ADHD ili hiperaktivnost kod dece

KAKO KAD SVI GOVORE KAKO NEMA KOG NAS REGISTROVANOG LEKA ZA TO I KAKO ONDA DA GA NAĐEM. TAKOĐE TAJ NAM DOKTOR TO NIJE PREPORUČIO TAKO DA ĆU U SVAKOM SLUČAJU POSLUŠATI TVOJ SAVET GDE DA IDEM ODNOSNO KOM DOKTORU DA SE OBRATIM I KOJI LEK DA PIJE. NIJE MI TAČNO JASNO KAKO TAJ LEK USTVARI DELUJE. UNAPRED ZAHVALNA!

Prvo, da, iskljucite ova velika slova, drugo - koji doktor i gde leci dete? Lek jeste registrovan i na nasem je trzistu vec godinu dana i vise (od proslog leta, a od proletos ili od zimus je na beloj listi odnosno dobija se na recept uz participaciju od 20 dinara). Na kojoj opstini zivite (jeste iz BEograda?). Mozete se javiti Institutu za mentalno zdravlje u Palmoticevoj u Beogradu, na primer (dr Garibovic, dr NEnad Rudic), ili Klinici za neurologiju i psihijatriju dece i omladine na medicinskom fakultetu ul. dr Subotica, dr Aneta Lakic, itd.....
Lek deluje povecavanjem kolicine dopamina na dopaminskim receptorima u mozgu, jer je dokazano da je kolicina dopamina niza od potrebne kod ove dece i da je zbog toga (bioloski receno) njihov mozak HIPO stimulisan (nedovoljno stimulisan). Posto mozak ne ume d aprepozna cega mu to fali njemu se cini da mu pada secer, pa ova deca cesto nesto zvacu i traze slatkise i slanise dok su manja i kad udju u adolescenciju posezu za stimulativnim sredstvima tipa droga i alkohola ne bi li nekako nasli 'podizac' za svoj nizak dopamin. Tako ulaze u visok rizik za bolesti zavisnosti i delinkventne grupe.
HIPOstimulisan mozak daje izrazit pad paznje ali i motornu agitaciju pa kazemo za ovu decu da su 'hiperaktivna' (imaju visok prag motornih aktivnosti, stalno su u pokretu - kao da su stalno motorno uznemireni).
 
Da to si u pravu zaista jede mnogo slatkiša, kada mu sređujem sobu nalazim otpatke od čokolada i sl. Takođe mu ne dajem novac za užinu baš iz tog razloga nego ga forsiram kući da jede. Hvala ti na informaciji, mi smo ga pre neku godinu vodili u Palmotićevu ali smo izgleda naišli na doktorku koja to nije tretirala kao ADHD, pa smo išli privatno. Zanima me koje su reakcije na lek, kontraindikacije,malo me je strah, ipak mi se čini da je to jedna vrsta stimulansa pa me zanima da li stvara zavisnost? Još jedna stvar da li znaš kakva su iskustva kasnije kako ta deca žive sa tim da li se siptomi gube sa godima ili ne mislim neće valjda cvelog života biti na lekovima. Verujem da sam naporna ali trudim se da se što više edukujem da bih mu što bolje pomogla.
 
Prvo, da, iskljucite ova velika slova, drugo - koji doktor i gde leci dete? Lek jeste registrovan i na nasem je trzistu vec godinu dana i vise (od proslog leta, a od proletos ili od zimus je na beloj listi odnosno dobija se na recept uz participaciju od 20 dinara). Na kojoj opstini zivite (jeste iz BEograda?). Mozete se javiti Institutu za mentalno zdravlje u Palmoticevoj u Beogradu, na primer (dr Garibovic, dr NEnad Rudic), ili Klinici za neurologiju i psihijatriju dece i omladine na medicinskom fakultetu ul. dr Subotica, dr Aneta Lakic, itd.....
Lek deluje povecavanjem kolicine dopamina na dopaminskim receptorima u mozgu, jer je dokazano da je kolicina dopamina niza od potrebne kod ove dece i da je zbog toga (bioloski receno) njihov mozak HIPO stimulisan (nedovoljno stimulisan). Posto mozak ne ume d aprepozna cega mu to fali njemu se cini da mu pada secer, pa ova deca cesto nesto zvacu i traze slatkise i slanise dok su manja i kad udju u adolescenciju posezu za stimulativnim sredstvima tipa droga i alkohola ne bi li nekako nasli 'podizac' za svoj nizak dopamin. Tako ulaze u visok rizik za bolesti zavisnosti i delinkventne grupe.
HIPOstimulisan mozak daje izrazit pad paznje ali i motornu agitaciju pa kazemo za ovu decu da su 'hiperaktivna' (imaju visok prag motornih aktivnosti, stalno su u pokretu - kao da su stalno motorno uznemireni).

Pa dobro meni sada nije jasno da li se ta neurotransmisija normalizuje kada dete odraste ili se ponasanje spolja gledano samo nauci, a mozak radi isto te je celog zivota prisutan rizik od zloupotrebe alkohola i droga. Jer, ako jeste, cemu onda ovolika muka s obzirom da je nas sin energetska pijavica.
 
Imam i jos jedno pitanje. Da li moj sin ima izrazit manjak interesovanja zato sto je to deo ADDa ili se na taj nacin brani jer mu pada koncentracija i nema strpljenja. Ili je to neki komorbiditet, jer kriterijume za ADD zadovoljava u potpunosti? Napominjem da je manjak interesovanja bio prisutan oduvek, on nikada nije slozio puzle, pravio nesto od kockica, obojio bojanku iako mu je soba bila puna, nije parkirao automobilcice u kupljenoj garazi - nista. Da ne govorim o lego kockama. Sve sam na kraju ja sklapala pred njim. Takodje, on ne zna da igra sah, karte, monopol, domine. Jedino sto sam uspela da sa svojim sinom igram je Covece ne ljuti se. Sve je receno lekarki. A kada sam mu kao predskolcu kupila bukvar da malo ucimo slova poceo je da pruza otpor. Taj otpor prema ucenju i dalje je prisutan, a onda i otpor prema sportu pa je nekada stvarno tuzno gledati ga i terati na to.
 
Sanja: da, radi se o stimulansu (tzv leku iz grupe psihostimulansa), i ne, kod pravilno dijagnostikovane dece i osoba koje imaju ADHD ( to sam vec rekla) ne izaziva zavisnost. Kontraindikacije za lek su psihoticna stanja, poremecaji gutanja (ako dete ne moze da proguta tabletu, jer se tableta ne sme zvakati, poloviti, mrviti), Tuteov sindrom (glasovni tik sa ispustanjem zvukova i glasova uz verbalne opscenosti, nevoljne naravno), i tikovi ako su izrazeni (mada je u praksi vidjeno da se tikovi nekad mogu i popraviti umesto pogorsati prilikom uzimanja leka), kao i uzrast ispod 6. godine zivota. Nezeljeni efekti koji su u praksi vidjeni kao bitni su u najvecem postotku slucajeva gastrointestinalni (pad apetita, posledicno gubljenje tezine, mucnina i eventualni grcevi i povracanje - ovo u najtezim slucajevima, no obicno sei oni svodi na blagu mucninu i pad apetita u prvih nekiliko nedelja koji se zatim gube), zatim nesanica (takodje se gubi nakon inicijalnog perioda od par dana do desetak dana), eventualno glavobolja. Kao sto je neko gore pominjao, postoje i ekstremi ( sve sto je ikad primeceno prilikom studija o ovom leku, pa javilo se to i u jednom od minion slucajeva, mora biti navedeno i to je obaveza farmaceutske kuce).
Mi u ustanovi vodimo terapijske grupe za roditelje dece sa ADHDom (projekat odobren od Ministastva a i da nije njega to bi svakako radili) i za sad smo jedina ustanova koja to radi, i ja samo mogu da prenesem svoja iskustva sa ovim lekom i decom koja ga koriste: mi smo prezadovoljni. Vazno ej napomenuti da lek nije carobna pilula koja ce resiti sve probleme ovakve dece pogotovo obzirom na cinjenicu da se na ADHD cesto nakalemi posebno u starijem uzrastu deteta (u pubertetu) i poremecaj ponasanja. ali nasa iskustva sa ovim lekom su odlicna, no svakako da Institut u Palmoticevoj i Klinika za decu u Pasterovoj imaju daleko veci broj pacijenata na leku pa se njima mozete obratiti sa pitanjim na tu temu. Pre dve godine e=lek zaista nije bio dostupan, sad jeste, Institut radi sa tim lekom, imaju dosta pacijenata na njemu, ne vidim sta bi tu bio problem ako je dete zaista ADHD.

BLPD: zaista ne mogu da odgovorim na ova pitanja, jer ne znam da li je Vase dete autisticno ili nije, da li je psiholoski testirano i ima prosecne intelektualne kapacitete ili ne, da li ima neki komorbiditet ili nema: sto sve komplikuje sliku ADHDa i njegovo lecenje.
Kod klasicnog ADDa dete nije zainteresovano jer nema paznju za aktivnost koja se odvija (tj. njegova paznja je negde drugde - ili usmerena ka unutra i duboko vezana za neki unutrasnji sadrzaj, razmisljanje o necemu, neku licnu fantaziju itd, ili rasuta sasvim i vezana za hiljadu stvari vani - gledanju kroz prozor kako se deca igraju, kola prolaze, kucici se biju itd).
 
Sanja: NS ne zri da tako kazem kod ove dece onom brzinom koja je ocekivana za odredjen uzrast). Vremenom se intenzitet poremecaja stisava i smanjuje, kod nekoga se ADHD ugasi dobrim delom do kraja adolescencije, kod nekoga u nekj formi ostane ceo zivot ali: bitna razlika je u tome sto odrasli z arazliku od dece imaju daleko bolju sposobnost samokontrole i regulacije sopstvenih impulsa i reakcija u skladu sa onim sto je drustveno prihvatljivo. deca to prosto ne mogu. Odrasli koji zive sa svojim ADHDom prosto implementiraju kontrolu nad svojim (zaostalim!) simptomima. Deca to ne mogu. Naravno da nece piti lekove zauvek, ali dobar deo godina kroz osnovnu i srednju skolu velikom broju hiperaktivaca bice neophodan da mirno prozivi bez trauma svoe osnovnoskolske i srednjoskolske dane. Pozdrav
 
Puno hvala, u svakom slucaju.
A evo i njegovog nalaza koji je prosle godine upucen u osnovnu skolu.

Dg. F90
Tokom 2005. god. obavljeno je psiholosko testiranje kada je utvrdjeno da je A. (1993) prosecnih intelektualnih kapaciteta sa znacajnom redukcijom na manipulativnim zadacima. Tada su bili prisutni i indikatori depresivnosti i negativizma prema okolini i internalizovanje osecanja i teskoca u interpersonalnim odnosima. EEG (2005) pokazuje osnovnu aktivnost alfa tipa, bez fokalnog nalaza - nema znakova aktuelno prisutne epi elektrokortikalne aktivnosti. Obavljeno je i neuropsiholosko testiranje 2006 i utvrdjeno postojanje disharmonicnog kognitivnog profila.:dontunderstand:

Na sledecoj kontroli uradjena je kratka anketa za koncertu, ali nije odluceno da pocne sa terapijom iako je po testu apsolutno za lek.

WW, sta bi ste vi sada dalje uradili da je u pitanju vas sin. Ili - da ga dovedem na primer kod vas, sta biste sa njim. Ili to ne mozete da odgovorite dok dete ne vidite. Ja nisam ni za niti protiv leka. Vec sam prosla svoju psihoterapiju te mentalni poremecaj tretiram kao i svaki drugi kao i lekove za olaksavanje emotivnog, radnog i socijalnog funkcionisanja. I sama sam uzimala jedan flunirin ujutru godinu dana i to mi je vrlo pomoglo da stvari prihvatim kakve jesu.

Da li neko dete sa ADDom ima problema sa ispoljavanjem emocija ili to nije povezano sa ovim poremecajem?
 
Disharmonicni kognitivni profil znaci da Vase dete nije procenjeno po svojim kognitivnim sposobnostima na nivou ocekivanog za uzrast (misljenje, pamcenje, intelekt su kognitivne funkcije). Ovo moze biti a ne mora biti povezano sa ADDom, odnosno disharmonican razvoj moze biti deo ADDa, ali i ADD moze biti izazvan disharmonicnim razvojem Vaseg sina.
Da sam na VAsem mestu, ja bi otisla kod njegovog lekara i postavila pitanje zbog cega su procenili da dete uprkos anketi i postavljenjoj dijagnozi nije kandidat za terapiju lekom. MOra da postoji razlog za to, bilo da se radi o glasovima koje pusta, bilo da smatraju da postoje elementi autisticnog - no imate pravo na odgovor. Postavite pitanje.
 
Boze, ne mogu da verujem da u ovoj zemlji neko hoce da da objasnjenje i savet i to besplatno. Mislim, ja sam jako zadovoljna njegovom lekarkom, ali zena ima pun hodnik dece koja trce + poneki poziv sa odeljenja usred dispanzerskog rada da sredi situaciju. I sta onda ocekivati u celoj toj situaciji, ovde je sve nesredjeno i pravno neregulisano. A moj sin pri tome nije nemiran, to je vec momak od 1.90 sa nogom 47.
Vazi, zakazacu pa cu pitati i javiti sta je bilo. Ceka se oko 20 dana na kontrolu. Hvala.
 
Drago mi je sto se bolje osecate. Duznost je svakog lekara da informise pacijenta (iliroditelje u ovakvim slucajevima) o kakvom se poremecaju radi, da ponudi informacije o istom, da objasni kako se poremecaj tretira, koja mu je prognoza i sve ono sto pacijenta zanima o medikamentoznoj terapiji. Ili ja bar tako shvatam svoj posao.
 
Prvo hvala na informaciji. Juče sam skinula sa neta deo knjige o ADHD i tamo se pominje neka terapija neofidbekom, deluje mi dobro ,kažu da može da zameni i lek. Ali po onom što sam našla na netu to radi doktor Nebojša Jovanović i košta 30 eura po tretmanu koji traje 60 minuta, a u knjizi piše da treba u proseku dete da ima 60 tretmana da bi se videli rezultati. Zanima me da li u našim državnim ustanovama postoji taj aparat, jer je ovo zaista skupo.
 
A da zanima me u kojoj ustanovi ti radiš po tvojoj priči mi se čini da jako dobro radite sa decom pa bi svoje dete prvenstveno tu dovela. Takođe sam van Beograda pa mi putovanje predstavlja problem zbog posla, takođe bi mi odgovaralo ako se konsultacije zakazuju i u popodnevnim časovima zbog posla koji obavljam.
 
I meni je i drago i žao što je ova tema oživela. Nisam pisala neko vreme, valjda mi je dovoljno to što sa tim živim :(
Moj sin sada ima punih 6 godina, problem nam je sve manji i manji, kada uporedim prethodne kvartale. Ali i dalje postoji.
U međuvremenu smo počeli da se lečimo homeopatijom, moja osnovna ideja je bila da mu podignem imunitet, a ispostavilo se da ima pomaka i u ponašanju. Uz to, već godinu dana pije određenu kombinaciju Omega 3 i 6 masnih kiselina, i imam utisak da mu prija - prvih par meseci sam mu ostavljala da popije, da ne zaboravi (tata ga ujutru vodi u vrtić) - sada i kad ne ostavim, on uzme sam, i obavesti me da nisam ostavila. To tumačim njegovim nekakvim osećajem da mu prija i pomaže.
Pošto i ja imam ADD (što nisam, znala, niti mi je sada neko to postavio kao dijagnozu - prepoznala sam se sama baveći se sinom) i sebe sam 'stavila' na homeopatiju i Omegu. I definitivno osećam poboljšanje.
Dobila sam iz Zagreba knjigu 'Ishrana i poremećaji u ponašanju'. Veoma mi je zanimljiva, i mislim da ima logike - zastupa tezu, potkrepljenu primerima iz Nemačke, iz 80-ih godina, da veliki broj AD(H)D dece ima neku vrstu neuro-alergije na fosfate (prirodne i veštačke). Nisam ga stavila na potpunu dijetu koju knjiga predlaže, čekam godišnji odmor da to postavim kako treba, jer je daleko od jednostavne. Ali sam izbacila iz njegove ishrane (ili svela na minimalnu meru) ono što mogu. Ako ima zainteresovanih, rado ću iskopirati i dostaviti, ili ovde skenirati i negde okačiti ključne stvari.
Čula sam da je u Zemunu, u okviru Dispanzera za decu i omladinu počela sa radom grupa podrške roditeljima, zvala sam osobu koja to vodi pošto nismo njihovi pacijenti, rekla da bih volela da se uključim u rad, ona se zahvalila na interesovanju, rekla da će me pozvati da dođem da opširnije porazgovaramo i, za sada je to - to. A prošlo je mesec dana.
Beskrajno mnogo mi znači komunikacija sa još dve mame "u istom sosu" - jedna drugoj smo podrška, i objektivni savetnici u mnogim situacijama - znamo sve sve tri, ali je lakše ispravno delovati kad emocije ne pomute razum.
Neurofidbek je savršena stvar, ja sam potpuno fascinirana. Sin je išao na 10ak tretmana kod Nebojše, trenutno pravimo pauzu jer smo u nekom finansijskom 'čabru', ali ćemo definitivno nastaviti. Ako ima zainteresovanih (i ako to nije reklama po pravilima foruma) rado ću napisati kako to izgleda i kako sam doživela.
Pozdrav, sa željom da na ovoj temi čitamo o napretku i uspesima naših ADHD derišta.
 
Biofidbek je izuzetno koristan, ali za nas euslove dosta skup, izvodi ga privatno Nebojsa Jovanovic i ne radi se u drzavnim ustanovama. Istina je takodje da je jedan od uzrocnih faktora ADHDa i toksicitet hrane odnosno suficit ili deficit nekih materija ili alimentarna alergija. Omega kiseline su se pokazale korisnim u ishrani ove dece u svakom slucaju, ne resavaju problem ali mogu kod odredjenog broja dece dovesti do odredjenog stepena poboljsanja.
Sto se tice opisa metoda Nebojse Jovanovica, svakako da mozete staviti opis seanse (mogla bi i ja ali Vi ste to licno doziveli pa bolje da cuju iskustvo korisnika) sve dok ne reklamirate adresom, imenom ili telefonom privatnu praksu Nebojske Jovanovica. POzdrav
 
Ana,možeš li mi na PP poslati naziv te ,,određene,, kombinacije Omege 3 i 6? Takođe, i ako mi možeš ukratko reći - zašto baš ,,ta,, jer znam da ih u apotekama ima mali milion vrsta. Ionako sam mislila da deci dajem riblje ulje u sirupu, bez obzira na uvođenje leka(mom starijem mangupu), koje nas uskoro čeka.Što se homeopatije tiče, mi smo išli dve godine(uporedo sa reedukacijom), ali o tome neću naširoko jer moja iskustva nisu pozitivna.Drugi mogu da pokušaju, što da ne?Možda ćete imati bolje rezultate. Pozdrav!
 
Pošto i ja imam ADD (što nisam, znala, niti mi je sada neko to postavio kao dijagnozu - prepoznala sam se sama baveći se sinom) i sebe sam 'stavila' na homeopatiju i Omegu. I definitivno osećam poboljšanje.

Izgleda da je vecina nas shvatila da smo i sami imali dijagnozu kao nasa deca. Sada je to kos koji se zove Poremecaj licnosti. Evo, idite pa proverite, koga ne mrzi.
Juce sam shvatila da moram da prisustvujem svakoj utakmici moga sina. Lepo viknem "Slusaj sta prica trener.!" "Kos ti je levo!" "Igraj odbranu!" Puno je pomoglo, igrao je citavih 15 minuta i to odlucujucih. Onaj njegov otac samo gleda pa ga posle verbalno maltretira u kolima kada je vec sve gotovo.

Inace, cekamo kontrolu da pitamo za lek.
 
"Kos ti je LEVO!" - fenomenalno! :) Izvinjavam se na osmehu, ali zaista - super! Mogu da zamislim u kakvom ste problemu i koliko vam je (i njemu i Vama) tesko i komplikovano ziveti kada morate da mu vicete gde mu je kos na utakmici da se ne zanese.....Paznja je neobicno vazna stvar, deluje tako jednostavno i lako kad je imas pa i ne shvatas koliko znaci. Atek kad neko ima poremecaj paznje shvatis koliko je to uzasno znacajna psihicka funkcija.....
 
Juce sam shvatila da moram da prisustvujem svakoj utakmici moga sina. Lepo viknem "Slusaj sta prica trener.!" "Kos ti je levo!" "Igraj odbranu!"

a muz vam je mamlaz - to ste izostavili, draga WW, kada se sam nije do sada setio da ga tako bodri!

Draga BLDP, ja bih sa Vama rado popila kafu :)
I mogu da kažem da je sin srećan što znate gde je levo - ja bih bila potpuno beskorisna - dok sračunam kojom rukom pišem, pa da je leva ruka 'ona druga' davno bi ostao bez lopte :)
A muževi su samo donekle mamlazi. Imam utisak da se tate generalno slabije snalaze u priznavanju da postoji problem. Kod mog muža najbolje deluju emisije na TVu. Sve što ja čitam i prepričavam on primi sa rezervom. Ali kad neko sa TV-a to ponovi, eeeeeee, to već ima "težinu". Imam snimljeno sve što smo gledali (sad samo jurim drugu emisiju serijala "Nemoguće dete" kojim je RTS veoma uspešno popunio rupu u programskoj šemi emitovavši prvi deo u utorak u 22h, a drugi odmah sutradan u 17h :hm: )

Dakle, biofidbek.
Na glavudžicu se smesti celokupna aparatura za EEG, terapeut je posle par nekih testova prilagodi detetu i počinje zabava. Tretman se sastoji od igranja video-igrica razmišljanjem o tome. Na jednom kraju ekrana se nalazi, ne znam kako bih to nazvala, kao skala koja je u sredini zelena, a na krajevima crvena. Meri moždane talase. Kada su talasi 'poželjni', svetli zeleni opseg i nešto se dešava - patuljak iz igrice ide i skuplja novčiće, dok muzika svira. Kada opadne koncetracija, svetli crveni deo, muzika prestaje i patuljak staje. Prosto se golim okom videlo koliko je moj sin napredovao. I na samoj prvoj 'seansi' u prvih 15 minuta mu je pažnja 'iskakala' na svakih par sekundi, i prekidi dok je 'vrati' su trajali sekundama. Vremenom su iskakanja postala ređa (periodi bez iskakanja i po par minuta) a 'vraćanja' drastično kraća. Pred kraj termina, kad se umori, iskakanja su ponovo postajala češća.
Mislim da je to sjajan način da dete prepozna razliku, koju je nemoguće rečima opisati. Da prosto stvori refleks da 'prepozna' kad je koncentrisano, i da ume da se 'prizove' kad oseti da nije (ja savršeno znam koji je to osećaj, jer ga imam i sama, ali definitivno ne znam kako bih nekome objasnila kako to izgleda).
Tih igrica ima mnogo, i u toku jednog tretmana promeni par. Pored tog patuljka, vozio je avion - koji leti dok je koncentrisan, kad padne koncetracija stane, a ako pad potraje počne i da pada. Meni najfascinantnija igrica je trka brodova. Ima ih tri. Jedan ubrzava dete koncentrisanošću, drugi se ubrzava padom koncentracije, a treći se ubrzava ako se dete vrpolji (mom sinu je taj motorički nemir čak izraženiji od poremećaja pažnje). Tako da dete mora da bude mirno i koncentrisano da bi pobedilo.
Ja sam toliko oduševljena principom i dejstvom, da sam pokušala da se informišem o biofidbek uređajima za kućnu upotrebu. Međutim, mora da ih podesi stručnjak, a najbliži nam je u Austriji. Tako da - ništa od toga, za sada.
 
E, sad o knjizi i dijeti.

Osnovna su načela ove dijete prestanak konzumiranja bezvrijedne industrijske hrane i okretanje svježim prirodnim namirnicama:
- obilje sirove hrane (voće, povrće, klice, samoniklo bilje), po mogućnosti iz organskog uzgoja. Samo sirova hrana sadrži enzime i vitamine u dovoljnim količinama, dovoljno bjelančevina, iskoristivoga kalcija i balastnih tvari. Njezin bi udio u dnevnom jelovniku trebao iznositi najmanje 25, pa čak i više od 50 posto;
- voće samo natašte;
- nikakvi dodaci namirnicama;
- bez šećera, bez kravljeg mlijeka, malo mliječnih proizvoda (iznimka su maslac i vrhnje);
- nikakve integralne žitarice, osobito zob (zbog visokog udjela fosfata);
- malo jaja, orašastih plodova, mahunarki i svinjetine (jer u koncentriranom obliku sadrže ugljikohidrate i bjelančevine);
- nikakav alkohol.
Oko 70 posto ove dijete pripada prehrani koja je dobra za sve ljude, ne samo za djecu s MCD-om. Razlika je samo u preporukama glede integralnih žitarica.
Ovaj način prehrane, budući da je na raspolaganju raznovrsna hrana koja sadrži dovoljno hranjivih tvari, pomoći će i djeci koja su "samo" nemirna i nervozna. Ona je djeci ukusna (što je imperativ!) i dijeta se može provoditi dugoročno.
---
Hleb je, bar u početku, preporučljiv od belog brašna, ali bez praška za pecivo, i sa tradicionalnim kvascem - uz sporo dizanje. Domaći suhomesnati proizvodi, sigurno bez aditiva, su dozvoljeni povremeno i u manjoj količini.
---
Objašnjenje za nepoželjnost integralnih žitarica je da sadrže visok % fosfata. Ova dijeta je malo proširena 'bezfosfatna' dijeta koja je u Nemačkoj, 80-ih godina, dala dobre rezultate. Uprošćeno, tumači se nekom vrstom metaboličke 'alergije' tj. preosetljivosti na fosfate koja se ispoljava u malim neurološkim promenama.
---
Meni je beskrajno zanimljivo, mada je možda slučajnost... Izričito se ne savetuje žumance; navodi se da od povrća mogu da budu problematični cvekla, paradajz i paprika. Sinak od toga jede samo cveklu, i to nerado. Jednostavno - nikad nije hteo, a ja ga nisam terala. Više voli beli hleb od integralnog, retko pije mleko. Osim slatkiša, koje opet ne tamani u nekim velikim količinama, prilično se hrani po ovim pravilima, i to samoinicijativno. Meni to pomalo liči na neki 'osećaj' za ono što mu (ne)prija.
---

I, nije iz knjige, ali se na puno mesta pominje. E-ovi koji su u nekoliko nezavisnh studija povezani sa pogoršanjem AD(H)D-a:

Sunset yellow (E110) - Colouring found in squashes
Carmoisine (E122) - Red colouring in jellies
Tartrazine (E102) - New colouring in lollies, fizzy drinks
Ponceau 4R (E124) - Red colouring
Quinoline yellow (E104) - Food colouring
Allura red AC (E129) - Orange/red food dye
 
Draga BLDP, ja bih sa Vama rado popila kafu :)
I mogu da kažem da je sin srećan što znate gde je levo - ja bih bila potpuno beskorisna - dok sračunam kojom rukom pišem, pa da je leva ruka 'ona druga' davno bi ostao bez lopte :)

Draga Ana, ne znam gde je levo, ambivalentna sam (ne znam kako se ta stvar kaze za ruke, mora WDW da pomogne) sve vreme do mene stoji muz mamlaz koji mi govori: hahaha: Nije mi sin ovakav ispao de novo.

Salu na stranu, da se vratimo na nasu decu. Za ovo ostalo moram tek da se udubim.
 
OK, koliko shvatam, dete uci da prepozna kada mu paznja opadne i to je znak da treba da se trgne. I to se onda svodi na neki vid kognitivno-bihejvioralne th., samo prilagodjeno uzrastu. Neka me lekari isprave ako sam krivo razumela.
Pa, da. Tako sam i ja bukvalno naucena da napravim dovoljnu distancu od problema (sa sinom), ni preveliku ni premalu jer sam sklona crno beloj semi pa da adekvatno reagujem - ne da ne reagujem uopste i ne da reagujem vikanjem i nerviranjem zbog mog niskog frustracionog praga, vec da nekako budem od koristi i njemu i sebi. I to je zaista delotvorno.

Dijeta verovatno ima neku svoju biolosku osnovu, moram da procesljam malo svetske reference. Moj sin ima ogromnu potrebu za slatkisima u poslednje dve godine, ne znam kako da mu je obuzdam. Nije uopste gojazan.

Jao poludecu, danas je osvanulo u novinama, pojavila se neka droga u zvakama, diluju po skolskim dvoristima, 100 dinara zvaka, proizvode se samo na Kosovu, za sada. Pa ja vise ne mogu tolikom brzinom da vaspitavam kolikom brzinom smisljaju u kom ce vidu tu nesrecu kojoj su podlozna bas nasa deca da izbace na crno trziste.
 

Back
Top