ana medena
Početnik
- Poruka
- 38
Pre par dana sam slusala pricu zene koja je silovana...Tako sam se prisetila svog iskustva koje me je dugo proganjalo!Prvo intimno iskustvo sam smatrala najneznijim momentom za jednu zenu...Smatrala da cu to uraditi sa muskarcem koga volim....Mala mracna ulica, skripa guma, muskarac trci, bol u glavi....Probudila me je toplota krvi koja je tekla preko mog lica...Uperen pistolj...Nisam plakala...Cula sam zveckanje kopce kajisa i to je poslednje cega se secam...Nasli su me onesvescenu na putu u neku sumicu, u lokvi sopstvene krvi!Jos uvek osecam miris kaputa nepoznate zene koja me je nasla...Na putu za bolnicu mi je pricala utesne reci kojih se i ne secam...Nekada to sanjam...Verujte, tesko sam to prevazisla...Mrzela sam muskarce i totalno se povukla u sebe, smatrajuci da sam kriva.Sada, nakon pet godina od nemilog dogadjaja, osecam ljubav...Naporno je prevazilaziti barijere koje postavi neko drugi, naporno je pokusavati da pokrenes osecanje koje je jednom ubijeno...Uspela sam!Napokon volim, planiram zajednicki zivot i slatke klince!Oprostite na ruznoj temi, prisetila sam se...Da se ne zaboravi...