Da li postoji absolutna Sloboda?

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Poruka
4.422
Sto je to uopce sloboda? Sto mislimo kada kazemo da tezimo absolutnoj slobodi?
Kako ju definiramo?

1.Da li smatramo da smo slobodni ako smijemo da radimo sve sto nam padne na pamet?
2.Da li smatramo da smo slobodni ako smijemo da mislimo sve sto zelimo?

3.Da li smatramo da smo slobodni ako smijemo reci sve sto mislimo?


Ako pratimo broj 1
dovodi nas do absolutnog bezvlasca i anarhije i zivota u vjecnom strahu....imati strah znaci ne biti slobodan...

Ako pratimo broj 3
reskiramo zivot kontroliran ignorancijom koja dovodi do samoce ili ne daj boze do toga da mozda i u ludnici zavrsimo..opet nismo slobodni..sloboda rijeci je ogranicena brojem onih koji nas slusaju...

Ako pratimo broj 2
i mislimo da imamo slobodu razmisljanja po onoj tezi ...sve mogu da mi kontroliraju ali moje misli ne....pa zar nismo kontrolirani utjecajem okoline, nacinom na koji nas odgajaju, nametnutim zakonima etike i morala?...zar to sve nisu od malena usadene i nametnute kontrole naseg razmisljanja ?

Postoji li absolutna sloboda tijela ili duha ili je i to samo jedna utopija vise......
 
Ух, мало си нас увезала у чвор. За почетак, осврнућу се на тачку број два:

Мени није ни потребно да мислим "све што желим", довољна ми је слобода да мислим све што је потребно да бих сазнала истину о овом свету (јер ми је то циљ). Кад кажеш "све што желимо" мени то звучи некако детињасто и неодговорно -- жеље могу да се претворе у пуке хирове, а то не води никуда.

Наша слобода мора да има неки циљ, неки смисао. Рецимо, одавно је познато да постоје "слобода ОД" и "слобода ЗА". Ја тражим слободу ЗА сазнање истине о овом свету, јер мислим да је то најважније. Али, понављам, то није исто што и слобода да мислим "све што желим" или што ми "падне на памет", јер ове друге две категорије немају никакав (озбиљан) циљ или смисао. Таква слобода личи на "Брауново (читај хаотично) кретање", и онда је стварно могуће да завршиш у лудари.
 
Chetnick-Nish:
To se uglavnom prevodi kao glupost, divljaštvo, samoživost... Kako god, sloboda kao termin o kome bi se moglo raspravljati sigurno ne podrazumeva jedno tako neposredno (ne)razumevanje.

ako si dobro procitao prvi post onda ces vidjeti da si sada samo potvrdio ono sto sam i ja rekla...naime da to nije sloboda...
zeljela bih da cujem sta TI o tome sto je sloboda i da li uopce postoji?
 
Слобода је чинити све што не шкоди другима...
То би било најопштије, а сад ако хоћемо у детаље....слободно.....баш ме занима докле би ова тема могла доћи....
 
pa bas u tome i jeste problem nista absolutno ne postoji...zasto onda svi pricaju da teze toj nekoj absolutnoj slobodi duha? ne kuzim to ...zato i molim da mi se taj pojam objasni...ali eto mozemo rijec absolut izbaciti..sta je onda sloboda...moje je misljenje da sloboda pojedinca(barem onako kako vecina ljudi shvata tu rijec) jednostavno ne postoji..sva nasa razmisljanja i svi nasi postupci su samo reakcija na okolinu...
 
Ево једног могућег погледа о ком сам размишљао.....Сви ми смо крајње слободни!!!

Зашто? У томе је лепота човека као бића....у томе је још један дар природе(или Бога) човеку, та слобода...

Ти треба да изградиш самог себе. Кад се родиш ти ништа незнаш. Па и сад доста незнаш а можеш да мењаш и додајеш ставове, мисли исл., ми изграђујемо саме себе, и тиме постајемо сопствени ствараоци, зар тиме нисмо слободни....можеш да будеш каква год особа пожелиш само ако имаш воље....можеш да будеш светац или највећи доброчинитељ, а можеш да будеш нови Хитлер....
 
4.ne verujem ni u sta apsolutno

slobodu , kao i srecu , osetim ponekad..kad me bozanska ljubav i milost obasja..kao sunce kroz lisce grana..kad se osetim kao deo sveta, sa svim onim sto mi je podareno kao mogucnost..kao putnik pred kojim stoji hiljadu puteva, i samo mu hrabrost treba da odluci kojim ce ici..ti su trenci dovoljni da se ceo moj jebni zivot pun neslobode, patnje, zabluda, ogranicenja, samoce, straha i kojecega jos, ipak sagleda kao vredan zivljenja:)
 
SINDI:
4.ne verujem ni u sta apsolutno

slobodu , kao i srecu , osetim ponekad..kad me bozanska ljubav i milost obasja..kao sunce kroz lisce grana..kad se osetim kao deo sveta, sa svim onim sto mi je podareno kao mogucnost..kao putnik pred kojim stoji hiljadu puteva, i samo mu hrabrost treba da odluci kojim ce ici...
ti su trenci dovoljni da se ceo moj jebni zivot pun neslobode, patnje, zabluda, ogranicenja, samoce, straha i kojecega jos, ipak sagleda kao vredan zivljenja:)
Apsolutu teže oni što život žive punom dušom (naznačeno u prvom delu citata) da bi zaobišli (neminovna) životna stradanja (naznačeno u drugom delu citata).
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top