Postoje takvi muškarci i mislim da su u većini. Poznajem ih nekoliko, a svakog jutra u ogledalu vidim jednog.
Mnogo je onih koji se hvale... Neki imaju potrebe da tako dokažu svoju muževnost, da zadovolje svoju sujetu, neiživljenost, nesigurnost u sebe, nezadovljstvo partnerkom ...Neke muškarce je jednostavno strah da se vežu ..
To je pitanje karaktera, pre svega, ali i sopstvene odluke.
Godinama smo se zabavljali i dugo smo u braku.Učili smo da volimo jedno drugo, da praštamo, da prihvatamo, ....Prošli smo zajedno i dobro i zlo. Ratove i revolucije, bedu i blagostanje, radosti,bolesti .....
Pre toga imao sam nekoliko veza, probao i sa plavušama i sa crnkama, punačkim i mršavim, strasnim i frigidnim...
A onda sam rekao DA i to je značilo TAČKA.
Ne osećam se zbog toga manje vrednim muškarcem. Naprotiv.
Volim da vidim lepu ženu. Uznemiri me nečiji miris, zgodno telo, osmeh, lepe noge i grudi, šarm, toplina, nežnost.... Ali - neka drugi uživa u tome.
Ja sam svoju izabrao i čuvam i negujem to što imam. A imam i ljubav i pažnju, nežnost,toplinu, sigurnost, poverenje, seks, ....
Nekad se probudim ,dok ona mrmlja nešto u snu i mogu da pogodim šta sanja .... Treba li još nešto više .....?