Nishtavnost choveka

Mi jesmo neko u necemu , znas kako ono ide bice jeste a nebice nije.
Medjutim covek jeste nistavan samom cinjenicom da je smrtan.
Ubedjen sam da zivimo u trenutku u vremenu kada covek za sebe misli da je svemocan.
To je zbog tehnologije i silnih dostignuca. Ali svi cemo mi jednog dana nestati sa lica
sa lica zemlje. I ceo ljudski rod ce jednom izumreti, kako je u stvari smesna ta
arogancija
 
Dimitrije, ako se malo udubiš u, recimo, genetiku... tvoja ljudska radoznalost će da odradi posao i ući ćeš u oblast u kojoj se otvara mogućnost besmrtnosti, teorijski. Sva su dostignuća započeta teorijom, osim slučajnih. I ideja je vid teorije, zar ne?
Onda pomisliš da ta arogancija, ustvari, nije mnogo više od radoznalosti...
Na taj način se može posmatrati samo ljudski rod, kao celina, koji deluje tako kako deluje, ali sam po sebi nema razum i nema osobine.
Smrtnost nas na neki način poništava. Da bismo razumeli čemu sva ova privremenost, tražimo smisao.
Niko nam ne može i ne sme oduzeti to pravo da tražimo odgovore. Ni Bog, ni Zemlja, ni Sunce, ni Univerzum... Dato nam je, ne zato da bismo sami sebi branili, ljudi nekad baš sami sebi uvale... znate šta...
 
Lexa, Ja nisam bio dovoljno jasan, ne mislim da je arogancija radoznalost,
svi mi trazimo odgovore. i u tome nema nista lose. Ja sam mislio na svetinu,
koji za svoje sudove misle apsolutni. Uopste politicari i elita koja sa toliko malo
odgovornosti koristi svoju moc, uljuljkani svojom "superiornoscu". Svaki rat pretstavlja
apsurd zivota i kako to ljudi sebi mogu da dozvole? Imam utisak da sto su veca tehnoloska i
naucna dostignuca to je prosecasn covek gluplji. Vrhunac apsurda je npr. to sto je u SAD,
jedinoj supersili izabran za predsednika( dva puta) covek koji se hvalio da ne cita knjige.

Ne shvatam kako udubljivanje u genetiku otvara mogucnost besmrtnosti.
 
Neće , čim do sada nije znači da postoji šansa....
Zato i mora doći do podele na živuljke za danas i ljude sutrašnjice.....inače spojeni , čim se nešto dalje odmakne nastaće grabež i tako i nastaju zloupotrebe svega što čovek otkrije a moglo bi biti samo dobro upotrebljeno.....
 
OOOJ Dimitrije:
Imam utisak da sto su veca tehnoloska i
naucna dostignuca to je prosecasn covek gluplji.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Ne shvatam kako udubljivanje u genetiku otvara mogucnost besmrtnosti.
Dada, i meni se nekad tako čini :lol:
Ali ratovi nisu, baš, posledica gluposti, prema mom mišljenju posledica su delovanja zlog stvora koji se rađa iz sličnih namera grupe ljudi. Da ne dužim, bolje ignoriši ovo, verovatno deluje nedorečeno.

Sklona sam da verujem nauci, jer sam prekasno shvatila da se ljudima ne može verovati (što se tiče sasvim objektivnih stvari, o tome govorim), tako dajem šansu besmrtnosti sa sasvim naučne strane. Šansu, ne kažem da je moguće.

Zato sam jednom otvorila temu o tome, kako je bila shvaćena druga je priča :) ali trebala je pokrenuti pitanje - šta tada :shock:
Zamislite da neko ima u rukama TO, oruđe za koje bi naročit borj ljudi prodao dušu, formulu koja je mnogo više od biološkog oružja, bilo čega ikada otkrivenog...
I ponudi to široj javnosti.
Bilo bi zanimljivo predvideti ljudske nedoumice i ponašanje mase u tom momentu, šta bi ko uradio, odlučio, čak i kada bi se radilo o produžavanu ljudskog veka na, recimo, 200 godina...
Jednog dana, u to ne sumnjam, ljudski vek će biti znatno produžen, i mislim da se niko neće boriti protiv toga ili smatrati takvo otkriće za "Sotonin pipak", ali sasvim je druga stvar kada govorimo o besmrtnosti.....
U momentu kada nam se približi ono čega se najviše plašimo, čast retkim izuzecima ili jako bolesnim i umornim ljudima, prevagnuće ono što nas, u ovih 70-ak godina održava u životu - instinkt za preživljavanjem.....
 
Ignorisem

Ja vreme shvatam subjektivisticki, moguca je vecnost u trenutku,
i trenutak u vecnosti.U produzenju ljudskog zivota ne vidim nista znacajno.(za mene)
Bojim se da covek ne bi podnosio dobro zivot od 200 godina(to je nepoznata teritorija)
Ekonomske i demografske implikacije toliko dugackog zivota bi bile znacajne.
Pored zelje za zivotom( instiktom za prezivljavanje) cini mi se da je ocigledna i
zelja za smrt(svoje sopstvene) Ovi primeri postoje i kod zivotinja.
 
Мислим да Sehnsucht мисли на Платонову пећину, која метафорички означава затвореност ума у уобичајене менталне клишеје. Ако дозволимо да нам се духовни живот сведе на то, онда смо заиста нико и ништа. И не би било никакве користи да тај "нико и ништа" живи 200 година уместо 70.
 
Sehnsucht:
Vrati se sebi i postani neko.
Biće jeste, a nebiće nije.
Mislim da smo se malo odaljili od teme, koja nije bila besmrtnost. Ja ne govorim o besmrtnosti o kojoj ste vi pocheli da pisete, genetika i nauka, vec besmrtnosti Zmajevih "Svetlih grobvova". Kazesh postani neko, kao da kazes umi se. Kao da je lako odvojiti se od mase i postati neko kada znamo koliko smo mali... Mi smo samo zrno peska u pustinji koja nema kraja... Samo kap u ogromnom okeanu... Sicushna neprimetna tachka, nebitan i zanemarljiv detalj koji nema skoro nikakvu funkciju!
 
*M*I*L*IC*A*:
... Mi smo samo zrno peska u pustinji koja nema kraja... Samo kap u ogromnom okeanu... Sicushna neprimetna tachka, nebitan i zanemarljiv detalj koji nema skoro nikakvu funkciju!

... али са шансом да постане "неко". :D

Већ сам негде прокоментарисала да су старе културе тврдиле да човек има огромне потенцијале свести. То је та шанса! Такође су тврдиле да је свест оно најважније што уопште постоји у свемиру. Дакле -- ми имамо шансу да развијемо баш оно што се највише цени у свемиру у којем живимо. И то је све што имамо. Али то је велика ствар!

А да је тешко -- тешко је. Нико никад није тврдио да је лако. Можда је баш намерно тешко, да би се видело ко је ко, тј. ко је стварно толико одлучан и решен да успе, а ко није. Ко није, сам је крив. :roll:
 
*M*I*L*IC*A*:
Mislim da smo se malo odaljili od teme, koja nije bila besmrtnost. Ja ne govorim o besmrtnosti o kojoj ste vi pocheli da pisete, genetika i nauka, vec besmrtnosti Zmajevih "Svetlih grobvova". Kazesh postani neko, kao da kazes umi se. Kao da je lako odvojiti se od mase i postati neko kada znamo koliko smo mali... Mi smo samo zrno peska u pustinji koja nema kraja... Samo kap u ogromnom okeanu... Sicushna neprimetna tachka, nebitan i zanemarljiv detalj koji nema skoro nikakvu funkciju!

Niko i nije pricao o besmrtnosti, to je bio samo primer.
Naravno da nije lako, to je dug i naporan put, ali, sto je tezi put do cilja, to je drazi cilj.
Svako od nas je kap vode u okeanu, ali, to ne znaci da smo mali i nebitni.
Okean je sacinjen od kapi.
Kazes "...kada znamo koliko smo mali...", prvo treba shvatiti koliko je vredan nas zivot, a ako svoj zivot smatras vrednim, onda si NEKO i onda shvatas koliko smo u stvari bitni i veliki.
 
Није све у нама вечно. У ствари, мудрост и јесте у томе да разликујемо оно вечно и оно ефемерно у себи самима, и да се трудимо да ојачамо онај вечни део себе.
 

Back
Top