Pisma i poslanice Petra I Petrovića Njegoša
Prikazujem rezultate 1 do 12 od 12

Tema: Pisma i poslanice Petra I Petrovića Njegoša

  1. #1
    Obećava
    Učlanjen
    19.04.2006.
    Poruke
    50
    Reputaciona moć
    0

    Podrazumevano Pisma i poslanice Petra I Petrovića Njegoša

    Petar I Petrović Njegoš



    PETAR I NjEGUŠIMA


    (M.P.)

    Prevashoditelnomu gospodinu gubernatoru, serdaru i knezu, i pročim glavarom, i svijema Njegušima drago pozdravljenje.

    Onomlanih poslah Stefana Lazarevića na Lovćen da nastoji kupit žita i kaza mi da su mu krali pšenicu proz prozor ot cerkve, ali mu ja ne vjerovah i zato nijesam ništa govorio. No danas vidim i vjerujem da mi je istinu kaza, budući tako na osvić jučeranjega dnevi, proz isti prozor, ponijeli dva sira i dva runa vune ot zvonarah koji u jaganjce idu. Ovo nije velika šteta koja će ovi manastir osiromašit, ali je veliko zlo i bazakonije koje se podnosit ne može, zašto kad u cerkvu ništa sigurno nije kako će bit na drugu stranu? Svaki narod u svijet počituje svoje bogomolje, hristijani i latini svoje cerkve, kalvini i luterani svoje kirke, Turci svoje čamije, Čifuti svoje sinagoge, idolopoklonici svoja kapišta i svaki se čuva kako ot živoga ognja da ne uzme što iz onoga bogomoljnoga mjesta u koje mu se ime božije slavi.
    Ja sam vidio u Kom, na vrata Žabljaka, a to i svaki vidi koji u njem dođe, ne samo zavjete koje u cerkvi hristijani ostavljaju cijele neto i goru naokolo cerkve u svu komsku glavicu cijelu i nigđe se ne vidi jedne male grane posječeno. A zašto nego zato što se i Turci boje ot Boga, i ot onoga bogomolnoga doma đe se ime božije hvali i priziva napomoć.
    Ja soveršeno znam da je i ta cerkva među Turcima što je među vama ne bi Turci takvo bezakonije činili no bi slobodno u nju moglo stojat sve što bi se nahodilo, kako stoji u Kom i u Podgoričku cerkvu, daleko ot kućah, toliko srebro cerkovno, također i u ostale cerkve po Zeti. Vi ćete reć da nijeste svikolici razbojnici... ži... ovni.
    I to je istina. Znam i ja da nijeste, ali jeste dužni iskat lupeže cerkovne i kastigat, ne samo poradi što cerkovno kradu i cerkvu bezčeste, nego i suviše što svijeh vas sramote i poštenje vaše bruče. Vama je, kako sam razumio, iz saborne cerkve Svete Gospođe ukradeno kandilo srebreno, što je pokojni arhiđakon Stefan Marošević priložio i vi se tajite i ništa za to ne govorite koliko da ste ga svikolici ukrali. Dakle, ne možete reć da nijeste svi krivi, jer ako nijeste lupeži ano lupežima na volju činite kad ih ne tražite; i tako oni slobodno i veselo cerkve razbijaju i lupeštine čine, videći da svaki muči i da im put s mučanjem vašim na zločinstvo otvarate. Ja znam da ćete i to reć: "Mi ne znamo ko je kandilo ukra ni ko je sir i ostalo iz cerkve s Lovćena ponio, a bismo ih kastigali". A kako ćete znat kad nećete poradit da znate, što se tiče lupeštine učinjene u našu cerkvu na Lovćen, evo ja dajem sočbine pedeset talijerah ko će mi pravo nasočit lupeže. Dajte i vi za kandilo, ako li ćete i za jedno i za drugo da ujedno sočbinu damo, ja sam tako soglasen i gotov u svako doba.
    Suviše molićemo gospoda Boga vsedržitelja pred kojijem ništa skriveno ni potajeno bit ne može da on te lupeže objavi i kastiga njegovom krepkom i silnom desnicom, da im ta šićar sa zlom srećom u njihove ruke i u njihove domove uljeze i svaki zli i zlosrećni napredak unese i da im svaka dobra sreća pogine, a zla napreduje, i nadom i na put i na svako mjesto kuda se obraćali da se obraćaju željni i lišeni zdravlja i svakoga veselja i ju[na]čke radosti i koristi. No, priđe nego li ovu molbu k Bogu prinesemo i priđe nego sočbinu damo, ako će se ti lupeži pokajat i kazat svoja lupeška djela, može im biti lasno da se umire [i s] Bogom i cerkvom. I ja ih molim i zaklinjam da tako učine i da se poslije ne kaju, jer na isti način ostaće pod kletvom i oni koji bi te lupeže zna i ne bi ih nasočio i ako se po sočbini stanuše kajat, neka mi vjeruje da se umirit nećemo što neće doć glavari cernogorski da vide razboj cerkovni i da sud cerkvi učine, zašto se na Boga nadam da će se nasoćit i ...it što je s Lovćena poneseno da se zna čisto ko ga je ponio. A po nekoj prilici čini mi se, i danas znam i vi i Raićevići znat možete.

    Vpročem čekajući vaš obšti otgovor za sve jesam

    vaš dobroželatelj i sluga
    vlad[i]ka PETR.

    Na Cetinje, ijunja 14. 1813.





    -----
    Iz knjige,
    Petar I Petrović - DJELA
    izdao CID Podgorica 1999. godine
    štampala "Vojna štamparija" - Beograd



  2. #2
    Obećava
    Učlanjen
    19.04.2006.
    Poruke
    50
    Reputaciona moć
    0

    Podrazumevano PISMO RUSKOM CARU

    PETAR I PETROVIĆ NjEGOŠ RUSKOM CARU



    Najmilostiviji gosudaru,

    Uzdisaje moje s narodom crnogorskim pastirstvu mome povjerenog imao sam sreću vašemu imperatorskom veličestvu s trećom najponiznijom molbom podnijeti: od 26. sept. 1814. god. kroz polkovnika Nikića: drugo od 18. dekem. 1815. kroz nahodećeg se pri austriskom dvoru punomoćnog ministra grafa Staklenberga, a treće od 15. febr. 1816 kroz nadvornog savjetnika Mazurevskog. I sad lišen budući blagosklonog odziva radi uvaženja podviga, meni povjerenog, a od vašeg imperatorskog veličestva zavisećeg naroda, da bi bilo daj budi crnogorskoj djeci kao jednoplemenicima s Rusima sreća ili vječna muka.

    Pogledajte najmilostivi gosudaru, poradi srodstva, koje nas veže s vjerno podanim vašoj imperi(ji), koje moli ljubav i uzajamno sjedinjenje, - i nemojte tuđe predpočitovati. Krv je naroda crnogorskoga tako čista, kao što mu je i duša vedra. I tuđi je ljekar za njega i od njegovog živovanja dalek. I njegovo je povjerenje odlučeno od tuđije vrata.

    Pogledajte, najmilostiviji gosudaru, na sedamdesetljetnu sjedinu moju - dajte pomoć mojijema trudovima ! Uvjenčajte blaga namjerenja presrećnije predkova vašeg imperatorskog veličestva i opravdajte moje usrdije i zavjet mojije praroditelja i predmjestnika na vjernost k Rusiji !!! - Ovaj narod nije nigda bio od inoplemenije država u podanstvo pokoren, poslije okončanja bivšije knjazeva i vladaoca crnogorskije, štaviše i u samo ono vrijeme, kad je otomanska porta grozila cijeloj Evropi, nije nas mogla savršeno pokoriti. A s bivšim pravitelstvom Republike Mletačke u susjednoj korespodenciji imao je vazda svoju nezavisimost, ništa manje po padaniju pomenute Republike i nastupanju 1796 god. austrijskog pravitelstva u Bokeljsku provinciju do požunskog traktata priznavali su nas u pomenutoom vidu, i nahodeći se konzul vašeg imperatorskog veličestva 1804. god. kod pomenutog pravitelstva u Kotoru nadvorni savjetnik Mazurevski, javno je pokrovitelstvovao Crnogorce kod Austrijanaca i na posljedak bio nam je poslan štatski savjetnik Sankovski kao dovjerena osoba za Crnu Goru do tilsitskoga mira s Francuzkom. Po zaključenju ovog mira i dolazku Francuza u susjednu Bokeljsku provinciju držali su s nama pograničnu korespodeciju kao sa nezavisimim narodom. - Ravnim načinom i Englezi, negda silni na Adriatičnom moru, počitovali su nas na prijateljski način, i mojim pasportom Crnogorce i druge trgovce slobodno puštali. I načalnici one flote ne samo da su jednom imali konferenciju, no i u svakom vidu uvažavali su našu nezavisimost. I najposlje Englezi su nama 1813. god. pomogli provinciju bokeljsku od Francuza osloboditi i istu su ostavili pod savršenom crnogorskom upravom.

    Po ovom vidu i pokazanoj sposobnosti ovog naroda u svako vrijeme k jedinomišljenju sadašnjeg obrtaja svijeta i sva obštekorisna namjeravanja vašeg imperatorskog veličestva i vašije saveznika, Crna Gora ima puno pravo nadati se bezbjednosti svoje nezavisimosti u odnošenju nasprama inostranije država, koje sastavljaju današnju evropejsku sistemu. Ako li pak višepomenuta ne dopuštaju k tješnjemu odnošenju vašeg imperatorskog veličestva, to nas usrećite s javnim pokrovitelstvom; pošaljite nam jednog činovnika, koji će prestavljati lice vašeg imperatorskog veličestva, a ujedno i privremenu pomoć, da bi se moglo urediti pravitelstvo i druga korisna zavedenija, budući će Crnogorci biti u stanju prinositi dostojnu žrtvu na svoj sveti oltar.

    Sad najmilostvi gosudaru, prikupljam moje posljednje sile, usuđujem se odpraviti mog sinovca vojvodu Stanka Petrovića s 800 duša crnogorskije žitelja, da se nasele u predjele vaše imperije po oskudici i nerodu ovdašnjeg kraja, da se ne bi druge inoplemene oblasti s njima koristovale. I pošto sam iste odeskom gubernatoru preporučio, rekao sam pomenutom činovniku, mom sinovcu, da pođe u vašu svetu stolicu Aleksandru Nikolajeviću gospodinu oberprokuratoru svetog sinoda, da bi dostavio moju najpokorniju molbu, kako bi podpuno i rješitelno saizvolenje i od prestola vašeg imperatorskog veličestva za crnogorski narod izdelati mogao.

    U Crnoj Gori, na Cetinje, Smireni mitropolit crnogorski, skenderijski i primorski

    Petar Petrović Njegoš

    8/20. maja 1817. godine.




    -----------
    Iz knjige,
    Petar I Petrović - "DJELA"
    izdao CID Podgorica 1999 godine
    štampala "Vojna štamparija" - Beograd

  3. #3
    Obećava
    Učlanjen
    19.04.2006.
    Poruke
    50
    Reputaciona moć
    0

    Podrazumevano

    PETAR I SAVU PLAMENCU



    ...U prošasti utornik dođoše tri uskoka, koji su uskočili u Srbiju, i donesoše mi ova pisma od našeg O.... i od Miloša Obrenovića, koja vi šiljem, da vidite, što pišu. Ja se čudim, kako mi verhovni vožd ništa ne piše, ali može biti da ne može bez pozvolenija rosijskoga, oli su ga Njemci zavistljivi obratili na svoju stranu, kako i Simo piše, jer ja dobro znam kakvi su i kako ne bi radi, da se narod slavenski nikad oslobodi, ni da se mi i Srblji sastanemo.
    19 apr.





    ---------------------
    Kompletno pismo Svetog Petra Cetinjskog, koje je uputio Savu Plamencu,
    zavedeno je pod rednim brojem 206 u drugom dijelu knjige - Petar I Petrovic: "Djela"
    Drugi dio knjige nosi naslov "Pisma".
    Knjigu je izdao CID Podgorica 1999 god, a stampala "Vojna Stamparija" iz Beograda.

  4. #4
    Obećava
    Učlanjen
    19.04.2006.
    Poruke
    50
    Reputaciona moć
    0

    Podrazumevano Pismo Bušatliji pred bojeve, đe su ni čukunđedovi na jatagan državu dobili

    PETAR I MAHMUT-PAŠI BUŠATLIJI




    Što mi pišeš da Brđanima pomoć ne dajem i da ih ne puštim u Cernu Goru, to mi nemoj govoriti, što mi zakon i moja duša ne da učiniti. Brđani su moja braća kao i Crnogorci; što li kažeš tvoju ljutu Arbaniju, ja vidim da se ti u tvoju silu uzdaš, ali se spomeni, da je sila samo u jednoga Boga, kojemu se mi predajemo i molimo, da nam bude u pomoći. Znaš koliko si zla i sramote Crnogorcima učinio i kako si mi crkvu i manastir na Cetinje opalio i razurio, kad sam ja bio na put u Rusiju, pak i to bih sve zaboravio i za ono zlo činio sam ti dobro kad ti od cara bješe muka došla i nijesam Crnogorce puštio da suproć tebe pođu. Sad te opet molim, prođi se sirotinje brcke, da se prava krv ne prolijeva. Ako li nećeš, hvala da je Bogu! A mi ćemo se od tvoje sile i napasti s pomoću božjom braniti dokle jedan teče...


    1796.



    --------------
    Iz knjige,
    "Petar I Petrović - DJELA"
    izdao CID Podgorica 1999 godine
    štampala "Vojna štamparija" - Beograd

  5. #5
    Obećava
    Učlanjen
    19.04.2006.
    Poruke
    50
    Reputaciona moć
    0

    Podrazumevano Ovo ih je pismo spasilo, šćeli su načinjet bezumna djela ...

    PETAR I PODGORIČKOM, ZETSKOM I SPUŠKOM PRAVOSLAVNOM STANOVNIŠTVU




    Ot nas vladike Petra počtenim glavarom i starješinam od hrisćijanluka podgoričkoga, spužkoga i zetskoga dragi pozdrav i arhipastirskoje blagoslovenije.
    Primio sam vaše pismo iz kojega razumijem vašu muku i nevolju što imate ot zuluma turskoga i serdečno žalim, ali vi ništa pomoći ne mogu, nego vas arhipastirski molim i sovjetujem da se Bogu molite i da terpjenije imate, jer ako ste naumili činiti ono što su mi ovi dva knjigonoše kazali, ja vidim da ćete navesti na sebe tursku silu, da svi propadnete i poginete sa svijem.
    Može biti da vi gledate na Grke i da hoćete da se izbavite ot turskoga jarma i zuluma, ali ne gledate imate li jakosti, kako što oni imaju i ostalo što je za upotrebu. Oni su okoljeni morem i sigurani brodovima na more, a vi ste okoljeni Turcima; oni su postavili senat, koji vlada i upravlja sve i svaki ga sluša, a u vas posluha nije; oni imaju slavne generale i oficire, koji su predvoditelji na more i na suho pred vojskom, također mudre i učene senatore i ministre, koji perom djejstvuju i poslije upravljaju, a u vas takovijeh ljudih nema; oni su sočinili zakone i sve potrebite uredbe i utverdili i žestoke kastige postavili verhu svakoga zakonoprestupnika, a vi zakonah i uredbe ne imate i kastigat nikoga ne možete; oni mogu iz drugijeh kraljevinah dobavljati sve što sami hoće; a vi nećete moći ni jednoga fišeka u potrebi dobaviti; oni štampaju aspre i svaki u opštu miriju daje, a u vas toga biti neće; oni znadu što se u sviijetu čini, a vi ne znate što je svijet; oni i uzdanicu u nekoga imaju, a vi ne imate u koga, nako u Boga uzdati.
    Vama se i to, kako vidim, čini, da su Turci izgubili svoju silu, no ja vas uvjeravam da se u te misli teško varate, jer, koliko je Turaka u otmanovića carstvu, da bi legli na zemlju svezanijeh rukah i nogah, ne biste ih vi mogli posjeć u vas vijek vaš.
    Lako je koju stvar započet, no sve što se započne bez prilične zgode i bez zdravoga razuma i razsuždenija, ne može srećnu sverhu imati, jerbo konec djelo krasi, a ne početak.
    Svaki blagorazumni čoek najprvo promisli i razsudi dobro što ima činiti i, ako vidi, da će sverha ot njegovoga djela biti blagopolučna, onda započne djejstvovati, a inako započeti neće.
    Veliki cari i kraljevi, kad imaju namjerenije s kim ratovati, razsude imaju li toliku jakost koliko iмade oni neprijatelj protiv kojega bi kćeli rat činiti. I ako vide da je on jači, onda se obrate iskati pomoćnika da oni imaju višu silu i jakost i tade započnu ratovati i ne derže nigda svoga neprijatelja slaba i nejaka, a vi o tome ne razsuždavate i ne mislite za druge Turke, nako samo za te što su među vama, a kad biste njih dospjeli, velite, kako mi rečeni knjigonoše kažu, da se ot drugijeh Turakah ne bojite. Po istini, za mene je to djelo veoma strano i udivitelno, ne bojat se sile otmanovića ot koje se i velike države boje. Ja bih rekao, no mi vjerovati nećete, da vi nejmate više sile među Bosnom, Hercegovinom i Arbanijom, nego li ima jedna uš među dva nokta. Toga radi, i opet vas molim i Bogom zaklinjem, da ne izgubite sebe i svoju đecu. Vpročem, ispunjavajući moju dužnost, Bogu vas preporučavam i ostajem vaš dobroželatelj

    Cetinje, oktomvra 1, 1825. goda

    vladika PETAR



    ----------
    z knjige,
    "Petar I Petrović - "DJELA"
    izdao CID Podgorica 1999. godine
    štampala "Vojna štamparija" - Beograd

  6. #6
    Obećava
    Učlanjen
    19.04.2006.
    Poruke
    50
    Reputaciona moć
    0

    Podrazumevano

    PETAR I GLAVARIMA



    Blagorodnoj gospodi glavarima


    Evo vam novine od rati rusijske i turske, koje možete istinito vjerovati i svakomu ljubitelju opštega hristijanskoga dobra slobodno objaviti.

    Rusi su osvojili svu Karavalašku i Karabogdansku i pošto su preko rijeke Dunava bojem srećno priješli, uzeli su silom svojega oružja sve zemlje i gradove do Jedrena, đe je bilo više od četiri stotine hiljadah turske vojske, a rusijske sto i šezdeset i šest hiljadah. Udare se na polje dva sahata daleko od Jedrena, i tu je bio strašni boj i veliko krvoproliće cijeli dan. Na svrhu Rusi, s pomoću božjom, razbiju i proženu Turke; jedni pobjegnu put Carigrada s njihovijem carem, koji je bio došao blizu svoje vojske da naredbe daje i da vojsku sokoli, a ostali se razbježaše kuda je ko moga bježati. I tako Rusi, blagodareći Boga, uljegu u Jedrenu i tu je u istinu bio ranjen carev brat, veliki knjaz Mihail Pavlović i pošto je ranu dobio, nije puštao sablju iz ruke za dva sahata, ni otstupio do svojega mjesta, nego rane faculetom zatisnuo i sveđer naprijed hodio, dokle se prenemoga i s konja panuo. Tada su ga soldati uzeli da ga nose, no i tada nije prestavao govoriti vojski: "Juriš, juriš, naprijed, dobiće je naše". Tu su se bili veliki principi i generali ka i prosti soldati, i tu je bio naš ljubezni Aleksij, sin pokojnoga Karađorđija, velikoga srpskoga viteza, su dvanaest hiljadah volontijerah ili reći vojnikah koji su dobrovoljno pošli da se s Turcima biju. Ovo je bilo do Ilina-dne i potader pošla je morem i suhim velika rusijska vojska na Carigrad, đe se sva turska vojska skupila. Govori se da su Rusi uzeli Bujruk-Deri; znaćemo za malo vremena je li ovo za Bujruk-Deri istina .

    Ja krepku u Boga uzdanicu imam, da ćemo ... generala Manuilova rodom Srbina i sina ... s vojskom u Srbiju, pak i u Bosnu i Hercegovinu; ... pa neka paze Crnogorci i Brđani u kakvo će ... ostati ratujući jedni s drugijem i kako će se pred Rusima i pred Srbima prikazati, da ne ostanu zadnji od svakoga u vrijeme kad bi mogli najprvi biti, da hoće slogu i poslušanije imati. No ja znam da ima ljudih, koji neće ni vjerovati ovo što vi pišem, ni poslušati što ja za opšte narodno dobro govorim, i tako mi ne ostaje sluge, no ako živ dočekam da Ruse vidim na ove strane, kako se u Boga uzdam da će doći, onda ću prikazati svačija djela od poslušanija i sloge, oli od neposluha i samovoljstva.

    V pročem ostajem vaš dobroželatelj

    Na Cetinje,
    avgusta 19. - 1828.

    VLADIKA PETAR



    ----------
    Iz knjige,
    Petar I Petrović - DJELA
    izdao CID Podgorica 1999. godine

  7. #7
    Obećava
    Učlanjen
    19.04.2006.
    Poruke
    50
    Reputaciona moć
    0

    Podrazumevano Smatrao je da pripadamo ILIRIČESKOJ NACIJI

    PETAR I KAPETANU KOTORSKOG OKRUGA DE SUPEU



    Blagorodni gospodin sovjetnik i cirkularni kapitan od Supe.

    Budući da neke familije iz Crne Gore žele bit preseljene u kraljevstvo napolitansko, u kojemu neki njihovi glavari nazad 15 godištah naročno hodili i našli mjesta za svoje i svojih seljan prebivanije, no ne želeći da one budu izvan Rosije u podanstvu u nijednu stranu drugoga carstva, nako u državu vašega dvora, pod kojim milioni naše braće iliričeske nacije uživaju sva čelovječeska prava i pod skiptrom onim blagopospješno cvjetaju i blagodenstvuju. Toga radi molim vaše visokoblagorodije, što bi ovo moje želanije u svoj skorosti uputili, gdje trebuje i da bi po polučeniji visočajšega odgovora sovršeno izvijestili mene, na kakva bi prava oni bili primljeni i da bi mogli naseljeni bit neodaljeno od našega naroda i jezika s podajanijem carske pomoći, da bih ja zablagovremeno moga primit svoji mjeri i prigotovljat rečene familije k preselenije, pređe nego li velika zima nastupi, jerbo je ovo siromaš, koja ...

    1815.



    -----
    Iz knjige,
    Petar I Petrović - DJELA
    izdao CID Podgorica 1999 godine
    štampala "Vojna štamparija" - Beograd

  8. #8
    Obećava
    Učlanjen
    19.04.2006.
    Poruke
    50
    Reputaciona moć
    0

    Podrazumevano Oko stare Crne Gore živjeli su Hristijani!

    PETAR I JEREMIJI M. GAGIĆU



    Milostivi gosudar moj,

    Jeremij Mihailovič,


    Imao sam udovoljstvije jučer večerom primiti vaše pismo, pod N48, na koje uput po želaniju vašemu izvolte i odgovor imati. Preko svega i po svemu tome, što se vezir skadarskij dosle caru svome otgovarao da mu zbog Crne Gore na vojsku poći ne može, evo mu danas već ni to ne pomoga. Carev mu tatar u kuću sjedi, prinuždavajući ga da po svaki način vojsku diže i polazi. Tako je on u ove gradove: Žabljak, Podgoricu i Spuž, što su na našoj granici, poslao skadarske Turke za garnizon, a iz Zete je najbolje hristjane, do trista ljudi, popisao i zove ih sa sobom na vojsku, no prije u taostvo Hristjani sad u ovu zgodu ne hoteći na vojsku poći protiv svoje vjere i krvi i bojeći se vazdašnjega varvarstva turskoga da ih u taostvu ne posiječe, ako bi se amo što drugo Turcima protivno dogodilo, kako se mi i Turci tome nadamo iz mira... po vazdašnjijem događajima, odgovore mu da oni tamo na tu vojsku ne hoće poći, nego da vole na kući svojoj poginuti braneći se od takoga i danaske nasilija. Zatijem se uput odmetnu Kuči, pleme brdsko do hiljade i više pušakah, i jedno selo među Podgoricom i i Crnom Gorom, Lješkopolje po imenu, i uteče isto selo u našu najbližu mu nahiju Lješensku sa stokom i sa familijama, pak oni isti svi ko pušku nosi, do trista puškarah, zovnuvši u pomoć i naše obližnje i srodne Crnogorce, pođu i sad čuvaju svoje kuće, da ih Turci ne požegu i da se brane štogođ bolje uzmogu. Pak još ne znamo kakve će mjere vezir protiv ovakvog slučaja preduzeti, te li te znajući da Crnogorci svoj obraz, obranjavati k njima ubjegše, neće lasno i bez čuda postiđeti. Teke smo svi na velike muke bez fišekah. A ja, kako sam čuo da su turski garnizoni došli na rečena mjesta, odput sam poslao svoga čoeka igumna Mojsea te valjaste i pouzdana, u istu Lješansku nahiju i u Brda s nalogom i knjigama, da svak stoji gotov i na opazu, ma da nitko ničim Turke na zađene, doklegođ njih Turci ne bi. K tome domalo, kako se odmetnu oni, pišem i Turcima u Souž i u Podgoricu, da bi svakojako mir produžio i rat ne užegao, od kojega pisam vama i kopiju ovdi prilažem. Iz ovoga svega vam soobštenoga vidi se i predpoložit se može da će vezir skadarskij prijed protiv nas obratit oružije nego tamo poći đe ga car zove i čeka ga izvjestno gore. A i Bosna i Hercegovina, čini mi se, da isto i misle, i vole i moraju, što preduzme skadarskij vezir, zašto ni od njih nije vojske caru na pomoć pošlo, a pod istoga su vezira skadarskoga komandu određeni; i Turci barem očito manje zlo i izabrati za se znadu, i to sad da nigda.

    Nego je za nas i sve hristjane opasnije i pretežko ne imavši potrebno u ruke, fišeke i kremenje, a samo bi moglo pojavljenje i malog jednoga dijela od flota rosijskoga su ne mlogo vojske, koja bi teke vostrg i i ljubav k sebi rasplamtila, te bi ne samo mi ne bjedstvovali, no i svi hristijani okolo nas, koji su još turski, kako vostočnago ravno i zapadnjega vjerosispovjedanija, jedva bi dočekali, vooruženi budući, stupiti pod barjak blagovjerne Rosije, spasavateljnice narodah od varvarskoga prekomjerija i svakojakijeh do bezkonečija obidah. I tako bi od samoga prišestvija Rusah mlogo se dobra učiniti moglo sad u ove strane i uskoriti poraženje obšte hristianskoga vječnoga i zakletoga dušmana. Zato sam ja i dosle molio, da se u ove naše strane eskadricom pristupi i pojavi pred Arbanijom, pa ne doumjevam se što nije dosle amo vnimanije obraćeno. Teke se nadam tome još svakojako.

    S istinim počitanijem jesam vašega visokoblagorodija pokornjejšij sluga

    Cetinje, 7. maja dnja
    1829. goda.

    m. NJEGOŠ s.r.



    --------------
    Iz knjige,
    Petar I Petrović - "DJELA"
    izdao CID Podgorica 1999. godine
    štampala "Vojna štamparija" - Beograd

  9. #9
    Obećava
    Učlanjen
    19.04.2006.
    Poruke
    50
    Reputaciona moć
    0

    Podrazumevano 1785. god. u širem smislu bili smo SLAVENO-ILIRI

    PISMO PETRA I



    Poslije pristupa, u kome se izlaže sve što je Crna Gora uradila za Rusiju od vremena Petra Velikog, i koji smo pristup čitali u gotovo svim predstavkama Petrovih prethodnika ruskome dvoru nastavlja:

    "Godine 1777 bio sam poslan u Rusiju od strane Mitropolita i naroda crnogorskog u društvu sa serdarom Ivanom Radonjićem, da pristupimo carici Katarini II zbog nekijeh narodnijeh potreba. U tečaju šestomjesečnoga našega bavljenja u Petrogradu, mi smo više puta molili, da nam se dopusti viđeti caricu; ali ne samo što ne bismo srećni viđeti caricu, no i njegovu svjetlost knjaza Potemkina viđesmo samo tri puta. Na posljedku prinuđeni smo bili, bez ikakvog uspjeha u našem djelu, ostaviti Petrograd i vratititi se doma, čega mi ikada nijesmo mogli očekivati.

    Pomenutijem narodom crnogorskim već od trista godina, poslije posljednjega knjaza crnogorskoga Đorđa Crnojevića, pa i do sada upravljaju mitropoliti, koje bira narod po opštemu saglasanju. Pri mitropolitu mora biti još jedan episkop, koji mora poslije biti mitropolitskim prejamnikom. Godine 1781. februara 26., po smri strica moga pokojnoga Save Petrovića mitropolita crnogorskog, bio je pozdravljen mitropolitskim činom Arsenije Plamenac, a ja sam bio izabran za jepiskopa. Za tijem ja sam otišao u Srijemske Karlovce i tamo bio posvećen za arhijereja od slaveno-srpskog mitropolita gospodina Mojseja Putnika i drugih prisutnih arhijereja: vršačkog Vikentija, bačkoga Josifa, karlovačkoga Jovana i slavonskoga Pavla, godine 1784. oktobra 13. Budući su arhijereji crnogorski počinjući od 1711. god., dolazili u Rusiju da zasvjedoče svoje prijateljstvo sa ruskom državom, to sam i ja postavio sebi za dužnost to isto, tijem prije, što je pomenuti mitropolit Plamenac već umro i ja, po pravu nasljedstva moram zastupiti njegovo mjesto. Što se je dogodilo sa ovijem mojijem dolaskom, molim pokorno da dalje poslušate.

    Treći dan poslije mog dolaska u Petrograd, po nepravednom rješenju knjaza Potemkina, preko ober-polic-majstora javljena mi je najstrožija zapovijed da do četiri sata po ponoći moram ostaviti Petrograd. To je bilo 8. novembra. No budući je moja savjest bila čista, i nijesam nalazio nikakve krivice kod mene za takav neočekivani i žestok postupak protivu mene, to sam ja riješio ne kretati iz Petrograda, dok se ne dokaže moja krivica i uzrok za što se sa mnom tako postupa. Ja sam zaklinjao Bogom živijem oberpolicmajstora da kaže knjazu Potemkinu, da ja tražim da se moja stvar ispita, da se dokaže moj prijestup i da mi se dopusti da ja pravdam moju nevinost. Pri svemu tomu knjaz, ne trpeći pravicu, kao aspida zatvorio je uši pred svenarodnijem zakonima, bez ikakvog dokaza, nije mi dopustio da branim samoga sebe, no je naredio da se pošlje k meni jedan korten i jedan vaht-majstor, koji su me nasilničkim činom krenuli iz Petrograda i dan i noć, ne dajući mi ni časa počinuti, gonili me preko Polocka, Mogileva, Toločina preko granice bez pasoša. Kao Hrista od Iroda do Pilata, tako je i mene zvijer zvijeru predavala na trzanje k većemu mom oskrobljenju i poruganju.

    Poslije takvoga mog nasilničkog odlaska, g. Frančisko Dolci de Vicković, koji je bio sa mnom u društvu, čujući da i njega policija traži, a znajući i moju i njegovu nevinost, sam je otišao te se javio u policiju. Đeneral polic-majstor mu je rekao: Kako vi smijete s arhijerejem Petrovićem ići bez pasoša? A kada mu je Dolci pokazao dva ćesarska pasoša i jedan grafa Štakelberga, te je vidio da mu zbog pasoša ne može ništa učiniti, tada mu je ovaj (policmajstor) počeo obećavati dvije hiljade rubalja, tek da govori protivu mene i pri tomu govorio mu je Petrović je varalica; kako on može biti arhijerej bez dopuštenja Sv. Sinoda? Prokažite njegova djela pa možete biti srećni. Kažite za što je on došao? Znate li što god o projektu Nerandžića? Dolci mu je dao moje sopstveno pismo, u kojemu sam ja knjazu Potemkinu opisivao uzrok moga dolaska u Petrograd, koje sam ja htio njemu predati, ili mu ga poslati po Dolci, ali Potemkin nije ni jedno ni drugo dopustio.
    Budući da Dolci po savjesti nije htio ništa drugo do istinu govoriti, i budući nije htio za novce lagati, to je i on bio proćeran istijem načinom, kojijem i ja. Zaista meni se čini čudnovatim i bezakonim kazniti čovjeka, pa poslije kazne ispitivati njegovo djelo. Čudnovato je takođe kako je se moglo od mene, kao čovjeka slobodnog, zahtjevati da ja ne budem arhijerej bez dopuštenja ruskog Sinoda? Zar oni ne znaju da vlast ruskog Sinoda ne izlazi izvan granica ruske države? Pa i sami četvoroprestolni vaseljenski Patrijarsi ne mogu toga od nas tražiti, budući slavenoilirski narodi odavno imaju svoga arhijepiskopa, koji ima pravo i vlast posvećivati arhijereja. Pri svemu tomu što sada, zbog turskih nasilja, nemamo patrijarha, ali imamo dosta blagočastivijeh arhijereja i slobodu u crkvenijem pravima.

    Da bih sačuvao sebe i svoj narod od svakojakih poricanja, za dužnost smatram ovom prilikom napomenuti kolegiji inostranijeh djela: ako iz učinjene meni nečastne nepravde kadgod proizađu kakve posledice protivne ruskom dvoru, u takvome slučaju, svaki takvi događaj mora se pripisati knjazu Potemkinu, koji, ne uvažavajući riječ velikijeh ruskijeh careva koju su oni garantovali gramatama, prezirući i bezobrazno izgoneći poštene ljude, starao se je ne samo ugasiti u ovijeh ljudi plamen ljubavi k Rusiji no i svemu narodu slaveno-ilirskomu napisati u srcu da drukčije misli o bratskoj Rusiji, i da sliku ovakvih događaja ostave u pameti svome potomstvu. Pravednost našu neka presudi savjest svakoga čovjeka, koji nije pomračen nepravdama. Ostajem itd.

    Petar Petrović. Minsk, 6. Decembra 1785. godine"




    -----
    Iz knjige,
    Petar I Petrović - DJELA
    izdao CID Podgorica 1999. godine

  10. #10
    Obećava
    Učlanjen
    19.04.2006.
    Poruke
    50
    Reputaciona moć
    0

    Podrazumevano Susjedni narod su nam bili Ercegovci! Narod dakle!

    PETAR I RUSKOM CARU ALEKSANDRU I




    Jednovjerni i jednoplemeni, s nama graničeći, narodi, a osobito Ercegovci, vrlo često dolaze k mene sa žalbama da više ne mogu trpjeti turska tiranstva. Oni se žale da Turci grabe i otimaju njihovo imanje, i mačem istrebljuju rod hišćanski. Mole da im se dade pomoć kako da se izbave iz ovoga stanja, jerbo, ako tako i dalje ostanu, biće tiranstvom turskijem sasvijem istrijebljeni. Crnogorci sa velikom radošću učinili bi im pomoć, ali ne smiju oni ništa činiti bez moje zapovijedi, a ja opet bez vašega odobrenja ne mogu dati dopuštenje Crnogorcima i Brđanima da se dignu u njihovu pomoć.
    Ovom prilikom dostavljam do znanja vašemu veličanstvu da Turci, koji graniče sa Crnom Gorom, ne gledajući na savez s Rusijom njihovoga Sultana, vrlo često napadaju na granice naše, čineći pri tome grabeži i ubijajući naše ljude, a naši ljudi po mojoj zapovijedi, i po želji vašega veličanstva mirno stoje ne smijući braniti se od Turaka prijed no zapovijed dam. Pa narod mene krivi za sve nesreće koje trpi od vjerolomnijeh Turaka, zbog toga što im ja ne dopuštam da na ove varvare dignu svoje oružje; a ja držim narod u stegu i zaustavljam da ne udare na turske zemlje zbog toga, što među imperijom vašega veličanstva i Portom Otomanskom postoji savez.
    Smatram sebi za dužnost javiti o ovome vašemu veličanstvu i pri tome primjetiti sljedeće: Budući Crnogorci zbog ovijeh turskijeh zločina, od kojijeh trpi Crna Gora velike štete, imaju zakonite i pravilne uzroke podići oružje protivu varvara Turaka i prisajediniti se sa hrišćanima, koji sa najvećom željom očekuju Crnogorce na pomoć radi izbavljenja ispod varvarstva turskoga, te da stupe pod slavnu protekciju vašega veličanstva, stavljam na blagoumotrenje vašega veličanstva ovu stvar i molim da me u tačnosti izvijestite kako ćemo u ovome slučaju postupati. Ja ću pak sve mjere preduzeti, da se pmoću božijom što bolje pripravimo i damo otpor našemu dušmaninu na potpuno zadovoljstvo vašega carskoga veličanstva, i na blagu i sreću našega naroda ...

    U Crnoj Gori na Cetinje 16. avgusta 1804. godine.




    -----
    Iz knjige,
    Petar I Petrović - DJELA
    izdao CID Podgorica 1999. godine
    štampala "Vojna štamparija" - Beograd

  11. #11
    Obećava
    Učlanjen
    19.04.2006.
    Poruke
    50
    Reputaciona moć
    0

    Podrazumevano Re: PETAR I PETROVIĆ NJEGOŠ - PISMA, POSLANICE

    PETAR I REKTORU I SENATU PRAVITELJSTVA REPUBLIKE DUBROVAČKE



    Herceg Novi, 8. marta 1806.

    Kako sam ja imao čast gospodi senatorima na riječi reći, kad su poslljednji put ovamo dolazili, tako i sada imam čast odgovoriti na predrago vaše pismo od 4 marta da ja, čuvajući susjedski mir i tišinu, s vašijem praviteljstvom i s podložnicima Porte Otomanske ne želim ni u najmanje djelo postupati, koje bi moglo biti protivno mojemu pokrovitelju, a visokim njegovoga veličanstva saveznicima. Na isti način tvrdo se nadam da će i od strane vašega mudroga vladanja ovo isto biti učinjeno. I tako ćemo ne samo naše starinsko prijateljstvo zadržati, nego još bolje i jače unaprijed potvrditi što od svega srca želim...

    U Kastel-novome 8 marta 1806. godine.
    Crnogorski skenderijski i primorski mitropolit i ordena sv. Aleksandra Nevskoga kavaljer Petar Petrović.


    _____
    Iz knjige,
    "Petar I Petrović - DJELA"
    izdao CID Podgorica 1999. godine
    štampala "Vojna štamparija" - Beograd

  12. #12
    Ističe se
    Učlanjen
    23.04.2006.
    Pol
    muški
    Lokacija
    Cetinje
    Poruke
    2.815
    Tekstova u blogu
    2
    Reputaciona moć
    63

    Podrazumevano Lazo Proroković je bio Njegošev ujak

    PETAR I JOSIPU PAJTONIJU


    Presvijetli gospodine,

    Ne mogući terpjet svake petnaest-dvadeset danah plač sa suzama starice, majke Laza Prorokovića, koji je u tamnicu kotorsku evo blizu dvije godine. Ja sam prinuđen preprovodit i trećjom njezino prošenije i pritom molit vaše p. g. da biste svagdašnjim velikodušijem vašim uložili popečenije pri vlasti ot koje zavisi isti tamničar za znat kakva je njegova setenca da i ja činim znat prije pomenutoj starici i da više poradi iste nebezpokojim vašu osobu. I pri ovoj zgodi imam čest vozobnovit vam svagdašnje moje počtenije s kojim i ostajem

    Cetinje
    14. (26. junija)
    1825.

    vašega p. g.
    pokornješij sluga
    m. PETROVIČ


    -----
    Iz knjige,
    Petar I Petrović - DJELA
    izdao CID Podgorica 1999. godine
    štampala "Vojna štamparija" - Beograd

Slične teme

  1. Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 13.01.2011., 18:48
  2. Vladika Danilo Petrović Njegoš, svojeručna pisma (SVA)
    Autor panipersevastoipertat u forumu Istorija
    Odgovora: 14
    Poslednja poruka: 04.01.2009., 15:37

Pravila za slanje poruka

  • Ne možete kreirati novu temu
  • Ne možete poslati odgovor
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoju poruku
  •