Cherry Max
Zainteresovan član
- Poruka
- 163
Pa, zdravo svima koji čitate moju temu. Prvi put pišem neku temu, pa ako neko ima neku primedbu, volela bih da znam šta sam pogrešno uradila da sledeći put ne bih napravila istu grešku.
Volela bih da moju temu najviše komentarišu momci, jer se pre svega odnosi na njih, ali očekujem da i devojke pišu. Pa, dragi momci, zašto ste tako "daleko”, nedodirljivi, nepristupačni, a pre svega, zašto imate toliko velika očekivanja? Šta to tačno očekujete od devojke? Zašto svaku manje atraktivnu devojku ignorišete što više možete? Svi mi imamo prevelika očekivanja, toliko velika da više ni sami ne znamo šta hoćemo. Toliko momaka i devojaka tuguju što nemaju nekoga i krive nekog drugog za to, a u stvari oni su sami krivi.
Zašto sam ovu temu pokrenula? Zato što nikako ne mogu da razumem muški mozak (sada će sigurno neko da kaže:"A kao vaš ženski mozak je lak za razumevanje!?", zato sam i pokrenula ovu temu, da bih jedni drugima pomogli da razumeju šta je neko hteo da kaže).
Pošto ja nisam mogla da razumem jednu meni, do nedavno, dragu osobu, molila bih da napišete šta vi mislite da njegovo ponašanje znači, pošto ja kada pomislim da je u pitanju jedno, on učini nešto drugo što je suprotno onome što sam ja pomislila...
Upoznala sam ga pre godinu dana, teško se zaljubljuem, ne znam zašto, a onda kada sam se zaljubila u njega, pomislila sam kako je nekako drugačiji od drugih, ima nekako svoj imidž... Ne volim da stojim po strani, da maštam o nekom i da ne znam na čemu sam, pa sam rekla drugarici da mu kaže da mi se sviđa. E, odatle je sve počelo. U početku smo se samo javljali jedno drugom, neki put cim preko telefona, duže vreme ni poruku nije hteo da mi pošalje, a posle su počele poruke i, navodno smo postali prijatelji, ali uvek kada bismo se sreli to bi se svelo samo na "ćao", ništa više, neki put ni toliko. A onda su i poruke prestale da stižu... Nastavila sam dalje sa svojim životom... Došla je i exkurzija i najveći baksuz je bio što je i on bio sa nama u busu. Nije hteo da se lično pozdravi sa mnom, nego samo cim preko mobilnog (došlo mi da mu kažem:"Nisam ja babaroga! Neću da te pojedem ako mi priđeš!"), posle smo se sreli u hotelu, poljubac u obraz, kraći razgovori, a onda smo seli na neku fotelju i pričali (stalno je zahtevao da mu "otkrijem" osećanja, nisam samo znala koja, jer ako je mislio na ona koja sam pre osećala prema njemu, ta su nestala, sada je samo postojala mržnja zato što mi nije dopustio da mu priđem), čak je i pred mojom razrednom rekao da nije upoznao bolju devojku od mene. Pomislila sam da je počeo da oseća nešto prema meni, ali prevarila sam se. Kasnije počeo je više da se druži sa mojom najboljom drugaricom, da je "muva", a ja sam bila, tako reći, nevidljiva... Posle exkurzije nismo se javljali jedno drugom (ja sam prva prestala, jer se on više nije javljao meni, nego mojoj drugarici), kada prođemo hodnikom on sa njom razgovara, a meni ništa (toliko razmenjenih poruka i sa mnom ne može da razgovara, a sa njom može?). Meni je to čudno! Ne bi bilo da sam neka umišljena, nego svi me znaju kao opuštenu devojku, uvek spremna za zabavu... Ma jednom rečiju, meni je lakše prići, jer nemam predrasude.
Pre neki dan, posle, možda 5 meseci on mene cima (šta to treba da znači), danas, dobacim mu u šali:"Kako možeš tu da stojiš od ranog jutra?" mene ignoriše, a sa mojom drugaricom počinje neki levo razgovor, toliko puta je bila drska prema njemu i on i dalje više obraća pažnju prema njoj nego što je meni ikada, a ja sam uvek bila cool prema njemu.
Moja pitanju su sledeća: Da li vi volite da vas devojke vređaju? Ne volite opuštene devojke? Zašto vas privlače samo devojke koje ne možete da imate?
A moja poruka svim muškarcima je sledeća: Ako je neka devojka manje atraktivna, to ne znači da ne zaslužuje bar malo pažnje.
Hvala svima koji ste svratili ovde. bye!
Volela bih da moju temu najviše komentarišu momci, jer se pre svega odnosi na njih, ali očekujem da i devojke pišu. Pa, dragi momci, zašto ste tako "daleko”, nedodirljivi, nepristupačni, a pre svega, zašto imate toliko velika očekivanja? Šta to tačno očekujete od devojke? Zašto svaku manje atraktivnu devojku ignorišete što više možete? Svi mi imamo prevelika očekivanja, toliko velika da više ni sami ne znamo šta hoćemo. Toliko momaka i devojaka tuguju što nemaju nekoga i krive nekog drugog za to, a u stvari oni su sami krivi.
Zašto sam ovu temu pokrenula? Zato što nikako ne mogu da razumem muški mozak (sada će sigurno neko da kaže:"A kao vaš ženski mozak je lak za razumevanje!?", zato sam i pokrenula ovu temu, da bih jedni drugima pomogli da razumeju šta je neko hteo da kaže).
Pošto ja nisam mogla da razumem jednu meni, do nedavno, dragu osobu, molila bih da napišete šta vi mislite da njegovo ponašanje znači, pošto ja kada pomislim da je u pitanju jedno, on učini nešto drugo što je suprotno onome što sam ja pomislila...
Upoznala sam ga pre godinu dana, teško se zaljubljuem, ne znam zašto, a onda kada sam se zaljubila u njega, pomislila sam kako je nekako drugačiji od drugih, ima nekako svoj imidž... Ne volim da stojim po strani, da maštam o nekom i da ne znam na čemu sam, pa sam rekla drugarici da mu kaže da mi se sviđa. E, odatle je sve počelo. U početku smo se samo javljali jedno drugom, neki put cim preko telefona, duže vreme ni poruku nije hteo da mi pošalje, a posle su počele poruke i, navodno smo postali prijatelji, ali uvek kada bismo se sreli to bi se svelo samo na "ćao", ništa više, neki put ni toliko. A onda su i poruke prestale da stižu... Nastavila sam dalje sa svojim životom... Došla je i exkurzija i najveći baksuz je bio što je i on bio sa nama u busu. Nije hteo da se lično pozdravi sa mnom, nego samo cim preko mobilnog (došlo mi da mu kažem:"Nisam ja babaroga! Neću da te pojedem ako mi priđeš!"), posle smo se sreli u hotelu, poljubac u obraz, kraći razgovori, a onda smo seli na neku fotelju i pričali (stalno je zahtevao da mu "otkrijem" osećanja, nisam samo znala koja, jer ako je mislio na ona koja sam pre osećala prema njemu, ta su nestala, sada je samo postojala mržnja zato što mi nije dopustio da mu priđem), čak je i pred mojom razrednom rekao da nije upoznao bolju devojku od mene. Pomislila sam da je počeo da oseća nešto prema meni, ali prevarila sam se. Kasnije počeo je više da se druži sa mojom najboljom drugaricom, da je "muva", a ja sam bila, tako reći, nevidljiva... Posle exkurzije nismo se javljali jedno drugom (ja sam prva prestala, jer se on više nije javljao meni, nego mojoj drugarici), kada prođemo hodnikom on sa njom razgovara, a meni ništa (toliko razmenjenih poruka i sa mnom ne može da razgovara, a sa njom može?). Meni je to čudno! Ne bi bilo da sam neka umišljena, nego svi me znaju kao opuštenu devojku, uvek spremna za zabavu... Ma jednom rečiju, meni je lakše prići, jer nemam predrasude.
Pre neki dan, posle, možda 5 meseci on mene cima (šta to treba da znači), danas, dobacim mu u šali:"Kako možeš tu da stojiš od ranog jutra?" mene ignoriše, a sa mojom drugaricom počinje neki levo razgovor, toliko puta je bila drska prema njemu i on i dalje više obraća pažnju prema njoj nego što je meni ikada, a ja sam uvek bila cool prema njemu.
Moja pitanju su sledeća: Da li vi volite da vas devojke vređaju? Ne volite opuštene devojke? Zašto vas privlače samo devojke koje ne možete da imate?
A moja poruka svim muškarcima je sledeća: Ako je neka devojka manje atraktivna, to ne znači da ne zaslužuje bar malo pažnje.
Hvala svima koji ste svratili ovde. bye!