Mada se stim tečko pomiriti.Cijelog života je sanjao o nečemu višem a prilika mu nikad nije pružena.Ako mu sudbina već nije dala mogućnost, zašto mu je dala želju?Strašno je proživjeti vijek kao anonoman i potpuno nezapažen čovjek, nikakva odjeka od tebe nema, jednak si kamenu ili bačenoj grani kraj puta.Niko te zapamtiti neće.
OSTRVO

CITAJTE SELIMOVICA LJUDI....

Iz koje je ovo knjige.CItat mi se jako dopao i lici mi na onu Andricevu misao da ljudi koji su nesrecni su takvi jer zele nedostizne stvari.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top