Kunovicka bitka

josh jedan palanchanin :)

suuuuuuuuuuuuuuuuper!

vidish...
onaj nash zemljak
jovan popovic valjda se zvashe
exprofesor na filozofskom
je napisao knjigu Republika Remesiana

a meni ostala kod Lekija pre svadje... a tako mi treba :(

elem, ono shto znam, znam odatle

zato da se ne prisecam dal beshe ovo il ono... najbolje vidi tamo 8)

a nasho o njoj i u letopisu onog iz Ostrovice... kako se zvashe (nije nishka Ostrovica)
sad cu da pitam google na brzinu 8)
 
XXI glava:
Kako je kralj Vladislav krenuo na Murata s despotom

Ugarski kralj Vladislav, od ro�enja bo�jeg hiljadu �etiri stotine �etrdeset prve, skupiv�i vojsku krenuo je juna�ki na turskoga cara Murata, a s njim je krenuo tako�e despot �ura� Vukovi� i tako su jedan drugome dali re� da se bez boja ne razi�u. Pro�li su tada tako[186] kroz �itavu ra�ku zemlju i kroz Bugarsku, a blizu mesta Plovdiva turski car Murat je prispeo[187]

i zatekao ih u brdima, ne daju�i im da do�u do Plovdiva[188]. Ovu planinu nazivaju Zlatica, a drugi je nazivaju �elezna Vrata. A kada su bili za�li izme�u brda u jednu dolinu, tu su ih susreli carski jani�ari, ne daju�i im da do�u do Plovdiva, jer je tamo �ista ravnica. Kada je video kralj Vladislav da ne mo�e pro�i, naredio je da se kola nazad vuku[189], jer se nisu mogla okrenuti[190]. Vrativ�i se bez �tete, kralj Vladislav je nazad krenuo ka mestu Sofiji, a kako je ve� bila jesen, a on nije mogao tu ostati preko zime, spaliv�i mesto, krenuo je nazad u ra�ku zemlju.

A kada je prispeo u mesto Pirot, do kralja Vladislava su doprle vesti da je turski car prispeo u Sofiju, koja je bila spaljena. Tada je naredio despotu da ostane nazad i da lagano za njima ide sa svojom vojskom. A on je tako i�ao[191] o�ekuju�i bitku; a kad su prispeli do planine zvane Kunovica, a kralj Vladislav je ve� bio prispeo do te planine, doprle su do despota vesti da Turci s veoma velikom silom idu za njim; vrativ�i se tada despot protiv Turaka, o�ekuju�i ih, obavestio je kralja: "Ovi Turci s velikom silom za nama kre�u, pa zato sve pe�ake kraj kola ostavi a sam sa �itavom vojskom k meni pohitaj". Ali pre no �to je kralj prispeo ve� je bila po�ela bitka s Turcima (koja je bila tako �estoka da su svi Turci bili do nogu potu�eni, a njihovi najvi�i zapovednici jedni pobijeni, drugi pohvatani)[192]. A jedan carski prijatelj, koji je s njima bio umesto cara, tu je ubijen i sve do dana�njega dana stoji znak na njegovu grobu u gradi�u Tajanice. A odatle kralj Vladislav, pobediv�i poganike, bez ikakvih gubitaka veselo krenu u ra�ku zemlju i prispe na polje Dobrigi�, hote�i tu u ra�koj zemlji preko zime ostati a na leto opet s bo�jom pomo�i da krene na Turke.

I tu do�e poslanstvo od turskoga cara, da mu one zarobljenike, one zapovednike koji su bili zarobljeni, preda. A on �e pak despotu vratiti Smederevo sa svima gradovima i �itavu zemlju ra�ku, a isto tako i oba sina njegova, Grgura i Stevana. (Onde je bio zarobljen i jedan turski hetman po imenu Karambeg, pa je za ovoga car dao petnaest stotina[193] zlatnika). Posavetovav�i se s despotom i drugom gospodom, kralj Vladislav primi od njega ovakav predlog[194] i car je poslao jednoga velika�a Baltaoglua, kao kad bi se reklo sekirin sin, te je ovaj po naredbi carevoj predao Smederevo despotu i sve gradove; dovezena su[195] i oba slepa sina. A tada su isto tako svi u carsku tamnicu[196] pu�teni. Despot �ura�, zauzev�i �itavu zemlju svoju odmarao se onde s kraljem i sa �itavom vojskom �etiri nedelje, imaju�i u izobilju svega i sva�ega; zatim je kralj s veseljem[197] oti�ao u Ugarsku, kao pobednik nad poganicima; na�inio je s njima primirje na sedam[198] godina. I tako se zavr�io ovaj sre�ni �as[199].


bitka se dogodila negde oko zeleznichke stanice u Crvenoj reci
mislim, tu je bio glavni sudar 8)

a mesto Tajanica nije Tajanica vec Tamjanica

Kunovica je srednjevekovni naziv za Suvu planinu...
 

Back
Top