Knjige koje su nam pojasnile život

samouka

Ističe se
Poruka
2.750
Pre desetak godina, prvi put sam pročitala "Nepodnošljivu Lakoću postojanja" od M. Kundere. Iako žanr, nije jedan od mojih omiljenih, knjiga je ostavila zapanjujući utisak na mene.Kao i pri svakom čitanju, i ovde sam u junacima našla moje osobine, i one koje volim kod sebe, i one kojih se užasavam, ali nisam mogla da se poistovetim ni sa jednim likom do kraja.Svi su , po nečemu ličili na mene.Iako me je knjiga toliko ošamutila, nisam je uskoro ponovo pročitala, što ne liči na mene, ali je nisam zaboravila, kada bi me neko pitao šta da prošita, uvek sam mu je preporučivala. Pre mesec,dva, uzela sam je po drugi put u ruke i doživela šok. Pretvorila sam se za ovih deset godina u Sabinu, sa svim njeni vrlinama , ali i manama. Ovo nije jedina knjiga, čiji me je junak opseo, ali je najdrastičnija.
Zanima me ,imate li i Vi takve knjige?
 
to ti je sve zbog avatara.... namerno ti to...a ovamo kao upropastile te knjige..knjige ne mogu nikoga da upropaste...možeš da se idetifikuješ, tačno....loš trip...moraću da se setim da li me je neka knjiga upropastila..u smislu dotukla...prvo što mi pada na pamet je tehnika državnog udata kurcia malapartea ...........pametna knjiga..e, kad sam bio klinac...mučnina..sartrova...wow..al tad sam imao 15 godina i bio sam zadivljen perspektivom i onim opisom kad posmatra ljude sa prozora....uh, kakav je to prezir... a sada - ne..nema te knjige...
 
...slažem se sa gicom "Lovac u žitu" je knjiga koja definitivno MORA da se pročita...Što se tiče Bukovskog, ja ga mnogo volim,ali pre bih ti preporučila njegove priče i pesme.Nisam muško ,ali ja sam se pronašla u liku Staše "Kroz pustinju i prašumu" od Sjenkijeviča. Ne znam, kakav želiš da budeš kad se nađeš, ajde probaj sa "Morskim vuk"-om od Džek Londona. Ja bih bila Hampfri Van Vejden. Javi,kako je prošla potraga i da nisi postao kapetan Volf Larsen
 
Javljam,obecjavam - ne snalazim se bash dobro a neko mi je rekao da su "ochi ogledalo dushe " :confused:

ne ,ne,ne...knjige su vrata u svet.Interesuje me takodje koji zanr vi chitate - Dakle koji je vash zanr?
Kada je najbolje chitati...ii da dali chitate u sebi ili ipak vishe volite da chujete svoj glas ?

nadam se da vas nisam ugushio,ali bih zaboravio paa sam morao sve nekako da srochim...
Omrzeo sam knjigu mislim posle chitanja ~Daleko je Sunce ~...:confused::roll:...mozda i greshim ali znam da je bila velika ,izgleda da ne volim bash velike knjige.
 
Ako je na stranom jeziku, trudim se da bar neki deo procitam naglas. Ako je na nasem, uvek u sebi. I citam uvek ujutru, jer se iz nekog cudnog razloga celog zivota budim jako rano, oko 6h. Tad ne moze puno nekih drugih stvari da se radi

Mene je sa 18godina bas pogodio 'Dervis i smrt', jer sam tada zivela u ubedjenju da sam nesto posebno i da me niko ne razume. A i danas mi nije sve jedno kada to procitam. Ahmed Nurudin je lik koji me jako verno opisuje, svaka njegova rec, misao, ta tendencija da ponekad zivim van sveta, i svaki put me potrese kraj jer pomislim da to i meni vrlo lako moze da se desi.
 
'Kroz pustinju i prasumu' me je odusevila kada sam bila dete, ali je nisam citala od tada, mada cesto razmisljam o njoj u poslednje vreme.

Od Bukovskog sam procitala samo 'Lovac u zitu' i jos jednu, ne secam se koju, ali meni to nije nesto.

'Nepodnosljiva lakoca....' mi se jako svidela, i uvek me je interesovalo sta muskarci misle o toj knjizi. Ta i 'Sala' su mi omiljene Kunderine knjige.
 
Čitam preko dana, u sebi, sem poezije, koju volim da čitam naglas. Čitam, tako što ležim ili sedim, uvek na podu, sa poluspuštenim roletnama.Stivena Kinga čitam noću.Kastanedu čitam tajno,kada neko uđe u sobu, krijem ga pod krevet...ne znam zašto.
Kao devojčica, naravno, pročitala sam "Orkanske visove", još jedna Katarina, i danas, u meni ume da se smrtno razboli od besa...Kao devojčica, obožavala sam i Milutina Bojića, neke pesme još se same od sebe recituju u meni, iako sam, davno, napustila rime...Još jedna zbirka reči, koja mi je uprostila život,zbog Milutina volim ovako
"...da otvorim žile
hteo bih u trenu
i ti na njih usne
da postaviš žudno
I krv da mi siseš
dok ti žudnje venu
I dok mrem
da greješ
moje telo studno..." Milutin Bojić
 
za Mannibals-a - ako tražiš kratku, a savršenu knjigu,još i istinitu,autobiografsku i savršenog junaka
moj ti je savet da pročitaš "Jedan dan u životu Ivana Denisoviča" od Solženjicina. Radnja je u gulagu, a poenta, kako je život neprocenjivo vredan i lep, čak i na nemogućim mestima i uslovima.
 
Moja kniga je "roman o londonu" crnjanskog. Nikad nism mioslio da i druge ljude neka kljiga moze da obuzme.
Sve je pocelo kad sam imao oko 16. Poceo sam da citam tu knjigu i ubrzo svaku stranu sam upijao kao da je najveca
mudrost na svetu. Ja sam bio izgubljen a bio je i Rjepnin, nekad mi se cinilo da sam
njegov zivot dozivljavao stvarnije nego svoj. Citanje te knjige mi je postala opsesija.
Svaki dan mi je trebala doza, na kraju sam je citao bez reda sa kraja ,
iz sredine, sa pocetka , nije bilo vazno. To je trajalo dugo, a onda sam
presao na druge knjige. "Ogledi" od Montenja je bila druga koja ja me je obuzela.
Losi tripovi su bili Kompletan NIce, "bozanstvena komedija" I posebno
Igoova "bogorodicina crkava". Posle nje sam prestao da citam.
Moja uobrazilja je postala suvise jaka, odvajala me je od sveta.
Neko vreme nisam citao nista za sebe. Polako sam poceo od neke "lake"
literature. Medjutim i dalje me je hvatalo A. Zid"podrumi vatikana",
Oskar Vajldov Dorijan... Ali sada imam dosta obaveza i ne zaliudjujem se toliko knjigama.
Ponovo citam Niceovog Zaratustru i vise mi nije gorak kao ranije.

P.S. Bolji nasnov nisi mogla dati temi
 
samouka:
za Mannibals-a - ako tražiš kratku, a savršenu knjigu,još i istinitu,autobiografsku i savršenog junaka
moj ti je savet da pročitaš "Jedan dan u životu Ivana Denisoviča" od Solženjicina. Radnja je u gulagu, a poenta, kako je život neprocenjivo vredan i lep, čak i na nemogućim mestima i uslovima.


Trazim savet posto slabo chitam....
( znate ne drzi me mesto,al' poslednjih godina ovog mog mladalachkog zivota trazim knjige koje cje mi otvoriti ochi,sklonio sam se losheg drystva u izolaciju pa ...ne zelim da budem zatucan,kad vecj slabo izlazim itd itd.itd. siguran sam da ste me razumeli )

A te sa istinitim ...chitanje nechije biografije ?? Pa,ne znam da li bi me bash zaokupiralo, a?

hvala,izvini sto ti ne doprinosim temi
 

Back
Top