Teoria evolucije 2

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Ninjarijeka

Primećen član
Poruka
644
I moliću da se ovdje riječ BOG čita kao Vanzemaljac,Svemirac;Kako kome odgovara



Svemirci i daleka povijest Zemlje
Prvi izvještaj o stvaranju – Atlantida

U dalekoj prošlosti Zemlje osnovni uvjeti za stvaranje života na njoj bili su gotovo nepostojeći – izuzev nužno potrebnog obilja vode. Udari meteora, vulkanske erupcije, te drugi simptomi mladosti planete (i galaksije), prisilili su Boga da prve ljude i ostala živa bića stvori u okolini zaštićenoj od površinskih neprilika. Prvi izvještaj o stvaranju nedvosmisleno govori upravo o tome.

I reče Bog: “Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!” I bi tako. Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. A svod prozva Bog nebo.

Uvijek moramo čitajući Bibliju imati na umu da je u doba njezinog pisanja način izražavanja bio bitno drugačiji od današnjeg. Naime, neke riječi u prošlosti nisu postojale (zasigurno je i obrnuto), te su se u nedostatku ljudskog znanja i razumijevanja Božjih djela koristili najpribližniji mogući opisi.

Prema tome, iz prethodnog Biblijskog zapisa moguće je ustanoviti da se govori o kupoli koja je postavljena u morskim dubinama, a koja razdvaja to more od voda koje su se ostale nalaziti ispod kupole (skupa sa površinom bez vode), a sa svrhom vjernog simuliranja površinskih uvjeta. Da je tome upravo tako pokazat će i neka kasnija događanja.

Nakon što je proklijalo posađeno bilje, čime se je dobio nužan kisik u kupoli, Bog vrši daljnje prilagodbe ovog sistema postojeće-budućim površinskim uvjetima, kako bi budući razumni satnovnici podvodnog svijeta bili potpuno spremni kad jednom izađu van kupole na površinu.

I reče Bog: “Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, i neka svjetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!” I bi tako. I načini Bog dva velika svjetlila – veće da vlada danom, manje da vlada noću – i zvijezde. I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame.

Svjetlila? Načinio (opet!)? Čini se da Bog ozbiljno i sa svim svojim neizmjernim znanjem – radi. Nije samo da maše prstom kao čarobnim štapićem i sve se pojavljuje samo od sebe. Tako je načinio i svjetlila iliti lampe. Sigurno izuzetno zahtjevne i tehnološki sofisticirane konstrukcije, ali ipak lampe, kako i Biblija kaže. Jer čemu ih inače uopće nazivati svjetlilima.

Po postizanju potpune simulacije postojeće-budućih površinskih uvjeta Bog stvara i životinje, a na kraju i čovjeka – na svoju sliku, sebi slična. Gotovo pa da možemo pročitati – klonirana.

I tako Bog stvori podvodni svijet danas poznat pod imenom Atlantida.


Drugi izvještaj o stvaranju – raj zemaljski

Kada su se uvjeti na površini Zemlje stabilizirali, Bog počinje sa razvojem površinskog života. Biblija nam pruža jasnu sliku stanja na površini pred početak novog Božjeg stvaranja.

Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju, još nije bilo nikakva poljskog grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakovo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje. Ipak voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku.

Dakle, Atlantida je već odavno stvorena, a površina Zemlje je beživotna. Postoji kopno i rijeke koje njime teku, ali nema kiša iznad potpuno praznog kopna. Zato Bog prvi površinski život stvara upravo na izvoru jedne od rijeka.

Paralelno sa sadnjom bilja na izvoru rijeke, Bog od dostupnih kemijskih elemenata na Zemlji, u laboratorijskim uvjetima, uz pomoć svoje savršene tehnologije stvara čovjeka.

Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.

A zatim ga smješta u zasađeni vrt.

I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio.

Jasnoća zapisa ne daje nam dvojbi. Nakon toga niče i drugo bilje, a Bog stvara i životinje (također od praha zemaljskog), a kao finale i ženu iz rebra prvog čovjeka zemljine površine – Adama.

Najvjerojatnije je u pitanju genetska modifikacija stanica koštane srži Adamovog rebra, što je zasigurno bilo mnogo lakše negoli stvaranje od samog početka (od praha zemaljskog). Tako je stvorena Eva.

Time je Bog završio stvaranje fizičkog života na planeti Zemlji. Tu je Atlantida, tu je i površinski život. Osnovni dio posla je obavljen i preostaje duhovno usmjeravanje ljudi – učenje ljudi o Bogu, prirodi, prirodnim zakonima, Svemiru.


Odnosi Atlantiđana i ljudi – postanak mitova

Obzirom da je Atlantida postojala davno prije pojave Adama i Eve na površini, Bog je njezinim stanovnicima tokom vremena pružio svo znanje, trudeći se učiniti ih sinovima Božjim.

Iznimno napredni tehnologijom, te spoznajom prirodnih zakona (zakona Svemira), Atlantiđani nakon Božjeg stvaranja i širenja površinskog života, povremeno i sami izlaze na površinu i susreću se sa njezinim stanovnicima.

Za ljude na površini koji su tek na početku učenja i spoznaje, oni su sinovi Božji. Oni su bogovi gotovo ravni Jahvi, Bogu. Oni poznaju prirodne zakone, vladaju njima – upotrebljavaju ih kroz svoju tehnologiju i druge oblike primjene znanja. I kao što mala djeca doživljavaju odrasle, tako i ljudi (bez sumnje) doživljavaju Atlantiđane. Ljudski susreti s njima, kao i život Atlantiđana viđen očima ljudi, sadržani su u Egipatskim, Grčkim, Rimskim, Skandinavskim i ostalim svjetskim mitologijama i zapisima. Raznorazni bogovi i božice iz tih tekstova, zapravo su tehnološki/znanstveno iznimno napredni stanovnici Atlantide. Sami mitovi vjerojatno su u obliku ozbiljnih zapisa postojali i prije potopa, dok su nakon njega (o tome u idućem poglavlju) preostali pronađeni zapisi bili temelj pojavi mitova u pravom smislu te riječi.

No, iako je Bog želio da Atlantiđani svoje znanje podijele sa ljudima, stvari su se odvijale potpuno suprotno. Umjesto tolerantnog odnosa tipa učitelj-učenik, Atlantiđani su se premetnuli u bahata, samoljubiva stvorenja, koja su se s prezirom odnosila prema ljudima koje su pretvorili u objekt vlastite moći i zabave, bez ikakve namjere da ih učine sebi ravnima. Koji će bog ili božica učiniti što više ljudi sebi podložnim, postalo je pitanje taštine, te ih od napredne, gotovo savršene civilizacije, dovelo do društva punog raznih spletki i urota motiviranih borbom za što veću moć. Pod utjecajem Atlantiđana i sami ljudi postali su iskvareni. Interesantno je pripomenuti da i današnje društvo pokazuje slične simptome.

Glava šesta iz Knjige postanka daje jedan bitan primjer upravo takvog ponašanja Atlantiđana.

Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile, opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli.

Daljnji tekst spominje Nefile – ljude nastale spolnim općenjem Atlantiđana sa ljudskim kćerima, koji su po Bibliji od starine po snazi glasoviti ljudi. Taj detalj jako je interesantan jer zapravo govori o posebnoj rasi nastaloj miješanjem prilično različitih genetskih struktura (Atlantiđana, čiji je začetnik nastao kloniranjem, i ljudi, gdje je Adam praktički sastavljen od dostupnih kemijskih elemenata). Ta rasa Nefila, danas poznata kao npr. Neandertalci, pokušava se prikazati dokazom evolucije, ali zapravo ne predstavlja apsolutno nikakav dokaz ionako nepostojeće evolucije, nego upravo potkrepljuje sve tvrdnje iznesene u Bibliji.

Vidjevši da stvari postaju dijametralno suprotne od krajnjeg cilja (uspostave svijeta koji poštuje Boga, zakone prirode i sav život), Bog donosi odluku.

“Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje – od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku – jer sam se pokajao što sam ih napravio.” Ali je Noa našao milost u očima Jahvinim.
 
Potop – potpuna promjena života na Zemlji

Događaj koji je u potpunosti promijenio dotadašnji tok života na Zemlji bio je – potop. Opisan je ne samo u Bibliji, već i u raznim drugim zapisima, dok ga mnoga znanstvena otkrića današnjice također potvrđuju. Taj, danas gotovo nezamisliv, katastrofalan trenutak u prošlosti, činjenica je koja jedina u potpunosti može objasniti drastične promjene koje su se na Zemlji dogodile.

Nakon što je Bog donio odluku o potpunom uništenju dotadašnjeg sustava života na Zemlji, izvršio je pripreme za očuvanje ljudi i određenih životinjskih vrsta. Biljke i ribe se niti ne spominju, jer njima (sjemenju biljaka) potop ionako ne može naškoditi. U tom smislu Bog daje Noi vro jasne i precizne upute.

Napravi sebi korablju od smolastog drveta; korablju načini s preklijetima i obloži je iznutra i izvana paklinom. A pravit ćeš je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset u širinu, a trideset lakata u visinu. Na korablji načini otvor za svjetlo, završi ga jedan lakat od vrha. Vrata na korablji načini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat.

Spominjanje preklijeti, visina otvora za svjetlo, premazivanje paklinom (smolom), te same dimenzije korablje upućuju na zaključak da je ona bila vrst broda-podmornice, sposobna da izdrži potop koji će uslijediti.

U korablju su se nakon dovršenja ukrcali Noa, njegova žena, njihovi sinovi sa svojim ženama, te odabrane životinjske vrste, i to u parovima, kako bi se nakon potopa mogle nastaviti razmnožavati.

Sve je bilo spremno za potop. Prvi cilj uništenja bila je Atlantida – izvor zala koja su zahvatila cijelu Zemlju. Obzirom na veličinu Atlantide morala je biti upotrebljena iznimno snažna eksplozija koja je morala osigurati njezino potpuno uništenje. Sigurno je da je ta strahovita eksplozija bila nuklearnog tipa – brza i nadasve efikasna, a sa dalekosežnim posljedicama i za površinu Zemlje. Biblija je precizna kao i uvijek.

U onaj dan – šestote godine Noina života, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestog navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske. I udari dažd na zemlju da pljušti četrdeset dana i četrdeset noći.

Rekonstrukcija događaja vrlo je jednostavna – u razarajućoj nuklearnoj eksploziji puca i kupola Atlantide, te ona zauvijek nestaje u dubinama oceana. Ta eksplozija prouzrokovala je dvije stvari – ogromni potopni val, te isparavanje nevjerojatnih količina vode, kondenziranih u oblacima. Većinu tada još jedinstvenog kopna (a možda i cijelo kopno), potpuno prekriva potopni val, dok se odmah potom, ili čak istovremeno, na kopno sručuje ogromna količina vode iz oblaka.

Pljusak je na zemlju padao četrdeset dana; vode sveudilj rasle i korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje. Vode su nad zemljom bujale i visoko rasle, a korablja plovila površinom. Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako da prekriše sva brda pod nebom. Petnaest lakata dizale se vode povrh potonulih brda. Izgiboše sva bića što se po zemlji kreću: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi. Sve što u svojim nosnicama imaše dah života – sve što bijaše na kopnu – izgibe. Istrijebi se svako biće s površja zemaljskog: čovjek, životinje, gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni što bijahu s njim u korablji. Stotinu pedeset dana vladahu vode zemljom.

Nestanak Atlantide nestanak je i Nefila-Neandertalaca, dinosaura, kao i svih ljudi i kopnenih životinja, izuzev onih u Noinoj korablji.

Osim naglog nestanka brojnih životinjskih vrsta, jedan od inače mnogobrojnih dokaza potopa je npr. i Panonsko more, koje je ipak vremenom uspjelo iscuriti natrag u ocean ostavivši za sobom razne tragove – npr. jezero Balaton.

U odnosu na sve te događaje daljnja povijest Zemlje bila bi gotovo dosadno mirna, da eksplozija Atlantide nije imala i druge izuzetno značajne posljedice.


Raspuknuće jedinstvenog kopna – 7 današnjih kontinenata

Da je kopno nekad bilo jedinstveno znaju svi današnji znanstvenici, kao i većina drugih ljudi. Jedan od dokaza nalazi se i u staroj tvrdnji da je Zemlja ravna ploča sa svih strana okružena morem. Sigurno je da je taj zaključak donesen u vrijeme dok je kopno bilo jedinstveno, te vizualno (odozgo) izgledalo kao mala kapica na ćelavoj glavi, tj. ravna ploča sa svih strana okružena vodom. Biblija je i u tom slučaju potpuno jasna.

Eberu se rodila dva sina: jednomu bješe ime Peleg, jer se za njegova vijeka zemlja razdijelila.

Podvodna eksplozija i silina udara potopnog vala, prouzročili su pukotine u temeljima jedinstvenog kopna. To je dovelo i do površinskog puknuća jedinstvenog kopna, nastanka novih kontinenata, njihovog pomicanja, sudaranja kopnenih dijelova i posljedičnog nastajanja raznih planinskih masiva kao što su npr. Himalaji.

U nekim od tih planina, na velikim visinama, pronađeni su ostaci morskih životinja što govori da su upravo ti planinski masivi jednom bili ravni dijelovi jedinstvenog kopna kojeg su prekrile potopne vode.


Posljedice nastanka kontinenata – rase

Kako su baš svi ljudi nakon potopa živjeli zajedno na jednom mjestu, nastanak različitih kontinenata potaknuo je Boga da ravnomjerno rasporedi ljude po njima. Svrha je bila da kontinenti koji su se našli u različitom položaju i poprimili različite klimatske i geografske karakteristike budu nastanjeni i spoznati od ljudi bez obzira na različitost koja je među kontinentima nastala.

Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. Jahve reče: “Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo da jedan drugome govora ne razumije.” Tako ih Jahve razasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada. Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji.

Činjenica da su ljudi raseljeni po raznim kontinentima dovoljna je i sama po sebi da jezici tokom niza godina postanu različiti, ali njihova svrha – komuniciranje, a ne izoliranje jednih od drugih, ostala je još uvijek neostvarena Božja želja.

Sve vrste života prilagođavaju se okolini pod njezinim utjecajem, pa tako i ljudi (što nikako ne znači da je moguće potpuno promijeniti svoju vrstu, odnosno evoluirati). Tako su oni ljudi koji su se našli u današnjoj Africi crni zbog karakteristika klime na tom kontinentu, a bijeli su bijeli također zbog specifičnih uvjeta svojih rodnih kontinenata. Ali posebno interesantne su žuta, odnosno crvena rasa.

Kad bi smo npr. bijelu trudnicu ozračili radioaktivnim tvarima dovoljno snažno, njezino bi dijete pod utjecajem radijacije moglo biti rođeno sa karakterističnim izgledom mongoloidne rase, ali i teškim mentalnim, pa i tjelesnim posljedicama uzrokovanim prevelikom količinom zračenja. To dijete smatrali bi defektnim. No, kada bi cijelu jednu skupinu ljudi, generacijama i generacijama izlagali relativno maloj radioaktivnosti, ne bi li mogli utvrditi da je nakon mnogo vremena cijela ta skupina ljudi poprimila specifičan izgled mongoloidne rase (bez ikakvih poremećaja u funkciniranju tijela i duha).

A ta radijacija moguća je isključivo kao direktna posljedica nuklearne eksplozije Atlantide. Obzirom da i crvena rasa ima mongoloidne karakteristike, može se zaključiti da se položaj Atlantide (ujedno i centar nuklearne eksplozije) nalazio negdje između današnje Azije i Amerike, uz napomenu da se Amerika kao kontinent tek kasnije (nakon raspada jedinstvenog kopna) našla s istočne azijske strane, te joj se još uvijek približava. To naknadno približavanje centru eksplozije je i objašnjenje zašto su starosjedioci Amerike crveni, a istočne Azije žuti.


Bog i anđeli – svemirci

Ako se složimo da je Svemir jedan beskrajan (vječno šireći), ali ipak zatvoren sustav i da u njemu vladaju određeni prirodni zakoni (fizikalni, kemijski, mehanički, biološki i drugi zakoni) – onaj koji poznaje sve zakone kao i njihovu praktičnu primjenu – svemoguć je. Sve što je moguće u jednom zatvorenom beskonačnom sustavu – on može. On je Bog. Njegovi suradnici, pripadnici takvog oblika života – anđeli su. Iako je činjenica da oni putuju, lete Svemirom i razvijaju život na pogodnim planetama kao što je Zemlja, krila su im dali ljudi. Možda su zapravo autori prvenstveno vizualno htjeli nedvojbeno dati do znanja da Bog i anđeli lete, dolaze iz Svemira i spuštaju se na Zemlju.

Da su oni stvarne osobe, stvarna savršena civilizacija, jasno je i iz Biblije i iz mnogih sureta današnjeg svijeta s njima – NLO-ima i njihovim putnicima. Citirajmo samo Isusa,(nije samo on sin božiji svi smo mi to): “Oče naš koji jesi na nebesima...” (ne na našem nebu)


Zaključak

Biblija – savršena knjiga kojoj uistinu ne treba ništa dodavati i oduzimati, već samo razumjeti – uči nas i potvrđuje nam da su Bog i anđeli uložili previše truda u naše stvaranje, a da bi dopustili da mi sve upropastimo autodestrukcijom.

Umjesto da uvidimo da su i znanje i tehnologija usko povezani s Bogom i da ih je nužno koristiti na dobrobit svih ljudi i svekolikog života općenito – mi uporno jurimo u susret vlastitoj propasti. Nije li vrijeme da stanemo i razmislimo. Nije li vrijeme za tisućljeće spoznaje, mira, ljubavi, dobrote i prijateljstva s Bogom, a što nam i On sam već toliko dugo uzaludno nudi?
 
Biblija – savršena knjiga kojoj uistinu ne treba ništa dodavati i oduzimati, već samo razumjeti – uči nas i potvrđuje nam da su Bog i anđeli uložili previše truda u naše stvaranje, a da bi dopustili da mi sve upropastimo autodestrukcijom

I bog stvori nebi i zemlji, i vide da je dobro, stvori mesec i zvezde i vide da je dobro. E dobro malo sutra. Zemlja nije najstarija.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top