Astronomija: Zivot na Marsu? Zasto da ne....

Obersturmfuehrer:
haha :)
dobro, sta je tu glupo?
Ništa nemoj da se pitaš već zaključi da je i ovo jedan broj. Šta je to sa njima? Podseti se šta je sve napisao čuveni "685" . Imam grdnih problema sa konekcijom pa nisam mogao da sve pročitam ali izgleda da je i ovaj "987" sličnih shvatanja. Pa zaboga, kako si smeo da se drzneš i da pomeneš život na Marsu, kada je život, za one koji su s Marsa pali, božja tvorevina jedino na Zemlji?:D
 
stnco:
Ništa nemoj da se pitaš već zaključi da je i ovo jedan broj. Šta je to sa njima? Podseti se šta je sve napisao čuveni "685" . Imam grdnih problema sa konekcijom pa nisam mogao da sve pročitam ali izgleda da je i ovaj "987" sličnih shvatanja. Pa zaboga, kako si smeo da se drzneš i da pomeneš život na Marsu, kada je život, za one koji su s Marsa pali, božja tvorevina jedino na Zemlji?:D

Ja vidim da mi se stuca, a nikako da otkrijem zbog cega. Ovo sam tek sad video. Kad sam ja to tvrdio da je "zivot,...bozja tvorevina jedino na Zemlji"?
 
Drugi svetovi.
„Jedna od najfascinantnijih stvari koje se pominju u drevnim tekstovima i legendama jeste koncepcija o zivotu na drugim svetovima. Legendarnom Orfeju, sinu Apolonovom, pripisuje se sledeci fragment: „te bezbrojne duse padaju sa planete na planetu i, u ambisu svemira, tuguju za domom koji su zaboravile“.
Heraklit (oko 540. – 475. pre n.e.) i svi Pitagorini ucenici (sesti vek pre n. e.) smatrali su da je svaka zvezda centar jednog planetskog sistema. Demokrit je ucio da svetovi nastaju i umiru. Samo neki od tih zvezdanih svetova pogodni su za zivot, govorio je on. I Anaksagora (500. – 428. pre n. e.) je pisao o „drugim Zemljama koje pruzaju neophodne uslove za njihove stanovnike“.
Metrodot iz Lampsaka (treci vek n. e. ) verovao je u mnostvo nastanjenih svetova. Smatrati Zemlju za jedini nastanjeni svet, govorio je on, bilo bi isto tako malo mudro koliko i tvrditi da na ogromnom polju raste samo jedan klas zita. Epikur (341. – 271. pre n. e.) bio je na slican nacin ubedjen da zivot nije ogranicen samo na nasu planetu. Slavni rimski pesnik i filozof Lukrecije (oko 98. – 55. pre n. e.) pisao je da bi bilo „u najvecem mogucem stepenu pogresno verovati da su ova Zemlja i ovo nebo jedini koji su stvoreni“.
Indijske „Vede“ sasvim su odredjene u pogledu „zivota na drugim nebeskim telima daleko od Zemlje“. Teng Mu, ucenjak iz vremena Sung dinastije, ovako je sumirao poglede drevnih kineskih mislilaca na univerzalnost zivota: „Koliko bi bilo nerazumno pretpostaviti da sem Zemlje i neba koje mi mozemo videti ne postoji nijedno drugo nebo i nijedna druga Zemlja“.
 

Back
Top