Evo da se i ja malo uključim u tvoje pitanje ...
Veliki sam ljubitelj rase ROTTWEILER i pošto sam i sama imala mužjaka, aktivno učestvovala u dresurama, brizi drugih rotića i takmičenja (recimo da sam jako puno vremena provela sa ovim psima i sa iskusnim odgajivačima) mogu ti reći par stvari.
Dakle, da zaobidjemo one sporedne stvari kao što su visina, težina, i dr. iskreno priznajem da ova rasa zahteva ČVRSTU RUKU! Ne želim nikoga da zabrinjavam, oni zaista nisu zlobni niti opasni, jedino što sve zavisi od samog čoveka koji ima ovu vrstu, njegovog vremena koji mora da ulaže i bezgraničnu ljubav na koju ovaj pas uzvraća mnogostruko. Oni su svoji, dominantni, neustrašivi, istrajni i pre svega, to jeste RADAN PAS! Negde sam čula da su prvi na listi što se tiče rangiranja ljubavi prema deci, dok su, recimo, stafordi i pitovi prvi u ljubavi prema ljudima. Što se dece tiče, ne treba brinuti. Mog je prvi sin gnjavio i gnjavio i on je samo gledao da se skloni, ali nijednog jedinog trenutka nisam videla u njegovom pogledu bilo šta što bi me zabrinulo ili uplašilo. To je pas koji stvarno ume da voli i privržen je onome ko mu je posvećen. Treba dosta vremena uložiti u njegovu dresuru, kao i strpljenja. Mužjak je osoben i nije za svakoga, njemu treba stalno dokazivati ko je gazda. Ženki to nije potrebno, ona ima jak nagon da čuva, posebno decu, privržena je i mirnija.
Za održavanje su relativno laki, mogu u stan, ali im je potreban trening ili duža šetnja, jer taj pas je impozantan i pun snage koju mora da potroši. Najbolje je bacati mu lopticu ili štap kada se i najviše istroši. Vole i da plivaju. Linjaju se, ne preterano, zbog kratke i oštre dlake, dva puta godišnje, ali treba ih četkati s vremena na vreme. Veoma su skloni gojaznosti i stoga NE TREBA da im se daje puno hrane (vidim da je neko tu rekao da puno jedu, što je naravno, velika zabluda, a inače, neki primerci imaju predispozicije za probleme sa stomakom) koja treba da bude raznovrsna, hoću da kažem, najbolja je suva granulirana hrana sa povremenim ubacivanjem kuvane hrane u stilu poparice, pomešanog hleba sa supom i sl.
Inače svaka životinja se privikava u svoje vreme i na svoj način na vršenje nužde napolju i nijedna nije drugačija u tome. Hoću reći, svaku moraš da naučiš pa moraš, drugog načina nema. Do trećeg meseca starosti se ne preporučuje neko veliko izvodjenje napolju i kontakt sa puno ljudi zbog bolesti (mačja kuga, štenećak).
Što se tiče cene, ona varira, uglavnom se svi rukovode onom čuvenom: koliko para toliko muzike! Cena je oko 200, 300 evra, može i jeftinije a negde ima i za 1000 evra. Sve zavisi.
Puno sreće u kupovini kuce i neka sve dobro ispadne, šta god da odlučite!
Pozdrav svim ljubiteljima životinja, a posebno pasa!