Cetrnaesti deo. Nastavak.
„Herakleopoljski vladar Merikare preminuo je pre nego sto je Mentuhotep stigao do Herakleopolja. Sa Merikareovom smrcu i otpor Herakleopolja je verovatno prestao, jer je njegov naslednik samo nekoliko meseci vladao severnim kraljevstvom. Pobeda nad poslednjim herakleopoljskim vladarom Mentuhotepu je donela mogucnost da ujedini zemlju, ali mi posedujemo samo posredna saznanja o tome koliko su duge i teske bile te borbe.“
„Deo Mentuhotepovog ponovnog osvajanja obuhvatio je i upad u Nubiju kojom je, krajem starog carstva, zavladalo domace stanovnistvo. „
„Pored naglasavanja porekla, Mentuhotepova strategija je delom isla i za tim da, uz pomoc samodeifikacije, poveca sopstveni ugled medju savremenicima i naslednicima. Na dva fragmenta iz Gebelejna oznacen je kao „sin Hathor“; u Denderi i Asuanu je prisvojio krune Amona i Mina, a na nekim mestima je prikazivan sa crvenom krunom koju nadvisuju dva pera. U Kanosu, u blizini File, poprimio je izgled ihtiofalicnog Mina. I navedena ikonografija i njegovo drugo Horus ime, Necherihedzet („bozanski bele krune“), naglasavaju njegovu samodeifikaciju. Podaci iz njegovog hrama u Deir el-Bahariju ukazuju na to da je nameravao da bude slavljen poput bozanstva u svojoj Kuci za milione godina. Time je stotinama godina prethodio idejama koje ce postati, u vreme novog carstva, centralna religijska tema. Izvesno je da je ponovo uspostavio kult vladara.“
„Mentuhotepovo samopromovisanje poput procesa samodeifikacije pratila je i promena imena. Njegovo Horus ime je promenjeno nekoliko puta tokom vladavine, a svaka promena je izvesno naglasavala politicke prelome. Poslednjom izmenom dobio je ime Sematavi („onaj koji ujedinjuje dve zemlje“).“
„Jos jedan pokazatelj nagovestava povratak snazne i jedinstvene uprave zemljom – preduzimanje pohoda izvan granica Egipta. Jedan od slavnih vodja ekspedicija tog vremena bio je Heti (cinovnik prikazan na reljefu iz Shat el-Rigala). Heti je krstario teritorijom Sinaja, a obavljao je poslove i u Asuanu.“
„Pored brojnih vojnih pohoda koje je Mentuhotep II preduzimao tokom svoje vladavine,. duge 51 godinu, podigao je i brojne gradjevine, iako je vecina njih unistena. Izgradjeni su novi hramovi i kapele, od kojih se vecina nalazila u gornjem Egiptu: u Denderi, Gebeleinu, Abidosu, Todu, Armantu, Elkabu, Karnaku i Asuanu.“
{Asi je prelik naziva Rasi, Anu je glavni bog, Asuan bi bio Rasian, Rasijan, Rasion}.
Ipak, najznacajnija gradjevina je:
„... hram u Deir el-Bahariju, u zapadnoj Tebi. Iako je od ovog spomenika danas malo toga ostalo sacuvano, bez sumnje je bio najimpresivnija gradjevina medju njegovim spomenicima koji su opstali. ... Ovaj inspirativni simbol ujedinjenja Egipta oznacava novi pocetak. Na primer, ovo je bila prva vladarska gradjevina koja je otvoreno naglasavala ozirijanska verovanja – odraz religijskog „izjednacenja“ u pogledu funerarnog kulta vladara i obicnih ljudi koje se razvilo tokom prvog medjuperioda. Znacajna novina u ovom hramu bilo je koriscenje terasa i pokrivenih setalista koja su dozidjivana na centralnu gradjevinu. Projekat je ukljucivao gajeve sikomora i tamariska, koji su bili zasadjeni ispred hrama u udubljenjima od po 10 m usecenim u kamen i nasutim zemljom. Dug, nepokriven, uzdignuti put vodio je iz posumljenog dvorista prema gornjoj terasi, iznad koje je bio podignut centralni deo hrama. Centralna gradjevina je mogla da ima oblik kvadratne mastaba-grobnice (iznad koje se mozda uzdizalo brdo).“
„Grobnice vladarevih supruga, kraljica Neferu i Tem, takodje su se nalazile u okviru kompleksa.“
„Iako je hram u potpunosti bio dekorisan, od njegove umetnosti nije se dovoljno sacuvalo da bi pouzdano mogao da se rekonstruise citav sistem dizajna i dekoracije, iako se uocavaju neke posebne teme. Naglasavani su vladarev natprirodni i ozirijski aspekt, ali su prikazivane i scene iz dvorskog zivota.
Zasto je kod ovog vladara narocito istican taj „ozirijanski aspekt“?
„Kraljica Tem je bila majka Sanhkare Mentuhotepa III (od oko 2004. – 1992. g. pne.), energicnog graditelja. ... Vladavinu Mentuhotepa III je obelezio odredjeni broj arhitektonskih novina, ukljucujuci i trojno svetiliste u Medinet Habuu koje je nagovestilo hramove 18. dinastije posvecene „porodicnim“ trijadama.“
„Kada je Mentuhotep III preminuo, oko 1992. g. pne., izgleda da je nastupio period „sedam praznih godina“, koje se pripisuju vladavini Nebtavire Mentuhotepa IV (mozda je u pitanju uzurpator prestola, jer ga u listama vladara nema). Njegova majka je bila iz nizeg staleza i jedina vladarska titula koju je nosila bila je „kraljeva majka“, te je moguce da nije ni pripadao vladarskoj porodici.“
„Najvazniji dogadjaj njegove vladavine bilo je upucivanje ekspedicije u kamenolome Vadi Hamamata. Amenemhat, vezir koji je predvodio ekspediciju, naredio je podizanje natpisa u kamenolomu da bi se zabelezila dva neverovatna znamenja za koja je druzina tvrdila da im je prisustvovala. Prvo znamenje bio je dolazak na svet mladunca gazele na kamenom bloku, koji je bio odredjen za poklopac kraljevog sarkofaga. Drugo cudo bila je divlja oluja sa kisom koja je, kada je utihnula, otkrila izvor deset lakata dubok, do vrha pun vode. U tako besplodnom okolisu ovo je svakako bilo spektakularno, cak i cudesno otkrice. Amenemhat je, sasvim je izvesno, osoba koja je postala prvi vladar 12. dinastije. Poput vecine cinovnika 11. dinastije, on je svakako obavljao razlicite, vazne duznosti. Slabost vladara ili nepostojanje muskog naslednika moglo je da bude uzrok prelaska prestola u ruke vezira.“
- nastavice se...