Klub prevodilaca amatera

T.S. Eliot, Cetiri kvarteta (pocetak prvog, Bernt Norton)


Time present and time past
Are both perhaps present in time future,
And time future contained in time past.
If all time is eternally present
All time is unredeemable.
What might have been is an abstraction
Remaining a perpetual possibility
Only in a world of speculation.
What might have been and what has been
Point to one end, which is always present.
Footfalls echo in the memory
Down the passage which we did not take
Towards the door we never opened
Into the rose-garden. My words echo
Thus, in your mind.
 
Sadasnjost i proslost
Su mozda sadrzani u buducnosti
A vreme buduce je sadrzano u proslosti
Ako su sva vremena beskonacno sadasnja
vreme je nistavnost
Buducnost je samo sen
Koja ostaje stalna mogucnost
u svetu obmana
Sto je moglo biti i sto bilo je
Upucuje na kraj, uvek je sadasnjost
Odjeci stopala u secanju
Kroz prolaz kojm nismo prosli
Ka vratima koja nismo otvorili
U ruzin vrt.Moj glas odjekuje
u tvojoj glavi
 
Prevođenje književnosti inače je jedan vrlo nezahvalan posao, a prevođenje poezije prava đavolja rabota, reče jedan moj profesor.

Na prvi pogled, samo par stvarčica koje sam uočio:

- Time present i time past si zvao prošlost i sadašnjost, a time future vreme buduće. Mislim da je bolje biti konzistenstan i slijediti Eliotov princip: vrijeme prošlo, vrijeme sadašnje, vrijeme buduće.
- unredeemable ti je ništavnost. Redemption u duhu ove pjesme nesumnjivo ima značenje spasenja, biblijskog. Znači nešto kao Za vrijeme nema spasenja.
- Dalje, zadržao bih filozofski vokabular, znači abstraction - apstrakcija, speculation - nagađanje ili čak špekulacija.
- Footfalls echo in the memory - Koraci odjekuju u sjećanju
- words - riječi
- ružin vrt - meni je ok, bolje od ružičnjaka, koji mi zvuči malo šlagerski.
- Izostavio si jedno znakovito Thus - Dakle, recimo.
- in your mind - u tvojim mislima.

Inače, odlična ideja. Možda je malo preambiciozno da krenemo od Eliota. U stvari, možda bi još bolje bilo da se uzme nešto u prozi. Proza može biti vrlo izazovna, a manje frustrirajuća od poezije.
 
Naravno, da se razlikuje.
potrebno je veliko znanje jezika da se prevodi na ispravan(?) nacin
ali to nije cilj ( niti ga mozemo ispiniti jer nemamo znanje)

dozvoljena je sloboda ( zato sto smo amateri, nemamo odgovornosti)

Probaj ti, improvizuj...
 
Ja sam profesionalni prevodilac pa sam zato bio malo sitničav. Istina, ne prevodim književnost (osim za svoju dušu) ali ipak sam osjetljiv na to da prevod, ko god da ga radi, treba biti što bliži originalu, a ne da bude neki impresionistički prepjev. Naravno, svako ima pravo na svoj stav.
 
Vreme sadasnje i vreme proslo,
oba su, mozda, trenutna u vremenu buducem,
i vreme buduce zadrzano u vremenu proslom.
Ako je svo vreme beskrajno trenutno,
svo vreme je neiskupivo.
Sta je moglo biti, izvod je,
iz neiscrpne mogucnosti,
samo u svetu nagadjanja.
Sta je moglo biti i sta je bilo
na jedan ugao ukazuju, koji je uvek prisutan.
Bat koraka odjekuje u secanju,
koridorom kojim nikada nismo posli,
ka vratima koja nikad nismo otvorili,
napolju, u ruzicnjaku. Moje reci cuju se,
dakle, u tvojoj svesti.

Sjajna tema, dao sam sebi potpunu slobodu, sa rezervom, naravno, da ovo ne treba uzimati ozbiljno.
 
Vreme nasheg trena i vreme proshlo
Njihove sene padaju li u buduce vreme,
i to buduce vreme krije li odsjaje proshlog.
I ako je sve vreme pred nama vechno
Nishtavilo izvire iz njega.
Sve moguce je neizvesno
Podsecaji vechitih mogucnosti
Samo u svetu zamishljenih.
Shta je moglo biti i shta je bilo
Vodi jednom kraju, koji je uvek s nama.
Eho koraka u secanju
Kroz prolaz kuda nismo proshli
Ka vratima koja nikada nismo otvorili,
U bashti ruza. Eho mojih rechi
Tako, u tvojoj dushi



Trudio sam se da je prevedem tako da meni izgleda lepshe.
 
Hvala na podrsci, odlicni su vam prevodi

Posebno mi se svidjaju prevodi ovog dela

“What might have been is an abstraction
Remaining a perpetual possibility
Only in a world of speculation.”

“Sve moguce je neizvesno
Podsecaji vechitih mogucnosti
Samo u svetu zamishljenih.”

“Sta je moglo biti, izvod je,
iz neiscrpne mogucnosti,
samo u svetu nagadjanja.”

Vreme je za sledecu pesmu...
 
Hoces ti da pocnes? Ak´ ne, imam ja ovako nesto:

My hero bares his nerves along my wrist
That rules from wrist to shoulder,
Unpacks the head that, like a sleepy ghost,
Leans on my mortal ruler,
The proud spine spurning turn and twist.

And these poor nerves so wired to the skull
Ache on the lovelorn paper
I hug to love with my unruly scrawl
That utters all love hunger
And tells the page the empty ill.

My hero bares my side and sees his heart
Tread; like a naked Venus,
The beach of flesh, and wind her bloodred plait;
Stripping my loin of promise,
He promises a secret heat.

He holds the wire from this box of nerves
Praising the mortal error
Of birth and death, the two sad knaves of thieves,
And the hunger's emperor;
He pulls that chain, the cistern moves.

Thomas Dylan

Naravno, ne mora sve.
 
Al' smo ambiciozni :-), bolje da se drzimo engleskog, retko ko zna francuski i nemacki. Poenta je da sto vise ljudi moze i da cita ovo.
Sto se Eliota cita, on je nekako "citljiv", iako je covek filozof, da zavrsimo pocetak prvog kvarteta, pa da predjete dalje, cisto da zaokruzimo neku celinu?
To je jos samo dva teksta priblizno iste duzine ko ovaj, nekako mi je nedoreceno.
 
But to what purpose
Disturbing the dust on a bowl of rose-leaves
I do not know.
Other echoes
Inhabit the garden. Shall we follow?
Quick, said the bird, find them, find them,
Round the corner. Through the first gate,
Into our first world, shall we follow
The deception of the thrush? Into our first world.
There they were, dignified, invisible,
Moving without pressure, over the dead leaves,
In the autumn heat, through the vibrant air,
And the bird called, in response to
The unheard music hidden in the shrubbery,
And the unseen eyebeam crossed, for the roses
Had the look of flowers that are looked at.
There they were as our guests, accepted and accepting.
So we moved, and they, in a formal pattern,
Along the empty alley, into the box circle,
To look down into the drained pool.
Dry the pool, dry concrete, brown edged,
And the pool was filled with water out of sunlight,
And the lotos rose, quietly, quietly,
The surface glittered out of heart of light,
And they were behind us, reflected in the pool.
Then a cloud passed, and the pool was empty.
Go, said the bird, for the leaves were full of children,
Hidden excitedly, containing laughter.
Go, go, go, said the bird: human kind
Cannot bear very much reality.
Time past and time future
What might have been and what has been
Point to one end, which is always present.



Evo sve, podelite na pola.:razz:
 
Ali kojoj svrsi
Ostaviti prah na ruzinom listu
Ne znam.
i Drugi glasovi
Nastanjuju vrt. Da li da pratimo?
Brzo, kaze ptica, nadji, njadi
Iza coska. Kroz prvu kapiju
U nas prvi svet, da li da pratimo
Obmanu ili istinu(?)? u nas prvi svet
Tamo su , postojani, nevidljivi,
krecu se bez napora, preko mrtvih stvari,
po jesenjoj (?) tezi, kroz zivi vazduh,
i ptica zov, kao odgovor
na necujnu muziku shiprazja
i na slepi pogled preko, jer ruze
imaju pogled za nase oko.
Tamo su kao nasi gosti, dosli dobrodosli
Nas pokret i njihov u prihvacenom plesu
Pored prazih puteva, u cudan krug,
pruzamo Poglede u prazan bazen.
Prazan bazen, prazno mesto, tamih ivica
A bio je pun zvezdane vode,
I zvezdana ruza, tiho, tise,
Sjaji u srcu povrsine
A oni iza nas, odsjaji u vodi.
Oblak prodje, sjaj je prazan.
Tamo, ptica kaze, jer su lisja puna dece
Zeljno skrivana, zadrzavaju smeh.
Hodi tamo, ptica kaze: vasa vrsta
Ne podnosi stvarnost.
Proslost i buducnost
Sto je moglo biti i sto bilo je
Upucuje na kraj, uvek je sadasnost.

Ovo je bilo bas tesko :shock:
 

Back
Top