16121953
Zainteresovan član
- Poruka
- 184
Bila sam član komunističke partije od 1976 /mislim,ali to i nije za temu važno/ do 1988 godine kada sebi rekoh - dosta je bilo i nikad više. Posle je došla socijalističla partija i kao stroga naslednica tražila je da joj pristupim što sam ja sa velikim strahom odbila koristeći se nekim glupim izgovorima. Na moju sreću, prihvatili su moje ,,razloge,, i nisu insistirali. Godine i dogadjaji su se smenjivali, bivalo je sve gore i gore a ja pri tome nisam želela da bilo šta uradim da bi mi bilo bolje. Došla je ,,demokratija,, i tu je bilo lomova da bi na kraju, na čelu te demokratije stao , meni jedan vrlo simpatičan mlad čovek. Medjutim, taj mladi čovek je toliko mnogo hteo da uradi za kratko vreme, toliku nestrpljivost nisam mogla da shvatim, tolika podmetanja nisam mogla da razumem kao ni prebrzu, preranu i apsolutno bespotrebnu smrt. Ne znam kako sam posle toliko godina i NIKAD VIŠE, otišla pre 6 meseci u Demokratsku stranku i učlanila se. Na njihovo pitanje:zašto?, odgovorila sam da imam puno slobodnog vremena i da želim da pomognem. Na sve pozive sam se odazivala, slušala i razmišljala da ću nešto moći da pomognem.Juče sam ,,pobesnela,, kada sam shvatila da demokratiju nećemo videti još 100 godina i bilo mi je žao što nisam ostala dosledna sebi sa onim nikad više, a zašto, pitaćete, zato što se u komunističko vreme glasalo isto kao i sinoć na opštinskom ogranku forumu žena.Skupština od 31 žene birale su predsednicu i 14 članica.Nisam mogla da verujem da je bila samo 1 kandidatkinja i to dosadašnja predsednica i samo 14 članica.Tako je bilo u komunizmu, tako je i sada, gde je više kandidata koji će pročitati svoj program pa da biram.Toga nije bilo. Sve su prošle čak i one koje nisu bile tu. Posle izbora nijedna od izabranih članica ne reče ni reč. Ličilo mi je sve na ono vreme za koje se trubi da nije valjalo.A kakvo li je ovo?!