Postovanje svim ucesnicima foruma,
ja se malo duze nisam javljala,jer sam bas sada pred kraj skolske godine imala veliki problem u skoli kod mog hiperaktivca, koji sam morala hitno da resavam jer je to bila zadnja kap u prepunoj casi.
Pa evo ovako, njegov razredni staresina koji je od pocetka znao kakvo dete ima u razredu,i pored mog redovnog odlaska u skolu, razgovora,objasnjavanja i ubedjivanja,nikada ga nije prihvatio,jer je "drugaciji".
Ni razgovori psihologa sa doticnim, nisu urodili plodom!
On je jednostavno bio krivac za sve sto se u tom odeljenju desavalo,i kada nije bio kriv.
Jednostavno razredni staresina je bio model ponasanja deci prema njemu,jer kada stalno pitate decu kakav je "Zika",a pri tome ga uvek optuzuje,sasvim je normalno da ce se i deca tako ponasati.
Taj moj "Zika" je bio optuzen za mnoge stvari,pa i za "skakanje na decake" i zadnje za rasizam.
(samo da naglasim da su moji veliki i kucni prijatelji i Madjari,a mladjem sinu uciteljica koja mi dolazi u kucu je Turske veroispovesti), tako da takav primer ne pruzamo detetu.
Ulozili smo zalbu koja je uvazena i mali je prebacen u drugo odeljenje samo dve nedelje pred kraj godine.
Z te dve nedelj je popravio ocene, psihicki se smirio, jer vise nije bio pod tenzijom dali ce i tog dana za nesto biti kriv!
Mozda nije lepo sa moje strane sto pisem o ovome na ovakav nacin,ali to je istina iza koje stojim, ali da li je lepo takvo ponasanje jednog prosvetnog radnika,pedagoga prema jednom detetu?
Da li je normalno takvo psihicko maltretiranje i ponizavanje jednog deteta, koje i nije u celosti svesno koji teret nosi na svojim plecima!
Pa jos kada mi razredni kaze da suvise verujem svom detetu i da ga previse stitim, ja sam samo pitala:" a ko ce ako necu ja,on sam ne zna niti moze da se izbori sa Vama,jer kod Vas on nema pravo glasa".
A prica o inkluziji je teska tema,jer sa ovakvim nastavnicima,tesko da ce zaziveti, jer onda pri skoli mora da radi i defektolog koji je strucan da za ovakvu i slicnu decu pravi individualne planove i programe.
Sada sam se malo sredila,povratila od sokova i zadovoljna sam njegovim uspehom koji je vrlodobar.
Pored svega toga,jer smo i ja i suprug veliki borci,moj mladji sin je operisao kuk,a dijagnoz je M.Perthes .
E pa sve to treba izdrzati,ostati mirne glave,i samo ici napred.
Ne mora svako dete koje je u jednom delu svog zivot nemirno,impulsivno i nepazljivo,biti i hiperaktivno.
Za klinicku sliku takvog deteta moraju se zadovoljiti i dijagnosticki kriterijumi,koji moraju biti izrazeniji od onoga sto se smatra normalnim.
"Osnovni simptomi i prateci obrasci ponasanja zadrzavaju se godinama,iako kod oko polovine dece s ovim poremecajem simptomi u velikoj meri nestaju kako se oni priblizavaju odrasloj osobi" - prof.psiholog M.Rister.
Sto se onog leka " tice,registrovan je kod nas,ali ga jos fizicki nema u apotekama,treba da prodje granicu i testiranje,ali bice ga uskoro.
Hvala na strpljenju svim ucesnicima,hvala na odgovorima i pitanjima.
Pozdrav svima za danas!
ops: