Mnogi od prethodnih postova su me podsetili na dane detinjstva.
Obzirom da sam uvek bila "kao na struju", nije mi bilo tesko da se uvalim u probleme. Naravno to dalje implicira da sam redovno obnavljala gradivo kada su batine u pitanju
. U tom mom "usvajanju znanja iz domena kulturnog i lepog ponasanja jedne devojcice" svesrdno su mi pomagali i otac i majka, svako strucnjak u svom polju (iako moram priznati da je cale uvek bio nekako tolerantniji prema mojim "izletima' jer je i sam bio 'veselo' dete)
. Secam se jednom prilikom na selu smo moja cenjena braca, sestre i ja (ukupno 6 komada) odlucili da orobimo komsijin vocnjak.
Dok smo se mi tako sladili, drugi komsija je naisao putem i cuo da se nesto desava. Svi su odjednom nestali kao dim, a ja ostala zbunjena.Jedina sam bila okrenuta ledjima. Shvatila sam da sam obrala zelen bostan kad se zacula 'grmljavina' iza mene. Brze bolje sam skocila sa drveta i otprasila kuci brzinom misli. Nakon nekih dva sata isti komsija se pojavio u dvoristu moje bake i potanko opisao datu situaciju imenujuci mene kao glavnog LOPOVCINU te kako se nije nadao da od takvih postenih roditelja moze da ispadne takvo 'derle'. Majka je bila propisno postidjena. Kad je komsija otisao moja cenjena zenska roditeljska jedinica se svojski bacila u potragu za vrbovom sibom koja ce posluziti za isterivanje lopovskog gena iz mene.
Noge i zadnjica su mi bili isarani crvenim prugama kao Zvezdin dres
Znajuci kakva mi se crna sudba sprema pokusala sam da dam petama vetra ali me je ujakov sin sapleo sto je bilo dovoljno da me se 'uterivac pravde' docepa i isprasi me propisno spomenutim predmetom namenjenim iskljucivo za moje mucenje. A vrbova siba kao lutrija: nikad ne znas koji deo koze ce da zapece onaj vrh iste. Nikad necu da zaboravim majcine oci zelene kao cista reka. Levom rukom me drzala za nadlakticu a desnom prasila po meni ka po prasnjavom tepihu. U svoj toj mojoj muci pokusavala sam uporno da pobegnem ali mi nije uspevalo. Jedino sto sam uspevala jeste da pravim krugove oko nje ali je celicna pesnica bila centar kruznica koje sam pravila. U znak odmazde 'izdajnickoj' dusi bratu i komsiji, smislila sam pakleni plan.
Pokupila sam od bake onaj nekadasnji vlazni ili mokri kvasac, kako li su ga vec zvali, i zaputila se put komsijine kuce. Uz pomoc neke grane uspela sam da dignem poklopac septicke jame i ubacim onaj komad kvasca u istu. Dva dana nakon toga, zbog "idealne" temperature od 30/ak stepeni i "pogodnog' tla, sepricka jama je izbila poklopac i divljacki "nadosla' materija razlila se po skoro citavom dvoristu. Selo je smrdelo danima. Pravda je bila zadovoljena!
A brat... e on je zbog saplitanja u sesnaestercu pljusnuo u baru sa zabama nekoliko dana posle jer sam ga ubedila da tamo postoje zlatne ribice koje mozes da vidis ako se dovoljno priblizis barustini. (treba li napomenuti da se bojao zaba i punoglavaca koliko i ja vrbove sibe?)
Ima jos mnogo drugih prica u kojima sam slavno, zaslugom ili ne, pretrpela usvajanje znanja od strane svojih roditeljskih jedinica, ali nekom drugom prilikom... da ne davim vise...