Pa dobro....šta mi sad treba da kažemo? Da te pohvalimo što ti imaš tako jak karakter i hrabrost da priznaš da si hrišćanin i da imaš ikonu kojoj se moliš? Nije mi jasno...Ovom rečenicom ti totalno potcenjuješ one koji nemaju ikonu; ispadne da je oni nemaju zato što nisu dovoljno hrabri ili šta već, ili što su povodljivi vrednostima te ''moderne Evrope'' i sl. Bezveze. Ja mogu sa radosnim osmehom isto kao i ti da kažem svima u lice da verujem u Boga, a nemam nijednu ikonu u kući. I nemam potrebu da se prilagođavam ni pravoslavcima, ni katolicima,ni budistima, niakvim crkvama ni sektama, ni ikonama, nijednom ustaljenom običaju- JEDINO Bogu, a to se čini na taj način što voliš, praštaš, vodiš se dobrim.... Odavno sam naučila da nijedna ikona ništa ne vredi, ako nema dobrote u srcu...Kao što kaže jedna pesma ''Without innocence the cross is only iron...''
Naravno poštujem svačiji izbor. Ti ako tako voliš moli se pred ikonom, recituj Oče naš...svako ima svoj način da razgovara sa Bogom. Ali veruj mi, sigurna sam da Bogu nije važan način na koji ćeš dopreti do njega i do njegovog smisla, važno je da tamo stigneš.